Page 69 - STAV broj 340

insana koji se prolama okolinom. Gledam u ručnim bacačima. Privukli su se na idealnu krenuli kao pojačanje. Ponovo jaka pucnja-
tom smjeru. Oči postaju ogledalo. Na njemu poziciju, odakle su mogli djelovati po zemu- va. Potiskujemo ih.
šaroliki cvjetovi lelujaju nošeni blagim po- nicama. Samir je ležao do nas držeći Moto- Ispred mene i Hamze, na najviše dva me-
vjetarcem, koji širi opojne mirise do neba, do rolu i gledajući na sat. Polahko je otpuzao tra udaljenosti, Samir se podignu na koljena
svemira, do beskraja... Duša mi treperi. Lica naprijed još nekoliko metara. i zapuca iz puškomitraljeza. Iz šumarka nas
ozarenog sunčevim zrakama, s blaženim po- Tišina, grobna tišina, a zatim je Samir zasipaju salvom metaka. Nekoliko ih pogađa
gledom, koji se zaustavlja u daljini, hodam u podigao ruku i dao znak momcima s ruč- Samira i on pada na leđa.
smjeru iz kojeg dolaze žamor i smijeh. Vidim nim bacačima. Srce mi je lupalo tako jako da U prvom smo momentu stali, a onda je
pod velikom krošnjom drveta grupu ljudi u se zvuk odbijao od zemlju pa sam ga ležeći Hamza skočio i sasuo iz osamdesetčetvorke
bijelom. Približavam se i osjećam neku lah- ponovo mogao osjetiti na prsima. Bljesak, a po njima. Uhvatio sam Samira ispod ruku
koću, kao da me nešto nosi. Iznenađen tim onda detonacija, pa još dvije povezane deto- i povukao ga ka sebi. Grcao je iskašljavaju-
prizorom, htjedoh im doviknuti, al’ nisam nacije. Sve se stopilo s jaukom i krikom iz ći krv. Podigao sam mu glavu. Udahnuo je.
mogao ni riječi preko jezika prevaliti. Šehidi agresorskih tranšeja. Meci su zviždali oko nas. Stisnuo mi je ruku
su sjedili u hladu krošnje drveta i grohotom A onda je zatreštalo, zaravan je proključala. i pokušao nešto reći, a onda sam vrlo dobro
se smijali, a iznad njihovih glava letjele su Eho pucnjave odjeknuo je Majevicom. Samir razumio riječi: “Ešhedu en lailahe illa-llah,
ptice nevjerovatno jarkih boja perja. je pokazivao na lijevu stranu, da se krene u ve ešhadu enne Muhammeden abduhu ve
Pokušao sam im mahnuti i u tom se probijanje. Četnici su uzvraćali snažno, ne- resuluhu.” I onda je zastao, uperio pogled
momentu probudio. Skočio sam i dočekao prestanom pucnjavom. Pogođene zemunice negdje prema nebu.
se na ruke, nekako zadihan. “Eeeeeejjjjjj, zahvatio je plamen; stapao se na nebu s pr- Mehmed ga je povukao prema sebi i sta-
đe si, ba, ti krenuo”, vidjeh Hamzin lik kao vim jutarnjim plavetnilom. Meci su zviždali vio njegovu glavu u krilo. Sve se odvijalo ve-
kroz maglu. Bio sam zadihan kao da sam na sve strane. Pucnjava je bila zaglušujuća. oma brzo. Podigli smo se i Hamza prvi sasu
trčao. Protrljao sam oči rukama i pogledao Bacili smo nekoliko ručnih bombi koje iz svog mitraljeza ka šikari. Krenuli smo pu-
u nebo – budan sam, ne sanjam. Hamza je su pale u njihove tranšeje. Ponovo odjeknu- cajući prema njoj. Dva četnika pala su poko-
i dalje gledao u mene svojim razrogačenim še detonacije, ali rafali iz četničkih tranšeja šena na putiću, a trojica su bježeći krenula
krupnim crnim očima. “Ma ništa”, odgovo- ispred nas nisu se smanjivali. preko potoka. Hamza je istrčao ispod šikare
rih mu, “nešto sam sanjao.” – “Sigurno ne- Samir je neprestano nekoga zvao Motoro- i preskočio preko potoka.
što lijepo? Vidim, brate, da si u snu sve vri- lom. U jednom trenutku viknuo je ljudima i Ponovo zatreštaše rafali i još jedan od
jeme bio nasmijan pa podižeš ruku i nekom s lijeve i s desne strane da se povuku u liniju. njih pade u travu. Ja sam se, nekako kao u
mašeš.” Ja sam samo šutio. “Vidiš, ja ti, moj
Amiraga, slabo sanjam. A ako i sanjam, ne-
mam pojma šta sam sanjao. Valjda je to sve, Momak do mene pade pokošen. Tren poslije smo na
brate, od umora. Ko će ga znati.”
Uskoro se pojavio i Samir s još trojicom grudobranima. Strahovita pucnjava i detonacija ručne
momaka. Nešto su šapućući pričali, a onda on bombe tik do nas. Bacio sam se ustranu, a Miralem do
dođe do nas. Pokaza na sat i reče: “Krećemo
za desetak minuta, spremite sve što imate.” mene. Dva četnika, u pokušaju da iskoče iz tranšeje,
Tako je i bilo. Ubrzo smo se našli u li- kao da udariše u neki nevidljivi zid. Obojica, uhvaćeni
niji na samom kraju šume. Ispred nas je bio
proplanak na kojem je bila četnička linija. nečijim rafalom, padoše preko grudobrana.
Zora je najavljivala svoj skori dolazak. Svi
naši momci bili su na položajima, a i drugi
ešalon dolazio je na svoje položaje. Lijevo od Uskoro se kiša minobacačkih granata sručila snu, okrenuo i potrčao natrag. Gore na puti-
nas stajali su momci s nosilima, spremni za na četničke rovove ispred nas. Detonacije su ću Mehmedalija i nekoliko momaka držali su
iznošenje ranjenika. Ja sam još bio pod doj- nas protresale na zemlji. Samira. Mehmed ga je zvao: “Vrabac, Vrabac,
mom onog sna, nikako nisam mogao oda- Ponovo smo navalili. I lijevo i desno od Vrabac...” Samirova glava bila je klonula na
gnati misli. Ma koliko pokušavao, i dalje su nas tutnjalo je od detonacija bombi i pucnja- njegovim nogama.
mi slike iz sna dolazila pred oči. ve. Osjetili smo da je to taj moment. Popustit Stao sam pored njih i čučnuo. Momak,
Polahko smo puzili držeći liniju. Noć će, neće još dugo izdržati. Još dva projektila koji je krvavim rukama držao razmotan za-
nije bila mnogo vedra, pa smo još bili pod iz ručnih bacača pogodiše četničke rovove. voj, pogleda u mene i samo odmahnu glavom.
zaštitom tame koja se prelamala između noći Novi veliki stub dima izvio se u zrak. Utom se i Hamza vratio sa Safetom i još ne-
i zore. Dijelilo nas je još dvadesetak metara Ustali smo i krenuli naprijed. Vidio sam koliko momaka.
od položaja za napad na četničke zemunice. kad je metak udario u drvo pored mene. Osta- Dolje su odjekivali pucnji i rafali. Naš
Daleko gore, prema staroj Majevici, začuše li su kao pčele zujali na sve strane. Još ne- drugi ešalon ulazio je u liniju. Vojnici su
se rafali, a onda sve ponovo utihnu. koliko koraka do grudobrana. Desno od nas prolazili pored nas.
Nastavili smo se kretati polahko i opre- vidio se blijesak rafala iz tranšeje. Momak Donesena su nosile na koja smo položili
zno. U potpunoj tišini. Nije se čuo ničiji po- do mene pade pokošen. Tren poslije smo na Samira. Meša ga je prekrio jaknom po licu.
kret, niti zveckanje oružja. grudobranima. Strahovita pucnjava i deto- Išao sam za njima gledajući u sat na njego-
Došli smo na desetak metara od agre- nacija ručne bombe tik do nas. Bacio sam se voj ruci koja je virila ispod jakne. Išao sam
sorskih zemunica. Sada s to moglo i uoči- ustranu, a Miralem do mene. Dva četnika, u vukući olovne noge. Nadao sam se i molio
ti po jarko žutoj friško iskopanoj zemlji na pokušaju da iskoče iz tranšeje, kao da uda- Allaha da Vrapca stavi pod ono drvo iz mog
grudobranima. riše u neki nevidljivi zid. Obojica, uhvaćeni sna. Da ga odnese u onu hladovinu, u ono
Rasporedili smo se. Hamza je zauzeo po- nečijim rafalom, padoše preko grudobrana. društvo odabranih.
ložaj desno, bio je zaklonjen drvetom. Rasklo- Linija je probijena, sad je trebalo ići lijevo. Majevicu je kupalo prelijepo jutarnje sunce
pio je nogare svog mitraljeza i stisnuo kun- Tek što smo krenuli naprijed, udarili smo dok smo u tužnoj koloni silazili niz njene pa-
dak uz rame. Dolje su bili spremni momci s na nekoliko četnika, koji su najvjerovatnije dine... Svi su šutjeli. Svaka riječ bila je višak.n

STAV 10/9/2021 69