Page 14 - STAV broj 340

NEDŽAD IBRIŠIMOVIĆ (2011—2021)

Adijata Ibrišimović-Šabić Oro Ibrišimović
ne mora raditi. Može, ali ne mora. Može institucije, bilo bi vrlo malo urađenog. Inače,
jednostavno uživati u slikama, u likovima, svi smo veoma ponosni na Nedžada i nje-
opisima, besprijekornim rečenicama. gov rad, sva su nam vrata otvorena, samo
što je sistem veoma kompliciran i spor. Ne
SVJETSKA KLASA, ALI OBIČAN ČOVJEK I prepoznaje stvaraoce od državnog značaja.
BRIŽAN OTAC Kao porodica smo se angažirali maksimal-
Kako nam priča Oro Ibrišimović, je- no kako bismo sve to predstavili javnosti,
dan od dvojice sinova koje Nedžad Ibri- kako domaćoj, tako i stranoj. Dolaze nove
šimović ima, odrastanje uz oca umjetnika generacije i Nedžadovo ime se mora spomi-
bilo je sasvim normalno, kao i kod svake njati i biti tu, a cilj nam je doprijeti do svjet-
druge porodice. skih intelektualaca i s njima voditi dijalog
“Mi djeca smo imali svoje obaveze, o onome šta je napisao i stvorio Nedžad.
a roditelji svoje. S tim da je Nedžad kao Mislim da je trebao dobiti svaku nagradu
umjetnik imao svoje radno vrijeme koje je za književnost koja postoji za svoj rad. To
trajalo cijeli dan. Pisanje, crtanje, vajanje, je realnost i to će potvrditi svaki razuman
čitanje... Mislio sam da je takav život i kod književnik, kritičar, historičar književnosti,
ostale djece. Bio je veoma strog kada se ra- a pogotovo vrsni čitalac. Njegova pisana ri- Nihada Ibrišimović
dilo o učenju i nauci, a veoma druželjubiv ječ je originalna i jedinstvena. Nije pisao da
kada smo imali slobodno vrijeme. Pazio je bi se dodvorio raznoraznim žirijima i ko- treba. Rekao je i to da mnogi naši intelek-
na detalje i bio je veliki perfekcionista. S misijama, već je pisao o onome šta je knjiga tualci, čak i oni koji nisu bliski Nedžadu i
njim sam odrastao uz zvuk pisaće mašine, tražila od njega – da bude vjerodostojna i njegovim idejama, dijele ovo mišljenje, pa je
uz knjige, uz riječi i rečenice Vječnika, crte- da se čitaocima ponudi ‘gozba’ za oči i um. to dodatni vjetar u leđa da rade i idu dalje.
že, slike i skulpture sa sjenom. Bio je svjet- Ono što je još veoma bitno jeste to da nje- Na samom kraju, Oro Ibrišimović se sje-
ska klasa, a opet običan čovjek i brižan otac guje našu kulturnu tradiciju i ostavštinu, a tio i jedne anegdote: “Bio je prvi dan Bajra-
koji će za svoju djecu sve uraditi kako bi ih moj dragi prijatelj akademik Abdulah Si- ma, a ja dolazim kući i vidim da se Nedžad
usrećio”, rekao je. dran je izjavio da će se bosanski jezik učiti približio TV-u i da gleda snimak koncerta
Oro Ibrišimović je neko kome je jako iz Nedžadovih knjiga. To trebamo čuvati i rahmetli Safeta Isovića u ‘Zetri’. Pitah ga
stalo da se očuva ostavština Nedžada Ibri- njegovati”, podvukao je Oro Ibrišimović. što se toliko približio, a on će meni da vidi
šimovića jer on, kako nam priča, nije pisao On je istakao i to da su hrvatski inte- mnogo njemu poznatih ljudi i da ga čudi
i radio da bi to ostavio djeci, porodici, već lektualci, poput pokojnog akademika Tonke kako njega nema na ovom spektaklu. Ja ću
kompletnom narodu i državi Bosni i Herce- Maroevića, zauzimali stav da je roman Vječ- mu na to da je dobio pozivnicu, ali sam je
govini, kako bi stala rame uz rame s ostalim nik jedan od najznačajnijih romana novijeg ja iskoristio i s prijateljem otišao na kon-
zemljama svijeta i bila ravnopravan sudionik vremena, dok je profesor Danko Plevnik stal- cert te da sam nakon toga zauvijek u srcu
na kulturološkom i intelektualnom polju. no ponavljao da je bosanski jezik iznjedrio zapečatio ljubav prema Bosni i sevdalinci.
“Zadnjih godina, htio – ne htio, ja to mo- tako velika djela poput Vječnika i El-Hidro- Kaže on s osmijehom: ‘Eh, neka si onda to
ram raditi jer, čekajući ustanove i kulturne ve knjige i da nam veća nagrada od toga ne uradio, sada mi je srce na mjestu’.” n

“Bila bih sretna da ovo sjećanje na Nedžada Ibrišimovića deset godina nakon njegovog preseljenja
na bolji svijet podstakne čitaoce da otvorena srca i uma zavire u ono što je Nedžad ostavio
među koricama svojih knjiga, pa ko to želi i koga zanima, pročitat će tamo i dijelove Nedžadove
najdublje intime, jer su to ujedno i korice Nedžadova života. Nije li upravo Nedžadova rečenica ‘ta
živjeti i pisati je jedno te isto’. Svoje je knjige pisao kao pisma čitaocima na koja je s nestrpljenjem
očekivao odgovor. U godini u kojoj je preselio objavio je ’El-Hidrovu knjigu’, posljednje pismo, na
koje, kako stvari svih ovih deset godina stoje, još nema odgovora. Mislim da su to odgovori koji bi
bili prikladni za ovu desetogodišnjicu”, ukratko je kazala Nihada Ibrišimović.

14 10/9/2021 STAV