Page 71 - STAV broj 340

u vikendici na Zagrađu, drže dvije koze.
Koliko sam shvatio, oko koza ima dale-
ko manje posla nego s krupnom stokom.
Idealne su za grada. Brste, jedu, trijebe
svu zelen, travu, korov, sve ono što strši,
što su nekada komunalni radnici ukla-
njali. Takve je prehrane u polunapušte-
nom, ratnom, ranjenom Olovu isuvi-
še. Te divne životinje hem su prirodna
ekološka služba, hem proizvode prijeko
potrebno mlijeko. Ipak, i oko njih ima
posla. Vrijedni Tufo A., nekadašnji di-
rektor srednjoškolskog centra, profesor
ruskog jezika, ujutro otvara improvizi-
ranu štalu, čuva koze, navečer ih muze
i donosi mlijeko svojoj porodici te “ako
pretekne” ponekom od komšija, malo-
brojnoj djeci koja su ostala i bronhitiča-
rima. Spadam u oboje.
Mati me nerado pušta da odem po
mlijeko. Radujem se. Ondje su Menon i
Maja. Kartat ćemo.
U dogovoreno vrijeme kucam pred
vratima stana. Otvara Menon. Pozdrav-
ljamo se. Uvodi me u stan. “Starci će brzo
doći. Na Zagrađu su. Sjedi”, ponudi me
Menon. Maja donosi karte. Igramo žan-
dara. Pola sata poslije, dolazi teta Fahra.
Iz limene kante presipa preko gaze dra-
gocjenu bijelu tečnost u šerpu postavlje-
nu na platu peći na drva. “Sinko, nismo
stigli na vrijeme otići do štale, cijeli dan
je granatiralo. Pričekaš malo”, reče mi
nekom nevidljivom rukom, iznad kuću Čitav dan grad je granatiran. Neprijatelj teta Fahra. Klimam glavom. Nije mi mr-
u bližem susjedstvu, udaljene pedesetak je na svaki način želio onemogućiti bilo sko, duže ću ostati, duže ću kartati, duže
metara, pojavio oblak dima. Neko je tek kakav oblik aktivnosti, života. Čula su se ću se družiti, duže ću biti s vršnjacima,
upalio vatru. Strašno je dimilo. Počelo sirene, kola saniteta. Ponovo su granatirali duže ću biti dalje od rata...
je, zatim, pucati po toj kući i dvorištu i Dom zdravlja. Negdje oko pola devet spreman sam
ispred nje. Večer je. Mrka. Po ko zna koji put došlo za polazak kući. Zadržava me Menon u
je do prekida u snabdijevanju električnom predsoblju. Upalio je svijeće. Skida se u
BODIBILDING I KOZIJE MLIJEKO energijom. Bar je prestalo granatiranje. potkošulju. Donosi kriglu toplog kozijeg
Iskoristili smo trenutak i utrčali u Tama je saveznik. Imam zadatak, oko 19 mlijeka i ispija je naiskap. Potom uzima
Raminu kuću, u prizemlje, sklonivši se sati otići do Adrovića, preuzeti pola litra tegove i vježba. Jedan, dva. Mislim da je
direktno s vidika neprijateljske optike. kozijeg mlijeka. Teta Fahra i čika Tufo, stao na dvadeset, naizmjenično podižući
Kući smo došli oko deset. prosvjetni radnici, na porodičnom imanju, bučice. Ogleda se. Potom uradi nekoliko
čučnjeva, nekoliko sklekova, pa opet pred
ogledalo. “Dođi trenirati sutra sa mnom”,
reče i nastaviti pričati o bodibildingu, ko-
zijem mlijeku kao prirodnom steroidu,
Već je bilo pola pet kada samo se raspremili i koliko je dugo i koliko često potrebno
vježbati da bi se oblikovalo tijelo, ocrta-
počeli raditi na njivi. Mati, djed-penzioner i ja li bicepsi, tricepsi... U holu, pored ogle-
dvanaestogodišnjak. Nikada prije nismo kopali niti dala, poster Schwarzeneggera.
Kući sam došao poslije devet. Za div-
plijevili, ne računaju li se radovi na održavanje no čudo, niko me nije ružio što sam ostao
tako kasno. Popio sam šolju toplog kozi-
ružičnjaka i jagodnjaka pred kućom. Kopamo djed i jeg mlijeka i odlučio, prije nego krenem
ja, zabadamo ašov u zemlju na kojoj dugo nije sijano. spavati, brže-bolje napraviti deset čuč-
njeva i pet sklekova.
Mati čisti korov. Borba s vremenom. Prije nego svane i Nakon čučnjeva, osjetio sam mučni-
postanemo meta. Već smo duže od sata na njivi. Nemamo nu u stomaku i gotovo povratio. Nisam ni
pokušao uraditi sklekove. Bio sam rado-
ni kondicije, niti iskustva s poljoprivrednim radovima. stan. Sutra sviće novi dan. Imao sam cilj!
Izgledati poput Conana barbarina ili bar
Nećemo uspjeti prekopati planirano. nabildati mišiće poput Menona A. n

STAV 10/9/2021 71