Page 62 - STAV broj 159
P. 62

DRUŠTVO

Nešto protiv
zaborava

Piše: Ernad BAJREKTAR

K o zna koliko su puta vjernič-                   VitinaKod Ljubuškog
           ke oči zastale na velikoj levhi u
           Gazi Husrev-begovoj džamiji,           Zaborav polahko uzima danak, ne žuri, vrijeme ide u njegovu
           pozlaćenoj u Beču za vakta Au-         korist, a jest da je insanski prepustiti mu se, a jest da je u
 stro-Ugarske, ne sluteći čija je to levha?!      njemu katkad i milost Božija – a jest da je u njemu i propast.
 Ista je djelo vrijednih ruku Mehmed-bega         Ali, eto, neka se zna, da još jednom otrgnemo od zaborava,
 Kapetanovića Ljubušaka. Izgleda napred-          da mu se narugamo i da se sjetimo: Kako su višnje, kao
 no za trenutak kada je nastala, kao što je       nigdje na svijetu, ujedno slatke i ujedno kisele u Vitini. U
 i vlasnik ruku koje su je načinile. Bio je       Vitini i u Ljubuškom
 Mehmed-beg u dva navrata gradonačelnik
 Sarajeva, u dvije različite carevine. Ali, nije
 samo levha dostojna zijareta i posmatra-
 nja, nego i džamija Kapetanovića u Viti-
 ni, sagrađena dolaskom Turaka. Obnovi
 je 1856. godine Ali-beg, sin posljednjeg
 Ljubuškog kapetana Sulejman-bega i otac
 još poznatijeg Mehmed-bega Kapetano-
 vića Ljubušaka.

     Porijeklo toponima Vitina neki pro-
 nalaze u latinskoj riječi “vita”, što znači
 život. U Vitini je odvajkada kao voda ži-
 vot tekao, od Rimljana, preko bosanskog
 kralja Dabiše, hercega Stjepana do Tura-
 ka, koji 1465. godine dođoše u ovaj kraj.
 A ima i onih koji kazuju kako je Vitina
 dobila ime baš po vodi koja je krasi, po
 rijeci Vriješnici, koja se nekada zvaše Vi-
 tina. Osta još zapamćeno kako Vitina, za
 davnih vremena, bijaše znamenito mje-
 sto. Šta se god događalo u hercegovoj ze-
 mlji, u Vitini se pretresalo, raspravljalo i
 o tome se vijećalo. Ovdje je bio zbor i sa-
 stanak prvih vijećnika hercega Stjepana.
 Kako se tada vijećalo o svemu i svačemu,
 o dobrom ili zlu, od toga “vijeće, vijećni-
 ci”, ili, kako sam narod kaže, “vitnici”,
 ovo pitomo i romantično mjesto ponese
 svoje ime “Vitina”. Jedna od Stjepanovih
 žena zvala se Libuša i po toj njegovoj ženi
 Libuši i grad Ljubuški dobi svoje ime. A
 Libušu i lijepu Vitinu spominje i pjesma:
 “Kad bi znala carica Libuša svu ljepotu
 Vitinskog polja, nju bi vila u Vitinu snila.”

     Mehmed-beg je prvi Bošnjak koji je
 počeo koristiti latinično i ćirilično pismo
 za vakta Austro-Ugarske. Svojim je radom
 pripremio teren za pojavu kasnije bošnjačke
 inteligencije u vidu Safvet-bega Bašagića ili
 Muse Ćazima Ćatića. Njegov sin Riza-beg
 među prvim je Bošnjacima koji je pohađao
 vojno-kadetsku školu u Sarajevu, drugima
 će trebati desetljeća da shvate da je znanje
 izgubljena stvar, a ne asimilacija, pa gdje

62 22/3/2018 STAV
   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67