Page 43 - BROJ 56 31.03.2016.

Ako se to moglo nazvati trčanjem. Uma-
lo se u šiblju ne sudarismo s Krnjom.
- Gdje ste, pobogu?! Gdje su ostali - i
po glasu se osjetilo da nije ranjen.
- Tu su negdje - Remzija pođe odgovoriti.
- Evo ih - Krnjo ga prekide - koliko
vas ono ima?
- Deset. Šta je bilo!?
- Dolje je teški ranjenik, treba ga no-
siti. Nema ko, ali ste valjda i vi dovoljni.
- Ali, mi imamo zadatak - Leha je već
pristizao - jedino da koga pošaljem da sti-
gne one gore.
- Ne budali, Leha. Odmakli su oni pri-
lično, nego vi odmah nosite ovog jadnika.
Ja ću ostati da osmatram.
Svaka bi rasprava ponajmanje koristi-
la ranjeniku kojem možda život zavisi od
naše brzine i odlučnosti.
Ranjenik je ležao pedesetak metara niže,
stotinjak od mjesta osmatranja. Remzija i
ja imali smo dosta sreće. Beznadežni po-
gled čovjeka koji je ležao u krvi naglo se
promijenio. Čudili smo se kako je njegov kotlovnici, kojem nije dozvolio da mu de- Svega nas je deset, ali smo i probrani.
suborac, ispostavilo se da mu je šura, iza- snicu istrgne iz ramena, sada dopunjavam Leha i Bećo dokazali su se neki dan kada
šao neokrznut. Tenkovska granata pala je time što je dvije grane, dovoljno debele i smo Musu spašavali, o Fadilu je glupo tro-
nekoliko metara od njih. jake da posluže kao nosila, odlomio i pri- šiti riječi, Zećir ne bi trebalo da zaostaje,
Prvi prilazi Zećir Odobašić. Raspituje premio golim rukama! jednako kao i Ada, odnosno Remzija i Se-
se o rani pa je pregleda. Ranjeniku je ime Bili smo brži od Zećira. Slušamo dio lćo, također Salja. Jedino je Nedžib Kova-
Fahro Kolar. Pogođen je na više mjesta. njegovog i Fahrinog razgovora. Ono je naj- čević Džibson možda malo upitan, zbog
Ne miče nogama, ali ih osjeća. Zakačilo teže obavio. Gledali smo ga kako spretno nižeg rasta, iako će i njegova leđa sasvim
ga je i po ruci. Kaže da je dobro!? barata sa zavojima, a rane je očistio rakijom sigurno izdržati.
Zećir se preznojava. Da zna mnogo, iz svoje čuturice za koju niko nije znao – Ne bi ni Fahro trebao izdati, izgleda kao
sudimo po energičnosti kojom nam daje inače je, vjerovatno, ne bi imao. Doteklo da će sve vrijeme ostati pri svijesti. Svaki
uputstva. Samo će jedan ostati da mu po- je za sve tri rane, ako požurimo neće biti put kada zastanemo da se promijenimo, a
maže, ostali se moramo pobrinuti za nosila. amputacije. Fahro podigne glavu da se orijentira i potvr-
Među nama je i Fadil Barlov. Priču o di da idemo pravim putem, pohvali brzinu
tome kako je sto kila soli nosio na rukama FAHRO ZNA PUT kojom se krećemo. Sve vrijeme pričamo,
iza leđa, na visinu od pet-šest metara, pod Pomoći će nam i Fahro. Zna put, govori bodrimo jedni druge. Pripovijeda nam o
uglom od skoro devedeset stepeni, kako nam da će nas voditi, ali i da nećemo ići za svojim Kijevljanima, da ih nema više od
je snagom svojih ruku bio jači od lifta u našima. Previše je uzbrdo, previše naporno. desetak koji do sada nisu barem jednom

Među nama je i Fadil
Barlov. Priču o tome kako
je sto kila soli nosio na
rukama iza leđa, na visinu
od pet-šest metara, pod
uglom od skoro devedeset
stepeni, kako je snagom
svojih ruku bio jači od
lifta u kotlovnici, i nije mu
dozvolio da mu desnicu
istrgne iz ramena, sada
dopunjavam time što
je dvije grane, dovoljno
debele i jake da posluže
kao nosila, odlomio i
pripremio golim rukama

STAV 31/3/2016 43