Page 60 - STAV broj 159
P. 60
DRUŠTVO
Anera Kuranović-Topčić i njen “Put satkan od straha”
O bolu odrastanja
bez oca
Piše: Alma ARNAUTOVIĆ Na oca Amira Topčića, koji je ubijen tokom genocida u julu 1995.
godine u Srebrenici, Anera, koja je tada imala četiri godine, ima
Ratne traume i kod onih koji se tek nekoliko jasnih sjećanja. “Volio je moju kosu i igrao se njome.
dobro ne sjećaju rata izlaze na Stavio bi me u krilo i govorio da imam lijepu kosu i da je nikada
površinu, grebu i paraju po duši ne bih trebala odrezati”, prisjeća se Anera Kuranović-Topčić
i 23 godine nakon genocida po-
činjenog nad Bošnjacima u Srebrenici. Porodica Topčić porijeklom je iz Vla- kroz šta su žene tada prolazile i kakve su
Anera Kuranović-Topčić (26) napisala je senice. Spletom okolnosti, prije početka odluke morale donositi.”
knjigu pod naslovom Put satkan od straha rata zatekli su se kod rodbine u Srebre-
o godinama koje su obilježile suze, tuga, nici, odakle je Anerina majka. U Srebre- ODRASTANJE UZ NENIN PLAČ
povlačenje, depresija i anksioznost. nici su i ostali jer se nisu mogli vratiti u
Vlasenicu. Tada su još naivno vjerovali Po dolasku u Tuzlu, ondje su već bili
Ona smatra da se u javnosti ne go- da bi u Vlasenici, među svojim komšija- djed Ragib i nena Hiba, roditelji Aneri-
vori mnogo o emocionalnim patnjama ma, bili sigurniji, iako se u to vrijeme i nog oca Amira. Djed je radio noću, čuvao
porodica ubijenih i bolu koje nose gene- na području vlaseničke općine dešavalo je objekte, a kada je Šeća stigla s djecom,
racije koje su odrastale skoro se i ne sje- etničko čišćenje, ubistva, premlaćivanja svi su živjeli u podstanarskoj kućici povr-
ćajući svojih roditelja. Primjećuje da se i silovanja djevojčica i žena, formiranje šine 30-ak kvadrata.
aktivnosti uglavnom svode na statistike logora Sušica...
o broju i prebrojavanju žrtava, grobnica, “Nakon našeg dolaska u Tuzlu, svi su
o identifikacijama i dženazama. Narednih godina u Srebrenici preživjeli bili uplakani i tužni i svako je vodio borbu
su glad i gotovo svakodnevna granatiranja. sa samim sobom onako kako je mislio da
Na svog oca Amira Topčića, koji je ubi- je najbolje. Tokom mog odrastanja uvijek
jen tokom genocida u julu 1995. godine u U julu 1995. godine Anerin otac Amir su me pratile i pritiskale tuge. Rasla sam
Srebrenici, Anera, koja je tada imala četiri odvojen je s ostalim bošnjačkim muškarci- i odrastala okružena tugom, uz nenu koja
godine, ima tek nekoliko jasnih sjećanja. ma, a majka je, iako s dvoje djece, odlučila je stalno plakala, a koja me čuvala jer je
Plašeći se da će s vremenom i ti kratki bježati kroz šume prema Tuzli: “Najviše me majka radila. Voljela sam plesati, ali kada
odbljesci prošlosti izblijedjeti, Anera se pogađa kada mi majka priča, a to sam čula god bih pustila muziku, nena je isključi-
skoro svakodnevno mislima vraća u tre- i od drugih žena, kako su neke u trenutku vala radio ili televizor. U našoj zajednici
nutak kada se njen, po prirodi tih, blag i beznađa bile primorane ostaviti svoju djecu. ništa nije bilo kao kod drugih. Ničemu se
miran otac, uz osmijeh saginje, pruža joj Mama mi je pričala da sam mnogo plakala, nismo radovali. Za Novu godinu ili rođen-
ruke, uzima je i stavlja u krilo. a ona me nosila i ostali su joj savjetovali da dane kod drugarica bih vidjela ukrase ili
me ostavi u šumi jer su se plašili da bi moj svjećice i svi bi se prepuštali novogodiš-
“Volio je moju kosu i igrao se njome. plač mogao otkriti kretanje kolone, što je njoj atmosferi kako bi barem na trenutak
Stavio bi me u krilo i govorio da imam lije- moglo biti tragično. Pomislite samo na to zaboravili na rat, ali u našoj kućici je sve
pu kosu i da je nikada ne bih trebala odre-
zati”, prisjeća se Anera Kuranović-Topčić.
Nasuprot ovom biseru iz prošlosti, za
drugi kojeg se “sjeća” nije sigurna ni da
li se dogodio.
“Kada smo se rastajali, otac nam je
prišao i rekao da idemo i da će nas naći
kada se sve završi. Nisam sigurna da li
sam takav rastanak zamislila na osnovu
priča majke Šeće i starijeg brata Abdu-
laha, koji je tada imao deset godina, ili
se toga zaista sjećam, ali je to ‘sjećanje’
toliko detaljno i realno da sumnjam da
može biti plod moje mašte”, objašnjava.
60 22/3/2018 STAV
