Page 55 - STAV broj 340

Rahmane Alivuk Zarif Hrnjica Zlate Alivuk

nestašica hrane i ostalih potrepština. S mjesta imenovan je Đoko Jovanić, kasni- najdražim. Ogroman procent bošnjačke
obzirom na to da je Kulen-Vakuf sa svih ji Titov ađutant i general JNA. Glavnina djece rastao je poslije rata bez roditelja, a
strana bio okružen srpskim selima, grad partizansko-četničkih ustanika krenula je najveći broj njih nikad nije upoznao dje-
nije mogao dobiti nikakvu pomoć. Usta- za zbjegom koji su sustigli na Prkosima, dove i nene. Genocid nad Bošnjacima Lju-
nici su napadali sa svih strana. visoravni udaljenoj desetak kilometara od točke doline ostavio je velike traume nad
Kulen-Vakuf “branila je” domobran- Kulen-Vakufa u smjeru Bihaća. U blizini preživjelima. Neki od njih, iako u dubo-
ska satnija Blagomira Webera. Mještani sela Prkosi i Čovka ustanici su iz šuma i koj starosti, žive i danas i svjedoče o zlim
su sarađivali s domobranima i s veoma zasjeda otvorili žestoku vatru po izbjeglič- ljudima i vremenima.
slabim naoružanjem držali okolne stra- koj koloni. Tom prilikom ubijeno je pri-
že. Uvidjevši da je grad nemoguće odbra- bližno 500 ljudi, skoro sve samih civila. A MOJOJ MATERI SU SVE POBILI
niti u ovakvim okolnostima, satnik We- Kolona je prekinuta. Njen prednji dio, na U namjeri da otkrije koji detalj više,
ber, zapovjednik 12. satnije 11. pješačke čijem je čelu bila vojska, uspio se probiti ekipa Stava uputila se u Orašac kod Ku-
pukovnije smještene u Kulen-Vakufu, do Bihaća. Drugi dio bio je prisiljen da len-Vakufa kako bi posjetila nekolicinu
kao zapovjednik mjesta, donosi odluku se vrati u Kulen-Vakuf, gdje su uglavnom preživjelih svjedoka ove tragedije. Jedan
o evakuaciji katoličkog i muslimanskog svi ubijeni. Prema istraživanjima prof. dr. od njih jeste i Zarif Hrnjica, osamdesetše-
stanovništva u pravcu Bihaća, udaljenog Muje Begića objavljenim u studiji Zloči- stogodišnji starac kojeg zdravlje i pamćenje
nekih pedesetak kilometara. Evakuacija ni ustanika u Ljutočkoj dolini 1941. godine, itekako služe. Potražili smo ga kod kuće
je otpočela u jutro 6. septembra 1941. go- ubijeno je približno 2.300 ljudi. u Vojića Mahali, gdje živi sa suprugom,
dine. U koloni se nalazilo približno 5.600 Iako su se uglavnom znali naredbodavci sinom i njegovom porodicom. Upravo se
izbjeglica, uglavnom Bošnjaka. Na čelu i izvršitelji, za ove rijeke prolivene bošnjač- vraćao s pašnjaka, gdje je išao da provjeri
kolone bila je vojska, a za njom su nastu- ke krvi nikad niko nije odgovarao. Komu- stado ovaca. Zarif je zanimljiv sagovornik,
pali civili. Zbjeg je krenuo ujutro iz Ku- nistički vlastodršci zabranili su traganje za pamti bolje od dosta mlađih od sebe. Kaže
len-Vakufa pravcem Čovka – Prkosi – Vr- nestalim, a državna komisija za utvrđivanje da se i danas sjeća svih drugova s kojima
toče – Ripač. Veliki dio zbjega sačinjavala broja žrtava nije se čak ni udostojila popi- je služio vojsku, te pamti njihova imena
su kola s konjskom zapregom na kojima sati imena 2.300 nedužno pobijenih Boš- i adrese: “Kakvo sam dobro pamćenje
su bili članovi domaćinstava, starije oso- njaka, među kojima su polovina bili žene imao, da me je bilo školovati, samo Bog
be, žene i djeca. i djeca. Zločin koji su počinili ustanici ima zna dokle bi doguro.” Na zamolbu da nam
Nakon povlačenja domobrana, ustanici razmjere genocida. Preživjele žrtve morale ispriča svoje sjećanja na rat i napad usta-
zauzimaju Kulen-Vakuf. Za komandanta su šutjeti i trpjeti nepravdu i bol za svojim nika, starina Zarif otpoče svoje kazivanje:
“Pred rat su zavladali nekakav strah i
nesigurnost. Ljudi su išli na straže jedno
“Šabana je zaklao njegov neki dost. Reko mu je: ‘Šabane, vrijeme, a oružja nije ni bilo. Čuvali su selo
sikirama i roguljama. Naši ljudi bili su ne-
preče je da te ja zakoljem nego neko drugi!’, a onda je pismeni, nisu znali šta se sprema, a Srbi su
uzeo nož i zaklao ga. Selo je ostalo pusto. U selu niko se spremali vavik. Imali su oružje. Kad im
se ukazivala dobra prilika, napadali su. Pa
nije osto nit je ostala čija kuća da nije izgorila. I ćumes i Vakufska džamija je sedam puta rušena i
gorila i podizana svaki put...” Zarifu glas
pasija kuća, do temelja je sve izgorilo.” iznenada promuknu i zadrhta. Savladaše

STAV 10/9/2021 55