Page 80 - STAV broj 340

KULTURA

Pronicljivi i duhoviti Alija Hodžić

“ŠTA VRIJEDI DA JEDAN

DRUGOM GLEDAMO U LICE

KAD NIKO NE CRVENI!”

Alija Hodžić, Krivo ogledalo, aforizmi; Izdavač: “Zjenica”,

Piše: Željko GRAHOVAC Udruženje za zaštitu humanih intelektualnih i kulturnih
vrijednosti, Zenica, 2020.

edan od bosanskohercegovačkih afo- dosuđeno nam doba kao podjednako ne- “Ne samo da je konj, već je i politički
rističara “iz prve lige” regije jugo- sklono istinama i autentičnim vrijedno- potkovan.”
zapadnog Balkana svakako je i Alija stima življenja, kao i onima koji te istine Iz navedenih primjera jasno se može uo-
JHodžić (1954), Zeničanin koji je u i vrijednosti pokušavaju afirmirati svojim čiti poetički i izražajni potencijal Hodžićev:
rodnom gradu završio osnovnu i srednju kreativnim radom. s jedne strane, on vrlo vješto koristi nijanse
školu, u Sarajevu Višu turističku i koji je, “Utješna vijest za državu: zemlja jezičnoizražajne “vrcavosti” koja spontano
i prirodom posla kojim se bavio i obitelj- propada!” nadolazi od samih leksema ili od “zgodno
skim i socijalnim vezama, doista postao ne “Svi laju, karavani prolaze.” preokrenute” formulacije, a s druge strane
samo Bosanac već i Hercegovac (pa čak i “To što ne iskačemo iz kože, ne znači uspijeva uhvatiti i ona semantička obojenja
Dubrovčanin!). Objavio je dosad dvije ve- da nas ne deru.” koja “iskaču iz zasjede”, kad ustaljenost neke
like zbirke aforizama (Unutrašnja previra- “Atentati su dokaz da oni na vlasti nisu sintagme sučelimo s podmuklim i neočeki-
nja, 1988. i Između redova, 2002), a ovo mu baš svi promašeni.” vanim kontekstom ili rečeničnim obratom.
je treća knjiga. Međutim, puno je više i re- “Naišao sam na istinu: da je zaobiđem, Poetika aforizma upravo i jest utemeljena
dovnije objavljivao u periodici: Jež, Pavli- ili da pričekam da je uklone?” na tom načinu kako se u jezičkom izrazu ili
ha, Brodolom, Feferon, Berekin, dakle, gotovo Energija jake i ubojite sentencije indu- u formulaciji “dohvatamo” pojedinih tema
u svim humorističkim časopisima u bivšoj cira se i generira, prije svega, u srazu unutar i sadržaja – koji sami za sebe i ne moraju
Jugoslaviji, kao i u humorističkim emisi- jezika dosad nekorištenih ili neotkrivenih biti toliko izazovni, nespoznati ni proble-
jama na radijskim postajama u Beogradu, mogućnosti; najbolji primjer za to jeste ova matični, koliko ih takvima čini ona prava,
Zagrebu, Novom Sadu, Sarajevu i Zenici. Svi laju, karavani prolaze. “zgodna” i “najzgodnija” formulacija ili je-
Upravo je od humorističkih listova Brodo- Drugi je način produktivno sučeljava- zička konstrukcija. Recimo, konjem nazvati
lom i Jež bio ovjenčan godišnjim nagrada- nje inače nespojivih pojmova, značenja (pa- nekog ko srlja na silu “baviti se politikom”
ma (1984. i 1986) za najboljeg aforističara. radoksno ili oksimoronsko sintagmatsko to nije samo po sebi ni inovativno, ni pro-
U tri respektabilne antologije zastupljen sprezanje), iz čega ponekad “iskoči” podze- vokativno ni nepoznato “široj javnosti”, ali
je svojim radovima: Biseri balkanskog afo- mni, neočekivani, ali prepoznatljivo “ljuti” kad poredamo stvari ovako (“Ne samo da
rizma Vasila Tolevskog, 2003; Protesti mož- semantički začin: “Utješno je za državu da je konj, već je i politički potkovan”), onda
dane mase Jove Nikolića, 2008; te u velikoj zemlja propada.” Hodžić se, kao i svaki do- iz samog slijeda riječi i rečeničnog sklopa
Antologiji balkanskog aforizma Vasila Tolev- bar aforističar, “konektuje” na realne i pre- vrca ono što je praskavo-humorno.
skog iz 2008. godine. Treba također ukazati poznatljive apsurde (iščašenja, nelogičnosti, U posebno uspjelim i efektnim aforiz-
i na novog vrijednog izdavača iz Zenice: to gluposti), kojima obiluje koloritna stvarnost mima, s kojima se ponajprije pravi ona “ma-
je “Zjenica” – Udruženje za zaštitu huma- tranzicije na balkanski način – kako bi ih u gična razlika” između solidnog i izvrsnog
nih intelektualnih i kulturnih vrijednosti, što većoj sažetosti i ekspresivnosti jezičkog aforističara, Hodžić uspijeva i sami prizvuk
koje okuplja oko sebe vrlo agilne društvene izraza “ozvučio” i “označio”, maksimalno neke već poznate i općeprihvaćene misli
i kulturne djelatnike, na čelu s dr. Mirzom apostrofirajući upravo to što je u datoj temi, (kao što je ona o povijesti što se ponavlja
Džananovićem. pojavi ili situaciji karakteristično i što je kao za sve koji je ne razumiju i ne spoznaju) na
Knjiga Krivo ogledalo komponirana je problem kritično i bolno: taj način “izokrenuti” i kontekstualizirati
kao zbirka od skoro dvjesto aforizama, s “Logično je, pored toliko ljudoždera, – da najednom iz same fraze ili formulaci-
vremenu primjerenim “tamnim obojenji- da je natalitet u padu.” je ispliva dotad nepoznato i nekorišteno,
ma” i s izrazitom kritičkom nabrušenošću “Šta vrijedi da jedan drugom gledamo još žešće, kritički još nabrušenije i jetkije
autorovih zapažanja, misli i “otkrića”. Po ko u lice – kad niko ne crveni!” značenje (“Povijest se ne vraća po one koji
zna koji put u povijesti aforizma ponavlja se “Crkvu smo odvojili od države; s naro- su zaostali”).
ona – “Ne udariš li jako, bolje da nisi ni po- dom će biti mnogo teže.” Ta vještina dolazi do izražaja još više u
kušavao!” U kratkom predgovoru autor je s “Greška je kao lijepa žena: svi bi da je gnomski sažetim iskazima, gdje se sama us-
malo sjete i s nešto više ironije komentirao iskoriste.” poredba (recimo, između lijepe žene i greške)

80 10/9/2021 STAV