Page 75 - STAV broj 340
P. 75

Vatra je Ibrahimu ružičnjak postala.                                           Magazin “Stav” u
          (Kada je Poslanik, alejhis-selam, podigao kažiprst prema Mje-
          secu, Mjesec se raspolutio, a vatra je ružičnjak postala Ibrahi-               dogovoru s aktuelnim
          mu, alejhis-selamu.)                                                           mesnevihanom hadži
          Zemlja je Karuna kao zmija povukla,
          Stablu Hannane je pravoupućenost dodijeljena.                                  hafizom Mehmedom
          Kada je Karun htio da ponizi, da obijedi, potvori Musaa, a. s.,                Karahodžićem
          pred svijetom i kada se Musa, a. s., obratio Gospodaru da mu
          pomogne, Allah, dž. š., kaže mu: “O, Musa, zemlja je čula tvoju                prenosi u nastavcima
          dovu, naredi joj i ona će ti biti poslušna!” I onda je on naredio              dersove iz
          da ga guta postepeno dok ga cijelog nije progutala, i njega i ci-
          jelo bogatstvo njegovo. Stub Hannane – to je dio palme (panj)                  “Mesnevije” održane
          na koji se naslanjao Poslanik, s. a. v. s, prilikom držanja hutbi              u Mevlevijskom
          – zajecao je onoga trenutka kada se on odvojio od njega, kada
          su mu ashabi napravili minber i ne bi prestao plakati da Po-                   kulturnom centru na
          slanik nije sišao, zagrlio ga i upitao: “Hoćeš li da te posadim u   Hafiz Mehmed Karahodžić  Jekovcu.
          Džennet?” Na što je on rekao da pristaje, pa je, kad je uklonjen
          s tog mjesta, pokopan baš kao i mejt i bit će sutra proživljen na
          Jevmul-kijamu kao čovjek, kao insan. Dakle, stubu Hannane je   tumači ovo slavljenje anorganskog svijeta, odnosno kako oni to
          pravoupućenost dodijeljena; panj je bio pravoupućen, a zamisli   negiraju, navodeći “razumske” argumente, pa ovako govore:
          tek nas, ljude..., čudi se hz. Mevlana kazujući – pa ti si, čovječe,   Govoriš: (O, ti poricatelju!)
          u savršenom skladu stvoren, zar te zmija privlači?! Ali, zbog ta-  “Kako može biti vidljiv i čujan taj tesbih?
          kvog jednog odnosa, pokrivena nam biva ova istina.  Tvrdnja da se to vidi i osjeti je pogrešno maštanje.
          Kamen je Ahmedu selam nazivao.                      Nego, gledajući njih, pozorno, i ibret uzimajući,
          Brdo je Jahjau poruku slalo.                        njihov tesbih čuju.
          Poslanik (s. a. v. s.) kaže: Znam kamen u Mekki koji mi je selam   Ovi poricatelji gledaju te prirodne fenomene i ovako ih tuma-
          nazivao. A hz. Alija (r. a.) prenosi: “Jednom smo izašli malo van   če: Njima se čini, oni umišljaju (oni koji nešto tako tvrde) da
          Mekke, Poslanik (s. a. v. s.) i ja. Nismo prošli ni pored jednog   čuju taj tesbih, tesbih nežive prirode.
          kamena niti drveta, a da ono (kamen i drvo) nisu kazali – Es-se-
          lamu alejke, ja Resulallah!” Kada su progonioci htjeli da uhva-  Dakle (zaključuju), kada te to podsjeća na tesbih,
          te Jahju (a. s.), planina ga je zvala sebi: – Hajde meni, ovamo!   to ukazivanje (gledanje) tebi biva kao govor.”
          Otvorila mu se planina, pružajući mu utočište da se u nju skloni!  (Ovi racionalisti govore, to posmatranje prirode upućuje te na
          Mi čujemo i vidimo i sretni smo.                    potrebu tvog tesbiha i to je taj tesbih prirode, a gdje će priroda
          S vama nemahremima mi šutimo.                       govoriti, to je van pameti!? Tako ovi gafili zaključuju! Misle da
          Brda i planine govore čovjeku: – Mi sve čujemo i vidimo, samo   priroda nema svoga jezika ni svoga vlastitog glasa.)
          šutimo, ali smo o svemu obaviješteni. Mi imamo unutarnji sluh
          i vid, ali vi koji ste nam strani, tuđi (nemahrem), vi ovo ne mo-  Eto takav je te’vil mu’tezilija,
          žete razumjeti.                                     i onih koji nemaju nuri-hala.
          Kad ste vi k materiji okrenuti,
          kako da budete bliski duši ove prirode?             Takav je tumač ove uleme koja sudi po zahiru, koja je bez pro-
          (Kada ste se vi materiji okrenuli, onda je za vas ovo pokriveno;   svijetljenog stanja (nuri-hala). Mu’tezilije je spomenuo, a to je
          vi volite zlato ovih brda i planina, rijeka i potoka.)  grupacija (škola mišljenja) koja se javlja u 2. stoljeću po Hidžri.
          Od neživog, svijetu duša idite.                     Njihovo promišljanje karakterizira stav da samo razum može
          Glasove dijelova svijeta slušajte.                  biti kriterij za sva pitanja i sve vidove i principe vjere, Gospo-
          (Odreci se materije, okreni se duši, pa ćeš čuti žamor i glaso-  dara itd. Njima je razum glavni argument. Ono što razum ne
          ve prirode.)                                        može da dokuči toga nema, zato oni negiraju postojanje džina,
          Tesbih anorganskog jasno će ti doći.                dakle ovoga svijeta od vatre stvorenog, jer, po njihovom mišlje-
          Te’vilske vesvese te neće odvratiti.                nju, to razum ne podržava. Takav je te’vil mu’tezilija ne samo
          Tesbih anorganskog – tj. njihovo slavljenje Allaha Jedinog.   te škole nego općenito jednog takvog pristupa, svih poricatelja
          Te’vilske vesvese –  vesvese diskusija, tumačenja itd., neće   ovoga da sve Allaha subhan čini i hvali Ga.
          te odvratiti. Kada čuješ glas kamena, glas drveta, šum vjetra,   Kad iz osjetilnog okvira čovjek nije izašao,
          žubor potoka, nestat će u tebi sumnje i nesigurnosti, jer taj put,    u pogledu, slike gajba, stranac biva.
          razgovor s prirodom, vodi te do Istine; otkrivaju se tajne na taj   (Dokle god se čovjek ne oslobodi ovog vanjskog, osjetilnog
          način. Nisu potrebna više nagađanja, prazne riječi i diskusija.   svijeta, on je stranac, tuđin za alemi-gajb, za skriveni svijet; ne
          Kaže nam Gospodar u ajeti-kerimu: Njega veličaju sedmera nebe-  osjeća ga pa ga ne može ni upoznati; on je tuđinac za taj svijet
          sa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hva-  i ne može da ga kabuli.)
          leći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. – On je doista blag i
          mnogo prašta. (Isra, 44) Ono što nas sprečava da to čujemo jeste   Ovaj govor nema kraja. Lovac na zmije
          naša vezanost za materiju.                          vukao je tu zmiju sa stotinu muka.
          Pošto tvoja duša nema kandilja                      Dok u Bagdad ne stiže taj tražitelj svjetine,
          radi viđenja, ti te’viliš.                          da bi scenu, mnoštvu, na raskršću postavio.
          Pošto nemaš svjetiljku (lampu), ti onda počneš stvari razglabati   Na obali Šatta čovjek scenu postavi.
          i tumačiti – te može biti ovako, te može biti onako... Ne vidiš   Graja se podiže u šeher Bagdadu:
          istine! Sada će nam u tri-četiri bejta pokazati kako ona ehli-za-  (Na obali velike rijeke, tj. na obali Tigrisa koji protječe kroz
          hir ulema (učenjaci koji gledaju samo ovu pojavnu stranu) sebi   Bagdad.)


                                                                                                    STAV 10/9/2021 75
   70   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80