Page 70 - STAV broj 340
P. 70

DRUŠTVO



          Ratno djetinjstvo (22)

          POLJOPRIVREDA U






          RATU OBIČNO ZAVRŠI





          S NOSOM U BLATU







          U nekom momentu, taman kada sam završio sa sendvičem i pripremao se da zamijenim
          djeda u njivi, zazviždalo je oko ograde, a potom po krovu Ramine kuće. Djed je pao. Mati je
          vrisnula. Jedva sam je uhvatio za ruku, da ne istrči iz zaklona. Djed je malko podigao glavu

          išareteći da je sve uredu, da ostanemo na mjestu gdje jesmo. Meci su zviždali svugdje
          okolo. Uspio je prepuzati do zaklona. Pokušao sam se našaliti, te ispalih: “Znao sam da će
          nam ova poljoprivreda doći glave.”



          Piše: Ammar KULO                  Moramo preuzeti rizik. Vrijeme je sija-  su naredana drva u oblicama. Sjedam.
         U                                  se posijati poljoprivredne kulture prije   sa suhim mesom. Drva mi prave zaklon
                                                                               Pijem čaj iz termoske. Jedem sendvič
                                            nja. Zemlja se mora pripremiti, moraju
                 ratu su poremećeni lanci opskrbe
                 osnovnim životnim potrepština-
                                            “prvomajskog uranka”.
                                                                               od Beka Ravni, zloglasne četničke kote.
                 ma. Dodatno situaciju usložnja-
                                               Već je druga polovina aprila. Usta-
                                                                                  Sunce polahko izranja na istoku. Iznad
                 va činjenica da u nekom momen-
                                                                               doba mira, divio sam se tom prizoru. Sada
                                            četiri sata. Dok dođemo do Karagina
          tu potrošite ušteđevinu ili zalihe. Prilike   jemo ujutro. Zora rudi. Negdje je oko   Pridvorice. Nekada, u ljetno vrijeme, u
          za zaraditi ili nema ili su jako skromne   Polja, bit će 4:20, i imat ćemo približno   osjećam strah. S dnevnom svjetlošću bit
          za većinu stanovništva. Osuđene ste na   dva sata prije nego što se razvidi. Bude   ćemo kao na pozornici. Poput glinenih
          pomoć. Gibiru. Tačkice. Humanitarnu.   li magle, možemo ostati i duže. Ostalo je   golubova koje treba upucati. U nekom
          Ratnu socijalu. Neovisno od toga kako se   tek nešto više od desetak dana za očistiti   momentu, taman kada sam završio sa
          to zove, u potrebi ste. Muhtač!   korov, prekopati njivu i, na koncu, baciti   sendvičem i pripremao se da zamijenim
            U takvim okolnostima sve je usmje-  sjeme u zemlju.                djeda, zazviždalo je oko ograde, a potom
          reno na preživljavanje. Bitno je osigurati   Nismo sreli nikoga na putu. Već je   po krovu Ramine kuće. Djed je pao. Mati
          minimum hrane, vode, ogrjeva. Zemlja   bilo pola pet kada samo se raspremili i   je vrisnula. Jedva sam je uhvatio za ruku,
          je ponovo na cijeni. Obradive površine i   počeli raditi na njivi. Mati, djed-penzio-  da ne istrči iz zaklona. Djed je malko po-
          stoka od krucijalne su važnosti za preživ-  ner i ja dvanaestogodišnjak. Nikada prije   digao glavu išareteći da je sve uredu, da
          ljavanje. Živimo u urbanom dijelu Olova.   nismo kopali, niti plijevili, ne računaju   ostanemo na mjestu gdje jesmo.
          Bezemljaši. Ustvari, vrta ima tek toliko   li se radovi na održavanje ružičnjaka i   Meci su zviždali svugdje okolo. Djed
          da posijemo tri, eventualno četiri lijehe   jagodnjaka pred kućom. Kopamo djed i   je uspio prepuzati do zaklona. Na sigur-
          nekog povrća. Stoku sam viđao na TV-u   ja, zabadamo ašov u zemlju na kojoj dugo   no. Pokušao sam se našaliti, te ispalih:
          ili kada odem na selo.            nije sijano. Mati čisti korov. Borba s vre-  “Znao sam da će nam ova poljoprivreda
                                            menom. Već smo duže od sata na njivi.   doći glave.”
          U NJIVI                           Nemamo ni kondicije niti iskustva s po-  Sjedili smo u zaklonu, zbijeni na je-
            Roditelji daidžinice Sadžide izbjegli   ljoprivrednim radovima. Nećemo uspjeti   dan kvadrat, ne znajući šta uraditi, da li
          su u Njemačku odmah na početku ratu.   prekopati planirano.          će početi granatiranje, vrijedi li pokušati
          Dobili smo dozvolu da možemo uzeti dio   “Sine, dođi odmori! Spremila sam ti   pretrčati. Šta god uradili, ostali na otvo-
          ogrjeva i koristiti njivu ispred njihove   sendvič. Ima i sutra dana. Odmori malo, pa   renom iza drva, ili pokušali pretrčati do
          kuće. Problem je taj što je kuća Rame   zamijeni djeda za ašovom”, reče mi mati.   skloništa, može završiti tragično! Traja-
          M., Sadžidinog oca, na Karaginu Polju,   Nije me trebala puno uvjeravati. Ni-  la je ta agonija dva, pet, desetak minuta
          udaljena od linije kraće od dva kilometra.   sam volio zemljane radove. Dolazim do   (vrijeme je imaginaran pojam u strahu),
          Direktno je na vidiku. Nemamo izbora.   dna njive, pred kapijom sam imanja, gdje   kada se pukom slučajnošću, namjerno ili



         70  10/9/2021 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75