Page 66 - STAV broj 340
P. 66

DRUŠTVO
             DRUŠTVO


          Vjerna svojim uvjerenjima

          OD ZVORNIKA



          DO ŠVICARSKE




          FATA NIKADA



          NIJE ODUSTAJALA





          Fata Husejnović probijala se pod hidžabom s petnaest godina kroz
          četničke barikade do Zvornika, pa kao izbjeglica do Subotice. U

          Švicarskoj se nije mogla ni zaposliti ni školovati pokrivena. Nije
          odustala, radila je teške fizičke poslove, ali sudbina ju je odvela
          u korporaciju koju je vodio Jevrej čija je porodica ubijena u
          Auschwitzu. Danas je ugledna poslovna žena u Švicarskoj.
                                                                                          Osmijeh i mahrama njena su lična
                                                                                             karta: Fata Redžić-Husejnović

          Piše: Bajro PERVA                 niko od njih me nije ništa pitao. Na Diviču   osnovnoj školi pokrila, on je bio jedini na-
                                            je već bilo mnogo punktova. Na moju sreću,   stavnik koji mi je čestitao. Rekao mi je da
                ad je kao petnaestogodišnja djevoj-  ni tamo me niko nije ništa pitao. Došla sam   čovjek koji ne zna za svoje ne zna ni za tuđe.
                čica napuštala Kamenicu, rodni   do Zvornika, do naše zgrade. Imala sam ključ   Prepoznao me je na mostu i u trenutku kad
                Zvornik i rijeku Drinu, Fata Hu-  od stana. Kad sam ušla u stan, vidjela sam   trebam proći zakrenuo je stražara da mu kao
         K sejnović posebnu je snagu osjećala   da u njemu ima neko. Krišom sam otvorila   nešta kaže kako bismo mi prošle. Na drugoj
          u svojoj mahrami koju nije skidala s glave   vrata i vidjela babu kako leži u jednoj sobi.   strani mosta stražari su natjerali dvoje Boš-
          ni kad je prolazila pored četničkih položaja,   Nalazio se u kućnom pritvoru. Neko od nje-  njaka da se do gola skinu kako bi, kobaja-
          barikada i straža.                govih poznanika ga je umjesto u logor poslao   gi, vidjeli šta nose, a prije svega kako bi ih
            “Bio je april 1992. godine. Imala sam 15   u kućni pritvor. Iznenadio se mom dolasku   ponižavali. Tu njihovu zauzetost nesretnim
          godina. Grad Zvornik faktički pada, a po   i uzviknuo: ‘Što ćeš ti tu?! Traže te četnici.’   ljudima mi smo iskoristile i neometano ušle
          mene dolazi Idriz ef. Memić, rođeni tetkić   Rekla sam mu da kanim ići dalje, prvo do   u Mali Zvornik.
          mog babe, da me odvede u Kamenicu na slo-  Malog Zvornika, kod šejha Mehmeda ef.   Kad smo došle do džamije, jedna starija
          bodnu teritoriju. Plašio se za mene jer sam   Hafizovića, a potom u neku od evropskih   nana nam je rekla da je šejh Mehmed otišao
          bila jedina pokrivena djevojčica u gradu. U   zemalja. On je konstatovao da mi ne može   u Austriju i da u mahali gotovo nikog nema.
          Kamenici smo bili do njenog pada, a potom   reći ni da idem, niti da ostanem.   Zamolila sam nanu da s njenog telefona na-
          smo izbjegli u Cersku. Kad se malo smirilo,   Iz očeve kuće sam nakratko otišla kod   zovem rodicu u obližnjem naselju Sakar kako
          vratili smo se u Kamenicu. Nakon izvjesnog   tetke koja se bila vratila iz Tuzle povjero-  bismo kod nje prenoćile. Odatle krenemo u
          vremena, meni je tamo dosadilo. Nisam imala   vavši četničkoj propagandi da se svi izbjegli   Sakar. Na putu nas je uhvatio policijski sat.
          nikog sa sobom. Sve je više dolazilo naroda, a   mogu vratiti svojim kućama. Uviđajući svo-  Nekako smo uspjele doći. Rodica mi je rekla
          mjesta za smještaj sve manje. Onda sam skon-  ju pogrešku, naružila me što sam se vratila.   da ona sutra odlazi u Holandiju. Rekla mi je,
          tala u sebi da bih mogla otići do Zvornika   Kad je saznala da kanim ići, zamolila me da   također, da na Paliću kod Subotice postoji
          da vidim je li mi otac živ. S njime je ostala i   povedem i njenu kćerku Amelu, koja je bila   izbjeglički centar gdje se može prijaviti i do-
          moja nana. Kako sam bila naivna, kontala   godinu dana starija od mene. Budući da smo   biti pasoš s kojim se može ići dalje.”
          sam, ako ih ne nađem, ponovo ću se vratiti u   imali divnu komšinicu Nadu, koja je po vo-
          Kamenicu. Uopće nisam kontala da trebam   kaciji bila babica, babo ju je zamolio da do   ODBILA SKINUTI MAHRAMU
          preći silne četničke barikade. Za tu nakanu   Malog Zvornika isprati nas dvije. Dogovorili   Djevojčice su uspjele doći do izbjeglič-
          rekla sam samo Idrizovoj ženi, a ona se zbu-  smo da to bude diskretno jer je i Nada bila   kog centra Palić. Pošto nisu imale nikakvih
          nila i nije se suprotstavila. Sve je bilo dobro   četnicima trn u oku. Njen sin je pobjegao u   dokumenata, nisu im dali da uđu u Centar.
          do kamenoloma gdje su bili četnici. Stavila   Mali Zvornik kako bi izbjegao mobilizaci-  Uzalud su bila Fatina objašnjenja da su još
          sam crnu mahramu, obukla crnu rolku i niko   ju. Nas dvije smo išle naprijed, a Nada iza   maloljetne da bi imale pasoš i ličnu kartu.
          od njih nije mogao ni pretpostaviti da bih   nas. Kad smo došli na most na Drini, vidim   Vidjevši da nemaju kud, otišle su u policij-
          ja mogla biti muslimanka. Ja sam prošla, a   mog nastavnika historije. Pošto sam se još u   sku stanicu. Tamošnjem šefu su ispričale da



         66  10/9/2021 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71