Page 44 - BROJ 56 31.03.2016.

FELJTON

ranjeni. Njemu je ovo treći put. Svaki je
put imao sreće...
Bit će da smo previše žurili ili smo pre-
cijenili mogućnosti. A možda su najkrivlji
oni dijelovi puta kojima nisu mogli nositi
više od dvojice, a i to jedva. Tada su i za-
mjene bile nemoguće. Broj se iscrpljenih
stalno povećavao. Konačno smo krenuli
blago naniže sa sve češćim pauzama. Osim
da Fahru nećemo ostaviti, samo smo još
jedno znali – da kad ga donesemo nećemo
biti ni za šta!
A taman kada smo počeli sumnjati u ovo
prvo, Bog nas podsjeti da o svemu brine.
Sustiže nas njih tridesetak iz Fočanskog
bataljona. Bili su najistureniji. Zato su ka-
snili s izvlačenjem. Iako nam, po Fahrinoj
procjeni, a računajući u kakvom smo stanju,
nije ostalo duže od sata, koliko je bilo i do
akšama, polovina Fočaka, mrmljajući neko
objašnjenje, prođe pokraj nas. Ne znam je
li sreća da su među njima bili i Marevci, Marevci su otišli svojim putem, a mi Ako smo od mraka i bili brži, od čet-
od kojih sam se odlično znao s Dževadom smo uzalud pogledima tražili nekoga od nika nismo. Došli su s druge strane. Čuju
Tabučićem i Ragibom Muslimom, te još i naših. Mrak je postajao gušći, nismo znali se odjek nove, još snažnije borbe. Ne bi
Osman i Emir Taranin, koji su uvjerili još gdje bismo ih i kako tražili. nas to toliko čudilo da do sada nije uvijek
desetak boraca da nam pomognu. Jedino što smo još mogli uraditi je- bivalo suprotno. Obično je ovo bilo doba
Oni su Fahru donijeli do Bjelašnice, a ste da prepriječimo cestu i sačekamo kada su njihovi napadi jenjavali. Ali, nije
nama, iz poštovanja što smo ga nosili dese- drugo vozilo. teško razumjeti razloge, procijenili su da
tak sati, prepustili da ga unesemo. smo uzdrmani, da nismo imali vakta po-
Stigli smo skoro u isto vrijeme kad su AKO SMO OD MRAKA I BILI BRŽI, novo se uvezati, pa to žele iskoristiti da nas
došli Zaim i Halim, ona dvojica iz poto- OD ČETNIKA NISMO drugi put u istom danu pomjere.
ka. Upravo je nailazilo bolničko vozilo. Zećir je otišao s Fahrom. Toliko je Sudeći po onom što slušamo, neće sve
Halim ga je zaustavljao. I Zaim je ranjen. bilo mjesta u vozilu, šura će do Igma- ići kako su zamislili. Kroz noć najglasnije
Bolničarka je nakratko izašla i ustanovila na pješke. dopiru zvuci njihovih topova, ali se čuju i
da mu rana nije teška, da je Fahro već do- Mi smo izabrali veliko drvo i pod nje- naši ratni pokliči. Bolnička vozila stalno
bro zbrinut i da obojica mogu čekati. Oni ga se sklonili. Planirali smo odmoriti do su u pokretu. Nekamo je prošla jedna ha-
su krenuli po težeg ranjenika. Zećirova povratka. ubica, stigla su dva kamiona s pojačanjem,
a i džipovi svjedoče kako se linije namje-
ravaju odlučno braniti.
Prije nego se Halim prebacio na Igman,
uspio nam je ispričati šta se dogodilo u,
kako reče, njemu najtežem danu u životu.
Cijenio je i poštovao Zaima, zbog čega je
pristao biti mu pratnja pri uvezivanju li-
nija. Krenuli su presresti Trnovljake, koji
su se povlačili, vratiti ih i ponovo uvezati
s Kijevljanima, a potom Fočake i Jaho-
rince, odnosno, ako bi bilo potrebno i naš
bataljon. Nisu imali dovoljno vremena.
Svratili su u neki magacin da se od-
more ne znajući šta se ispod njih dešava.
Zaim je intuitivno pogledao kroz prozor
i vidio vod četnika razvijenih u strijelce
kako prilaze. Šanse da se živi izvuku nisu
bile velike, stotinjak metara čistine mo-
rali su prijeći pretrčavanjem. Padali su i
prevrtali se. Zaim je lakše ranjen u ruku,
a Halim je samo zgruhan.
Žalimo što se ne možemo pridružiti
ovima koji se bore. Čini nam se kao histo-
rijska bitka u kojoj će najvažnije biti izdr-
žati prvu noć. Ako su Grebak i Rogoj pali,
Bjelašnica i Igman ne bi smjeli.
Vuče me želja da se makar prošetam,
da jače čujem tekbire naših branioca, da se

44 31/3/2016 STAV