Page 9 - STAV broj 340
P. 9
ničega, ničim se nisi mogao okoristiti. Šta-
O RIJEČI “KIŠA” I MOKROM PAPIRU više, morao sam se nekoliko koraka odma-
Nedžad I brišimović je govorio da živi knuti od zida, ovamo, unazad, da bih mogao
Bosanca, ali da je u isti mah i sva svjetska da pišem. Ako bih se primakao zidu, tamo
historija onoliko koliko je poznaje i shva- je sve prestajalo i ja sam izbezumljen hva-
ta, a osjećao je i sva stanja koja proživljava tao objema šakama svoj pisaći sto za kojim
savremeni svijet u cjelini jer su se sve ti fe- sam sjedio pišući ‘Vječnika’, potom naglo
nomeni u njegovu kožu, kako je to savrše- ustajao od stola i kao bez glave bježao i od
no opisivao, đah nježnije, đah grublje ure- pisanja i od kuće i od svega. Danima sam
zivali, što je uveliko utjecalo i na njegovo lutao uokolo i danima mi je trebalo da se
djelo. Također je napominjao da ne može ponovo saberem”, pojašnjavao bi kako piše.
živjeti nigdje doli u Bosni, i to tamo gdje
su njena brda, za njega je to mjera bivanja O VJEČNOM “VJEČNIKU”, “EL-HIDROVOJ
i bitak, bit Bosne i njena suština. Kazivao KNJIZI”
je da je Bosna za njega zemlja i to što osjeća Kada smo već kod ovog značajnog djela
svoju potpunu sraslost s njom neuporedivo ne samo za bošnjačku i bh. književnost već
je jače od političkih sistema, od razaranja, i mnogo šire, književnik Asmir Kujović ci-
kidanja i prijetnji kojima je neprekidno jeni da je riječ o jedinstvenom poduhvatu u
izložena. Nostalgija uvijek, ma gdje oti- novijoj bh. i evropskoj književnosti u kojem
šao, ostaje kod kuće i jezik je ne poznaje, je maestralno ostvaren izraz divovske borhe-
ni onaj koji je ostavljen, ni onaj u koji se sovske težnje da se cjelokupna kulturna ba-
uđe. Jedna šuma negdje u Hrvatskoj i jedna ština svjetske historije sveobuhvatno sažme
šuma negdje u Bosni nisu geografski tako i objedini u jednoj knjizi. Još od klasičnog
daleko jedna od druge, ali on u bosanskoj “Valjda će mi se sada epa o Gilgamešu, preko starogrčkog mita o
šumi diše punim plućima, dok se u hrvat- Argonautima, pa sve do srednjovjekovne
skoj guši. Osjećajući Bosnu domom, uka- napokon prestati gnostičke, ezoterijske i mističke literature,
zalo mu se da je po svoj Bosni prostrt ćilim podsmjehivati kada ponovim: tema suočavanja sa smrću i potrage za besmrt-
raznolikih boja i šara. nošću jedna je od ključnih literarnih tema.
“Ni u kakvoj zemlji ne mogu ostati duže Nedžad je bio najveći “Ibrišimović svog junaka Nefertija vra-
od sedam dana. Nakon sedam dana hvata me ća u stanje Adama prije nego je posegnuo
nesvjestica. I što je još čudnije, može u toj umjetnik ikada rođen u da ubere plod sa zabranjenog drveta, smr-
zemlji biti obilje hrane za mene, ali koliko Bosni i Hercegovini”, ovako tonosnog ‘drveta besmrtnosti’: on proniče
god da jedem, ja sam gladan. Samo ti mene da je postignuće jednog od Božijih imena
vrati mojoj kući”, ovako je volio Bosnu do- je tokom komemorativnog ostvarivo jedino u odustajanju od tog po-
bri Nedžad Ibrišimović. Isto tako, isticao je skupa u amfiteatru stignuća, ukoliko se ono protivi Božijem
da više voli da bude mali musliman nego zakonu, te da je jedini istinski život i be-
veliki čovjek, što mnogi nisu razumijevali Akademije nauka i umjetnosti smrtnost – besmrtnost u Bogu, dok ono što
na pravi način. Kako je to objašnjavao, kao Abdulah Sidran sumirao mu se predočava kao život, ukoliko je to ži-
čovjek je od Boga dat, a kao musliman je vot koji ne priznaje Boga – vodi u smrt. (...)
Božijom milošću zadat. djelovanje velikog Nedžada Ibrišimovićevog ‘Vječnika’ vrijedi čitati kao
“Kad god je Allah u Kur’anu pomenuo Ibrišimovića, književnika i savremeni danteovski poduhvat jedne ‘total-
čovjeka, pomenuo ga je pokudno, s nega- ne knjige’, knjige koju dopisuju junaci Bor-
tivnim atributima, osim na jednom mjestu, skulptora koji je preselio na hesovih ‘Maštarija’ i Kišove ‘Enciklopedije
sad se ne mogu sjetiti u kojem suretu, gdje bolji svijet 15. septembra prije mrtvih’”, napisao je Kujović u svojoj kriti-
se kaže da je Allah čovjeka stvorio u naj- ci Vječnika u kojoj je još jednom istaknu-
ljepšem obliku, čak, koliko se sjećam, kaže tačno deset godina. to koliko je Bog i promišljanje ontološkog
se u ‘savršenom obliku’, ali odmah potom
slijede ajeti opomene koje, interpretirani
mojim riječima glase, da će Allah čovjeka,
ako ne bude dobar, ako ne bude valj’o, ako
ne bude kako treba i u tom smislu, vratiti
u najniže nizine, bit ćemo vraćeni, ako smi-
jem tako reći, do kambrijske eksplozije, ili
možda čak do stromatolita... ili ko zna gdje”,
riječi su Nedžada Ibrišimovića, uz tvrdnju
da mu je želja biti jedino musliman i ništa
drugo, sve drugo je efemerno.
Svom snagom je htio i želio da njegove
riječi budu tako potpune da, kada napiše
“kiša”, papir postane mokar.
“I ja sam dolazio do zida savršenstva; da,
do zida, preko se nije moglo. Bio je to ogro-
man, kao od svjetlije boje granita, uglačani
zid iza kojeg jeste bilo potpuno savršenstvo.
Ali tamo za mene i, inače, za ljude, nije bilo
STAV 10/9/2021 9
