Page 82 - STAV broj 340

KRIVO SRASTANJE

O estetici jednostavnosti i ugodnim trenucima spokoja

NIJE TUZLA LOŠA

KAD SE NA NJU

NAVIKNEŠ

“Nije Tuzla loša, samo se treba sviknuti na nju, kao na loš duhan ili
Piše: rakiju brlju. Osim toga, kad smo već kod rakije, prestao sam je piti,
Sadik IBRAHIMOVIĆ Bogu hvala, pa hajde da nazdravimo mojim domaćim šerbetom!”

akon podosta godina, desetak Tako, naučio me je kako slušati “uvr- – Iskreno, da.
najmanje, u posjeti sam kod sta- nute” bendove, kako čitati Andrića, kako – Zašto?
rog druga F. Dok on u kuhinji voziti automobil i popraviti ovaj ili onaj – Poslije ću ti reći.
Npriprema posluženje, sjedim u kvar na njemu i šta sve ne. – Pa, dobro. Zbog estetike jednostav-
dnevnom boravku i radoznalo razgledam Osobito je volio rusku književnost. Tol- nosti. Sve je, ustvari, to nešto malo, svega
zanimljiv enterijer, njegovih majstorskih stoja je smatrao najvećim, a Dostojevskog četiri elementa, u savršenom suglasju: nebo,
ruku djelo. tek prosječnim ruskim klasikom (nešto more, kamenjar i oskudna vegetacija. Lju-
Na prvi pogled, sve je nenametljivo kasnije, kao student, sličnu klasifikaciju di to intuitivno osjećaju, pa otud i ugoda.
i minimalizirano: boje, oblici, diskretni naći ću u, osim struci, malo poznatom, – Tačno. Ovo u šta gledaš upravo je
ukrasi. Ništa naročito neobično, ali, sre- ali iznimno lucidnom eseju Vladimira to. Sad ja tebi čestitam.
ćom, imao sam vremena, počeh pažljivije Nabokova o ruskoj književnosti). – Znaš šta! Dok je takvih poput tebe,
razgledati to “ništa naročito neobično” i “Dostojevski kao pripovjedač balansira živjeti u ovom unesrećenom gradu i nije
bljesnu mi misao kako je, poput slavnog između detektivskog romana i romana toka baš toliko tegobno.
kipara Rodina, F., zapravo, samo odstra- svijesti. Roman toka svijesti mu je bliži, a – Nemoj tako. Nije Tuzla loša, samo se
nio svaki višak, čak i najmanji detalj koji detektivski, opet, nametao se kao nužnost treba sviknuti na nju, kao na loš duhan ili
bi mogao zamirisati na kič, a ono što je zarad populističkog i komercijalnog efekta. rakiju brlju. Osim toga, kad smo već kod ra-
preostalo čista je umjetnost. Tako podijeljen, počesto se pogubi i ne zna kije, prestao sam je piti, Bogu hvala, pa hajde
Helem, dok gledam u njegovu majsto- da l’ je poš’o il’ je doš’o. Raslojava naizgled da nazdravimo mojim domaćim šerbetom!
riju, zaista sam impresioniran, jer, osim uspostavljenu fabulu, nijansira nebitne, a – Hajde! Živjeli!
profinjenog osjećaja za estetiku jedno- zanemaruje bitne likove, a nerijetko već Veliki, kišama isprani predizborni pla-
stavnosti, uviđam da posjeduje rijedak, oformljeni lik neobjašnjivo nestaje i do kat prvo je što sam ugledao po izlasku iz F.
bogomdani kvalitet: jasnu viziju cjeline kraja priče više ga nema. Kažem ti, Do- zgrade. Na njemu također isprani i ispra-
i prije no što počne raditi na njoj. stojevski je sasvim prosječan pisac”, go- zni slogan (nešto o boljem sutra, čini mi
F. je znatno stariji od mene, ali dugo vorio mi je F. prije skoro četrdeset godina. se) i nasmiješeni političar, šanerskih crta
se i dobro poznajemo (bili smo komšije Sjećam se da sam tad žustro reagirao lica, proročki zagledan negdje u daljinu,
neko vrijeme). Od vremena kad je bio na njegovo krajnje neprimjereno minimi- u nekakvo samo njemu znano bolje sutra.
zgodan, markantan frajer, vazda okru- ziranje jednog od meni najdražih pisaca, Noć je prohladna i odustajem od pla-
žen lijepim ženama, a ja stidljivi klinac, na šta je F. nehajno odmahnuo rukom, na- nirane šetnje. Zaustavljam taksi, a u au-
srednjoškolac, presretan što uopće mogu smijao se i kratko rekao: “Ti si kao mlado tomobilu ugodno, toplo i tiha, opuštaju-
biti u njegovoj blizini. Zašto mi je to do- vino. Treba da odstojiš.” ća muzika. Srećom, taksista nije pričljiv.
puštao, ne znam. – I? Kako ti se čini – reče dok ulazi u Računam da će vožnja potrajati se-
Kakogod, bio je dobrohotan prema sobu i stavlja posluženje na stol. dam-osam minuta, udobnije se namje-
meni, dosta toga znao o mnogo čemu, – Impresivno. Čestitam. štam, gledam kroz prozor skvašen pokojom
nije škrtario na transferu znanja, pa sam, – A, reci mi, znaš li zbog čega se ljudi kapljicom kiše rosulje, slušam muziku i
zahvalan na strpljenju i vremenu koje mi osjećaju ugodno na moru? gladno kradem rijetke i ugodne trenutke
je poklanjao, žedno učio i pamtio. – Testiraš me? spokoja. n

82 10/9/2021 STAV