Page 60 - STAV broj 340
P. 60

DRUŠTVO



          Bužimski Odisej Derviš Dekić
          SEDAM DERVIŠOVIH





          GODINA U SIBIRU






          Derviš Dekić (sin Omera i Hate, djevojački Melkić) rodio se 1893. godine u Lubardi kod Bužima.

          Sa suprugom Selimom imao je desetero djece: Fatimu, Hatu, Muhameda, Osmana, Omera, Ćetibu
          i Ahmeta, te još Huseina, Nuriju i Nuru, koji su umrli u ranoj mladosti. Kao dvadesetjednogodišnjak,
          mobiliziran je u austrougarsku vojsku i upućen na ratište. Bio je pripadnik Druge bosanskohercegovačke
          regimente, u sklopu koje je na istočnom frontu vodio borbe protiv vojske carske Rusije.



          Piše: Amir SIJAMHODŽIĆ               Derviš Dekić (sin Omera i Hate, djevo-  ratni zarobljenik, u zatočeništvu je bio sve
                                            jački Melkić) rodio se 1893. godine u Lu-  do 1924. godine, kada se, nakon Lenjinove
                                            bardi kod Bužima. Sa suprugom Selimom   smrti, spletom nepoznatih okolnosti, vra-
                                            imao je desetero djece: Fatimu, Hatu, Mu-  tio u rodni Bužim.
                azličite društvene bure i oluje od   hameda, Osmana, Omera, Ćetibu i Ahme-  Po kazivanju najbližih potomaka, Der-
                davnina su pogađale malog kra-  ta, te još Huseina, Nuriju i Nuru, koji su   viš je u Sibiru radio različite poslove, sje-
                jiškog čovjeka. Pritisnut brigama   umrli u ranoj mladosti. Kao dvadesetjedno-  kao je drva, kopao u rudnicima i obavljao
         Ri belajima, stoički se nosio s nei-  godišnjak, mobiliziran je u austrougarsku   težačke poslove na poljoprivrednim ima-
          maštinom i siromaštvom, isturajući gru-  vojsku i upućen na ratište. Bio je pripadnik   njima, savladao veterinarski zanat i slično.
          di i podbacujući leđa gdje god i kad god   Druge bosanskohercegovačke regimente,   Došavši kući, ukućanima i poznanicima
          se za to ukazala potreba. Međutim, osim   u sklopu koje je na istočnom frontu vodio   prepričavao je svoja iskustva. Od njegova
          brige o porodici, a nerijetko i o džematu i   borbe protiv vojske carske Rusije. Po usme-  nedavno preminulog sina Omera zabilje-
          zajednici, i država je tražila svoj udio. Iz-  nim predajama, ali i službenim dokumen-  ženo je kazivanje da je, osim dugog pješa-
          bijanjem rata valjalo se zaputiti na daleki   tima, tu je 1917. godine zarobljen te je sa   čenja, ali i vožnje vozom, oko tri mjeseca
          front i time potvrditi odanost najvišim   stotinama saboraca prebačen u Sibir. Kao   putovao i brodom, da li na putu za Sibir
          ciljevima domovine, a rat je sa so-                                        ili nazad, ostalo je nepoznato. Svo-
          bom nosio nova iskušenja, izazove i                                        jim najbližima govorio je da je bio
          neizvjesnosti, krv i blato, hladnoću                                       u “tamnom vilajetu”, gdje vladaju
          i žegu, iscrpljenost i nesanicu, glad                                      potpuni mrak i gdje je, navodno,
          i žeđ, bolest i jad.                                                       kraj svijeta. Nedovoljno poznajući
            Jedan od hiljada krajiških vojnika                                       geografske fenomene polarnih noći,
          kojem je rat donio neobično iskustvo                                       dugodnevnicu i kratkodnevnicu,
          bio je i Derviš Dekić, austrougarski                                        koje u subpolarnim i polarnim kru-
          vojnik koji je bio zarobljen na istoč-                                      govima posebno dolaze do izražaja,
          nom frontu te kao ratni zarobljenik                                         takvom interpretacijom Derviš je,
          deportiran u Sibir. Nakon sedam go-                                         ustvari, na sebi svojstven način tu-
          dina teških i mučnih iskustava te du-                                       mačio navedene geografske pojave.
          gih putešestvija po prostranoj Rusiji i
          dalekom Sibiru, Derviš se vratio kući,                                      IMAO JE NAVIKU SPAVATI
          oženio, stekao porodicu i ostatak ži-                                       “ODSJEDEĆI”
          vota proveo u rodnom Bužimu. Me-                                               Od desetero Dervišove djece,
          đutim, boravak u logoru, u kojem je                                         danas je živa samo kćerka Ćetiba
          radio iscrpljujuće fizičke poslove te u                                     (1943), koja pamti tek nekoliko
          kojem se susreo s vrlo oštrim zimama,                                       detalja u vezi s očevim borav-
          trajno mu je narušio fizičko zdravlje.                                      kom u Prvom svjetskom ratu te
          Trogodišnji boravak na frontu, potom                                         u logoru u Sibiru. Kako ona ka-
          zarobljavanje i sedmogodišnji logor i                                        zuje, Derviš je bio deset godina
          prisilni rad, hiljade kilometara puta vo-                                    odsutan od kuće, što u ratu, što
          zom i brodom, iskustvo polarnih noći                                         u zarobljeništvu. “Često je kazi-
          i “tamnog vilajeta”, odviše su obilježili                                    vao kako se previše napatio i is-
          njegov život, svrstavši ga u red rijetkih                                    crpio za tih deset godina. U više
          krajiških Odiseja.                                                           navrata nam je pričao o svojim

                                                       Derviš Dekić u austro-ugarskom vojnom registru
         60  10/9/2021 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65