Page 79 - STAV broj 340

razmetaforizacija. Riječ je o paralelnom
procesu uzajamne uvjetovanosti. S uglav-
nom velikih, lokalno i patetično obojenih
tema prelazi se na one koje imaju znak in-
telektualnog i artističkog konteksta. Pje-
snikove teme više su lične, eruditne i s više
mikrolirske prepoznatljivosti. Historijske
su suze zamijenjene metafizičkim stanjem
spostvenog iskustva. Kada je riječ o dru-
goj odrednici, razmetaforizaciji, izvjesno
je kako je ona jedna od najbitnijih književ-
no-tehničkih i spiritualnih dometa Dedo-
vićeve poetike:
Jesam li dužan da spomenem činjenice?
Ili od mrtvih da izmolim oprost što
Smrtonosni svijet stavljam u
Male zagrade?
Opredjeljenje za eliotovski koncept
literature po kojem je “moje tijelo vjetar”
Dedović je, zapravo, izabrao intelektual-
ni diskurs kao jedinu mjeru stvari vlastite
poetike i etike; to je neka vrsta energenta
subverzivnosti u razaranju folklorizirane
priča (čitaj: velikih laži), civilizacijskih koja se odaziva na svako tako pitanje i, u mitomanske svijesti, te terora trivijalnog
“dostignuća”, religijskih kanona i lažnog isti mah paradoksalno, bučna agresivnost u traumatičnoj postratnoj svakodnevici:
samaritanstva. svijeta koja ne traži nikakav čovjekov pri- Šta može ovaj protest protiv lirske sluzi
U četvrtom ciklusu naslovljenom Gloria stanak jesu okolnosti u kojima biće opser- Osim da bude znak da si je užasnut dotakao
mundi Dedović ispisuje izbjegličke (egzi- vira svijet i vlastitu nemoć u njemu: ječe/ Pisanje je stvar postajanja, uvijek ne-
lantske) ljubavne krhotine. Iz tih krhotina ri/ ječi// anarhist pjeva o paljevini/ (sve se ri- dovršenog, uvijek u času da se učini stvar
sklapa se mozaik u čijem je središtu ljubav, muje – ovo je njegov vijek) //... koja premašuje svaku živu ili doživljenu
zaljubljenost, eros. Ove pjesme sublimira- Subjekt Dedovićeve poezije zapaža ne tvar. To je proces, a to će reći prelaz života
ju osobno iskustvo, one su direktna slika samo poznomodernističku nesuglasnost koji nadilazi živuće i doživljeno. Postojanje
svijeta koja nije posredovana intelektom sa svojim likom ili vječnu egzistencijali- i pisanje u egzilu, i o egzilu, neka je vrsta
već suptilnim emocijama. stičku zapitanost “ko sam”, “ko sam bio”, iskustva bivstvovanja u izvrnutoj Alisi u
U petom ciklusu Volja za pjesmu go- “gdje sam”, “gdje sam bio” već i potpuno zemlji čuda. U tom smislu, Dragoslav De-
vori se o odnosu života i autobiografije, o pomirenje s ishodom: jedanaest gradova / dović, da parafraziram Czesława Miłos-
dva suprotna stanja subjekta. Biće više ne više država/ trideset adresa// dobro si prošao/ za, egzil prihvata kao sudbinu, na način
zna ni svoje granice, ni svoje dijelove, niti nisi ubijao / nisi ubijen// dječak iz XX vijeka//. na koji se prihvata neizlječiva bolest, jer
više postoji iko kome može uputiti svoje U ovoj knjizi dominantna su dva se tako proniče u suštine individualnog i
spoznaje i svoja pitanja. Prateća nijemost procesa: prvi je intematizacija, a drugi kolektivnog samozavaravanja. n

Dragoslav Dedović rođen je 1963. u Zemunu. Odrastao je u Ka- varoši sremskokarlovačke (2012), te nagradom Stražilovo (2013),
lesiji, gimnaziju je završio u Tuzli. Nakon studija žurnalistike u Sara- kao i stipendijskim boravcima njemačkih književnih institucija. Eseje
jevu, radio je kao novinar za različite medije i pohađao postdiplom- i analitičke tekstove objavljuje i na njemačkom, prevodi s njemač-
ske studije sociologije kulture u Beogradu. Od 1990. do 1992. bio kog i na njemački, a njegovi književni tekstovi prevedeni su na više
je urednik u jednoj tuzlanskoj izdavačkoj kući. Dragoslav Dedović jezika. Zastupljen je u nekoliko antologija bosanskohercegovačkog,
javno se angažirao protiv upotrebe vojne sile i napustio je bivšu crnogorskog i srpskog pjesništva.
Jugoslaviju nakon početka rata u Bosni i Hercegovini. 1992. se Objavljene knjige:
nastanio u Njemačkoj, najprije radeći u Nürnbergu i Regensbur- Izađimo u polje, Sarajevo 1988.
gu u restoranima, na brodogradilištima i u fabrikama kako bi sam Cirkus Evropa, Tuzla 1990.
finansirao intenzivne kurseve njemačkog jezika. Kao stipendista Von edlen Mördern und gedungenen Humanisten (O plemeni-
Fondacije “Heinrich Böll”, odbranio je 1999. magistarsku tezu na tim ubicama i najmljenim humanistima), 44 Gedichte/pjesme & 1
interdisciplinarnim Evropskim studijama u Aachenu. Od 1999. do Essay/esej. Klagenfurt/Celovec 1997. Dvojezično.
2006. radio je kao novinar Radija Deutsche Welle u Kölnu i Bonnu, Kawasaki za Wukmana Dedowitscha, Sarajevo 2001 (prevedeno
uređujući i vodeći emisije Evropa danas i Tura kulture. Od 2006. na njemački , Klagenfurt 2001).
do kraja 2008. godine boravio je u Beogradu kao direktor Regio- Cafe Sumatra, Sarajevo 2005.
nalne kancelarije za Jugoistočnu Evropu njemačke Fondacije “He- Dinarski Buda, Beograd 2008.
inrich Böll”. Od 2009. ponovo živi u Njemačkoj, prvo u Berlinu, a Za klavir i didžeridu, izabrane i nove pesme, Beograd 2010.
potom u Kölnu, gdje je do 2012. radio kao savjetnik za zapadni Gloria mundi, sabrane rimovane pesme, Brankovo kolo, Sremski
Balkan u Forumu Civilne mirovne službe (forum ZFD). Više puta Karlovci 2013.
nagrađivan, između ostalog na “Slovu Gorčina” (1988) Godišnjom Usijanje, Novi Sad, 2013.
nagradom za najbolju knjigu Društva pisaca BiH (2005), Pečatom Unutrašnji istok, Sarajevo, 2015.

STAV 10/9/2021 79