Page 37 - BROJ 56 31.03.2016.

BOŠNJAK U NEW YORKU

Od Jahorine do Sarajeva, od Zakopana

do Auschwitza

VRT S POGLEDOM

NA GENOCID

Poslije skijanja, ukrcali smo se u voz. Vozio je pokraj
mjestašca koje smo posjetili prethodni dan i zbog kojeg mi je
današnje skijanje nabijalo osjećaj krivice. Na tabli je velikim
Piše: masnim slovima pisalo: Oświęcim
Nebojša
ŠERIĆ ŠOBA

ije me trebalo dugo nagovarati. i pričali besmislice. Pogled je bio fanta- Noge nisu slušale kao nekada. Tek pred
Bježanje je iz škole kao krađa stičan. Svako malo, zvuk masnih kotača kraj dana, nakon što su se kosti podma-
čokolade u samoposluzi: ako žičare podsjećao nas je da ne letimo. Ubr- zale, bio sam malo bolji.
Nuspiješ, slatko ti je zbog čo- zo smo se našli na vrhu i zabava je počela. Poslije skijanja, ukrcali smo se u voz.
kolade koju gutaš, a i zbog toga što nisi Skijanje je zaista merak. Jednostavno ti Vozio je pokraj mjestašca koje smo po-
uhvaćen. Ako te, pak, uhvate, najeb’o si je pravo dobro. Bjelina snijega svemu da sjetili prethodni dan i zbog kojeg mi je
i u samoposluzi i kod kuće. posebnu čar. Idila nije potrajala. današnje skijanje nabijalo osjećaj krivi-
Ðuro je tek bio položio vozački. Dan Ðuro je skrenuo ulijevo i nije pri- ce. Na tabli je velikim masnim slovima
je bio nevjerovatan. Ubio se za skijanje. mijetio kako neka budala ide spustom pisalo: Oświęcim.
Sva sreća pa je stari bio na poslu. Sma- u punoj brzini. Tip je imao vremena da Oświęcim, ili na njemačkom Auschwi-
slao sam staroj da imamo neko školsko pruži ruke, a Ðuro ga je dočekao punim tz, mjesto je u kojem živi 40.000 ljudi.
takmičenje na Jahorini. Pokupio svoje plućima. Udarac je bio strašan. Ðuro je Sve je sređeno i uredno, ljudi se doima-
“Elan Prominence 440” skije, krvavo za- letio petnaestak metara i strovalio se u ju prijatni i veseli. Malo dalje od grada
rađene radom u sito-štampariji kod Fike snijeg. Odbacio sam skije i pritrčao. Bio izbacilo nas je ispred poznate kapije na
u podrumu Olimpijskog muzeja, u kojem je u nesvijesti. Uhvatio sam ga za revere kojoj piše: Arbeit Macht Frei. Nisam slutio
sam se nadisao toksičnih supstanci za ci- i pokušao dozvati. Onda je priletio neki šta me čeka, iako sam znao da neće biti
jeli život. Vrijedilo je. čova i rekao da ga ne diram već da zovem prijatno. Dali su mi vodiča koji je sve u
Reno 4 prdio je uzbrdo. Konzerva na hitnu pomoć. Momci su s kadom došli. detalje objasnio. Hodao sam i hodao u
točkovima. Ali bio je Reno prava pljačka Probudio se, došao k sebi i počeo povra- nevjerici, gledao ljudsku kosu u gomila-
u odnosu na laktanje i truckanje GRAS- ćati. Spustili smo ga do puta na kojem je ma, cipele i ostale stvari strgnute s ljudi.
-ovim busom od Ulice Franje Račkog do čekala hitna. Čim su ga ukrcali, udarila Stajao sam k’o udaren mokrom krpom
hotela “Jahorina”. su po gasu – za Sarajevo. Totalno naivno ispred prvog pokusnog krematorija kraj
Ðurini su na Jahorini imali vikendicu. nazvao sam njegovu majku i nespretno kojeg se kalkuliralo o broju osoba koje
Imalo se gdje komotno zaleć’, a ne samo joj saopćio: “Teta Maro, e, ja sam, Šoba. se mogu spaliti za jedan sat. Nakon obi-
sendvič na drvenoj klupi u skijašnici u Ma, Ðuro se lakše ozlijedio dok smo ski- laska, vidio sam da je to bio cijeli grad,
kojoj su masno naplaćivali ostavljanje jali. Da, ma sve je OK. Evo ga vozi hitna cijela industrija zločina.
garderobe. Dan je bio jedan od najljep- u Sarajevo.” Došao sam do samog kraja pruge, do
ših ikada. Sezona je oficijelno završila, Sljedeći, ujedno i posljednji put stao ograde ispred lokacije na kojoj su nekada
ali je dosta snijega bilo u dobrom stanju. sam na skije mnogo godina kasnije, u postojala četiri velika krematorija u koji-
Auto je brujalo. Slušali smo neku Poljskoj. Došli smo iz Amsterdama na ma je nestalo milion ljudi. S druge strane
disko šminkersku muziku koju je Ðuro ekskurziju. Pokupilo gomilu budala i ograde primijetih lijepu bašču. Neko je s
marljivo skupljao. izbacilo nas u Krakovu. Lijep, prelijep mnogo ljubavi uzgajao povrće i voće, razno
Uzeo sam poludnevnu kartu. Ðuro je grad, svašta za vidjeti i doživjeti uprkos cvijeće; tu su bili i raznobojni patuljci, ra-
imao sezonsku. Popili smo po kolu i pra- turobnom i kišovitom vremenu. A onda zličiti baštenski ukrasi. Zamislih vlasnika
vac dvosjed. U redu smo šmekali ko kakvu me nagovoriše da idem na skijanje u obli- kako ujutro otvara prozor da se razbudi –
opremu ima, kakve su djevojke i vrijedi li žnje Zakopane. Težak i omatorio, jedva udahne duboko i prvo šta ugleda je najcr-
se nekoj šlepati. A onda smo sjeli u korpu sam se spustio niz prilično laganu padinu. nje dno zapadne civilizacije. n

STAV 31/3/2016 37