Page 67 - STAV broj 340

im ne daju ući u Centar. On je nazvao od- konkurs jedne investicione banke. Tražili osiguranja, gdje i danas radim. Eto, otvorio
govorne u Centru i naredio im da ih prime i su radnika za poslove kako ulagati novac, je Allah puteve, prvo s težim poslom, pa sa
registruju kao izbjeglice, što su oni napokon a, iskreno, veze nisam imala s tim. Kad su slabom školom, al’ korak po korak, elham-
i učinili. Sutradan je trebalo uraditi fotogra- pogledali moj CV, bila im je šega što sam se dulillah, uvijek sam išla polahko naprijed.
fije za pasoš. Opet problem. Neće fotografi prijavila. Vidjeli su da ja ne pripadam tom Uspjela sam završiti visoku školu, dobiti
da fotografiraju Fatu pod hidžabom. Nekako sektoru. Pozvali su me na razgovor, vjero- razne titule u poslovnom svijetu, već pre-
je uspjela nagovoriti jednu Mađaricu da je vatno da vide koja se to budala prijavila a ne ko 20 godina raditi poslove u finansijskom
fotografira. Sve je bilo dobro dok nisu doš- ispunjava uslove. Čuđenju nije bilo kraja ni /osiguravajućem sektoru, osnovati porodicu,
li Vukovarci da stražare. O tome Fata kaže: kad su vidjeli da sam pod hidžabom. Umje- dobiti dvoje divne djece. Poslovno se danas
“Jedan je došao i naredio mi da skinem sto predviđenih pola sata, razgovarali smo nalazim na poziciji koju nikad ni u snu ne
mahramu. Ja sam rekla da neću. Veli on da oko dva i po sata. Meni je bilo svejedno šta bih smjela sanjati, jer bi to bilo neostvarivo
oni imaju ponos, da se ne može odbiti nji- će misliti o meni i hoće li me primiti. Došla za pokrivenu ženu.”
hovo naređenje, a ja sam rekla da i mi ima- sam kući i čovjek me je nazvao da mi kaže
mo ponos i da nam je mahrama važnija od da će mi poslati ugovor o radu.” UPISALA SINA U GAZI
glave. Opsovao je i rekao da me može mrak Kasnije će Fata saznati da je, prije nego HUSREV-BEGOVU MEDRESU
progutati. Tu našu raspravu snimale su ka- što će joj javiti da je primljena na posao, taj šef Fata je ovog septembra sa suprugom
mere neke beogradske televizije. Međutim, morao otići kod generalnog direktora UBS-a, Enverom u sarajevsku Gazi Husrev-begovu
plašio se snimaka TV i sutradan ujutro naši kome je pripadala banka, da ga pita smije medresu dopratila sina Malika. Iako je bio
pasoši su bili gotovi i nas dvije smo nastavi- li on primiti na posao ženu s mahramom. primljen u tamošnju gimnaziju, njegova je
le put prema Mađarskoj, Austriji. Sljedeća “Taj direktor je pripadao familiji Open- želja bila da upiše ovu renomiranu školu.
destinacija bila nam je u Beču. Već sutradan hajm, a ona je jedna od najjačih jevrejskih Iako je kao i njegova sestra Malika rođen u
majka me je posjetila u Beču. Tad saznajemo familija u Švicarskoj. Više od pola ih je stra- Švicarskoj, Bosnu i Hercegovinu je uvijek
da su mi tetka i tetak drugi dan po našem dalo u Auschwitzu. Kad je ušao da ga pita, osjećao svojom prvom domovinom. On će
odlasku ubijeni, a njihove posmrtne ostatke on ga je naprosto istjerao iz biroa riječima: nastaviti ulemansku lozu familije Redžić,
našli smo poslije 17 godina. U tom sokaku ‘Kako možeš žrtvu holokausta pitati za ženu na šta su posebno ponosni njegovi roditelji.
su pobili sve Bošnjake na koje su naišli. Za koja nosi mahramu?! Jesmo li to još u onom Porodica Redžić ostala je vjerna svojoj
nekih mjesec dana majka je ponovo došla je vremenu? Zašto se to i danas tematizira, kako domovini te bošnjačkom i islamskom iden-
i odvela me u Švicarsku.” te nije stid?!’ Radeći u toj banci, ja sam za- titetu. Fata će s ponosom reći: “Pokrila sam
vršila ekonomsku školu, pa visoku struč- se u vrijeme kad su mahrame nosile samo
S HIDŽABOM NIJE MOGLA NASTAVITI nu školu. Nakon sedam godina mog rada stare nane, u vrijeme prije rata, kad je vjera
ŠKOLOVANJE u toj banci, prešla sam u sektor penzionog imala sasvim drugo mjesto u društvu.” n
Dolazak u Švicarsku nije riješio sve nje-
ne probleme. Kanila je upisati srednju školu, “Jedan je došao i naredio mi da skinem mahramu. Ja sam
ali s hidžabom to nije mogla. Odlučila se na
zamjensku opciju – potražiti posao. No ni tu rekla da neću. Veli on da oni imaju ponos, da se ne može
nije išlo kako je željela.
“U Švicarskoj s hidžabom nisam mogla odbiti njihovo naređenje, a ja sam rekla da i mi imamo
nastaviti školovanje. Onda sam kontala ra- ponos i da nam je mahrama važnija od glave. Opsovao je i
diti. Neće me niko ni u firmu s mahramom.
Krajem 1993. bilo mi je prekipjelo. Jedan dan rekao da me može mrak progutati. Tu našu raspravu snimale
dolazi žena kod nas i zamoli me da s njom su kamere neke beogradske televizije. Međutim, plašio se
odem u jednu firmu gdje je konkurisala za
posao. Smatrala je da ću joj moći pomoći snimaka TV i sutradan ujutro naši pasoši su bili gotovi i nas
oko sporazumijevanja na njemačkom jeziku. dvije smo nastavile put prema Mađarskoj, Austriji.”
Kaže, lakše ću se snaći s tobom. Došle smo u
fabriku u kojoj se proizvode mreže za ribo-
lov. Gazda je upitao koju vrstu papira ima.
Ona je odgovorila da ima papire B, a on je
odgovorio da je oko dobijanja radne vize s
B papirima komplikovana procedura. Onda
se okrenu meni i pitao me da li i ja tražim
posao. Kad sam potvrdno odgovorila, uzeo
je moju ličnu kartu i rekao da dođem na po-
sao. Rad u toj fabrici bio je ubitačan. Tu sam
ostala oko dvije i po godine. U trećoj godini
mog tvorničkog teškog rada moja majka se
požali jednoj prijateljici koja je imala koz-
metički salon da ne mogu u školu. Njoj je
zatrebala jedna učenica te mi je ponudila to
mjesto. Naravno, zahvaljujući mojoj majci.
Tako dođem do srednje škole. Bio je to salon
ljepote za žene. Zbog problema sa sinom ti-
nejdžerom, ta žena je nakon nekoliko godi- Fata sa
na zatvorila salon. Meni je ostalo da ponovo suprugom
krenem u potragu za poslom. Prijavim se na Enverom

STAV 10/9/2021 67