Page 27 - BROJ 52/GODINA II/SARAJEVO 3.3.2016.

STAJALIŠTA

SA ZAPADNOG PROZORA
Lista izdajnika

HEGELIJANSKA

DEMOGRAFSKA

Nikola PETKOVIĆ ZAJEBNICA

Piše:

Kako lustrirati kada nemaš materijala? Jednostavno. Što će ti
materijal kada ima dobre volje? Iste one dobre volje na koju su se
pozivali kreatori “Liste izdajnika” u izradi kada su bili pitani za kriterije.
Rekli su: “Što će nam kriteriji? Dovoljna je samo dobra volja”

ao mali sam živio u Bakru, ma- nezavisnoj Hrvatskoj, o kojoj smo i nono i Tako Ante Pavelić, sedam dana po
lenom gradiću na Sjevernom ja, svaki put kad bismo pričali viceve, što uspostavi NDH, 1941. godine donosi Za-
Jadranu koji bi, da ga nije zatrla svjesno što nesvjesno sanjali. konsku odredbu za obranu naroda i drža-
Kjugokomunistička spomenička Jer, igranje s kadaverima koje treba ve, u kojoj kaže otprilike da “tko na bilo
praksa paleoindustrije te na njegovim pre- otkopati jedini je način da reanimiramo koji način povrijedi ili je povrijedio čast
lijepim obalama izgradila niz zagađivača, Hrvatsku u svetom procesu lustracije koja i životne interese hrvatskog naroda (...)
od luke za rasuti teret, s kojom je urbicid nam se, eto, bliži. Nama nije bilo odveć ja- stići će ga smrtna kazna”. To je “samo”
započeo, sve do koksare, s kojom je umor- sno koga će to i kako lustrirati kada onih uvertira u drugu zakonsku odredbu: onu
stvo grada orgazmiralo, jamačno bio jedini koji su obnašali javne funkcije, sudjelovali o zaštiti arijske krvi. Dalje se ni nono ne
autentični hrvatski fjord kojega bi gotovo u provedbi represije za diktature titoizma, sjeća. Lustrirao je traumu. Ipak je to bilo
tijekom cijele godine oblijetali turisti. No, nema među živima. Tamo, kad smo nono davno. Kronološki. No, imamo mi i dru-
ubijen od mrske jugokomunističke plan- i ja pričali viceve, dakle ranih devedesetih, gi spektar totalitarizma. Isto u travnju,
ske privrede, ovaj grad danas životari dok još ih je i bilo. Pa nemali dio HDZ-a napra- 1945. godine, Predsjedništvo ZAVNOH-a
njegovo stanovništvo neumoljivo puni lo- vio je salto mortale, odrekavši se članstva u donosi Odluku o zaštiti nacionalne časti
kalno groblje, a sve s dijagnozama lepeze SKJ prešao u zametak nečega što se danas Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Onaj tko se o
karcinoma koji su, eto, kolateralna šteta socijalnom involucijom pretvara u pauko- to ogriješio nije odmah stavljen uza zid,
jednog propalog sustava. vu mrežu Domoljubne koalicije. Ali, njih, ali je bio isključen iz javnog života, izgu-
Kao dijete sam imao sreću da sam živio osim možda Manolića, više nema. Nono bio je prava na javne funkcije i, naravno,
s djedom i bakom od kojih je djed bio nono je znao reći da oni, dok se intonira himna, kao i kod Pavelića, bila mu je konfiscira-
koji je na Radio Rijeci imao humorističku drže ruku na srcu da im iz unutarnjeg džepa na imovina. Evo ti opet lustracije. I tako
emisiju S primorske poneštrice (S primorskog sakoa ne bi poispadale nekad lukrativne, a je titoistički sustav izmišljao “ratne špe-
pendžera) i koji je stalno pričao viceve. De- sada protudržavne partijske iskaznice. Da- kulante”, “sluge okupatora”, a nastrada-
vedesetih, kada je kod nas počeo rat, na kle, kako lustrirati kada nemaš materijala? li su opet ljudi.
moje pitanje: “Kako je?”, rekao je: “Loše Jednostavno. Što će ti materijal kada ima A mi se danas i dalje pitamo kako će
je.” Na pitanje: “Zašto je loše?”, rekao je: dobre volje? Iste one dobre volje na koju izgledati neka nova uredba o lustraciji.
“Ljudi su se zaboravili smijati.” Humor je su se pozivali kreatori “Liste izdajnika” u Sve dok neki dan Tomislav Karamarko
bio njegov energent. Ne bih li ga na pragu izradi kada su bili pitani za kriterije. Re- nije rekao sljedeće: “HDZ je trn u oku
puberteta, koji je početkom sedamdesetih kli su: “Što će nam kriteriji? Dovoljna je mnogima. No nisu shvatili da, kada pri-
kasnio kao danas Hrvatska za modernite- samo dobra volja.” I tada smo, ne bi li im čaju protiv HDZ-a, da pričaju protiv vla-
tom, zaskočio buntom humora kojemu je olakšali posao, jer vremena su teška, sami stitog naroda.” I kada se tomu pridoda
bila nakana podrivati njegov zavičajni blagi sebe prijavljivali na Listu sve dok server ona glasovita Titova u kojoj se šeretski
humor, dolazio sam kući s crnjacima. Je- nije pukao. “A bilo nas je dvadeset i osam, osvrnuo na ograničenja Ustava u vreme-
dan, sjećam se, bio je: “Mama, smijem li se bilo nas je pet hiljada dvadeset i osam... Bilo nima lustracije SFRJ blebnuvši: “Pa ne-
igrati s bakom?” Na što mama kaže: “Da”, nas je više nego što je ikada u jednoj pjesmi ćemo se držati paragrafa k’o pijan plota
pa nadoda: “Ali je opet zakopaj.” Meni je bilo ljubavi...” A za lustraciju ne samo da bogati.” U Hrvatskoj, iako nikome ništa
bilo za poludjet od kliberenja. Nono se pri- ima volje nego, budući da se za nju zalaže nije jasno, više ništa nije nejasno. Ovakva
stojno smiješio. Ni slutio nisam da će taj sve sam obučen povjesničar do povjesniča- sinteza dostojna je Hegelijanske Demo-
vic zadobiti svoj ontološki status tek nakon ra, ima i povijesnog utemeljenja. I to s oba grafske Zajebnice. Tko preživi, nadam se,
relativne pobjede na apsolutnim izborima pola totalitarizama kojih se, dok lustriraju neće pričati! Jer pričao bi protiv vlastita
za Domoljubnu koaliciju u slobodnoj i i broje izdajnike, svi kod nas odriču. naroda! n

STAV 3/3/2016 27