Page 62 - BROJ 56 31.03.2016.

DRUŠTVO

oko 3 kilometra udaljenom od Visokog. Tu koljena poderana od klanjanja, ali kada instituta u Sarajevu, a pošto je od ranije
je bio imam punih 8 godina, od 1946. do mi se prohtije da klanjam u džamiji, hoću bio poznat kao odličan i izuzetan student
1954. godine. Nakon što je preselio u Sa- da klanjam zajedno, otvoreno i tu slobodu o kome su s velikim uvažavanjem govo-
rajevo, džematlije iz njegovog prvog dže- ni za što ne dajem.” Shvativši o kakvom rili njegovi profesori, ovoga je puta pri-
mata održale su odnos s ovim velikanom i se kalibru čovjeka radi, Janković mu je mljen na mjesto asistenta turkologa bez
redovno ga posjećivali jer, dok je bio imam zdušno odgovorio: “Evo ti ruke, Ešrefe, ikakvog uvjetovanja. Koliko ga je cije-
u Donjoj Vratnici, ušao im je u srca svojom znao sam tvoj odgovor, govorio sam im da nila akademska zajednica, uočljivo je u
toplom riječju i mudrim savjetima. mene tebi ne šalju.” Pošto je odbio pristu- pismu iz ostavštine akademika prof. dr.
Zajedno je sa svojim džematlijama iz panje partiji, sudbina nije željela da tada Branislava Ðurđeva: “Dragi moj Suljo i
temelja gradio džamiju. Jedna stara gospo- bude angažiran na Filozofskom fakultetu. Ešrefe, molim Vas da me izvinite što tek
đa koja je u vrijeme izgradnje džamije bila Međutim, talent Kovačevića nije mo- sada vraćam Ešrefov rukopis. Nisam u
djevojčica, a sada ima preko sedamdeset gao ostati skriven ni negiran. Javlja se mogućnosti da dam opširnije primjedbe
godina, prisjeća se kako je svaka cigla ćer- 1960. godine na konkurs Orijentalnog na Ešrefovu kritiku. Generalna primjedba
piča prešla preko ruku njihovog Ešrefa ef.
Kovačevića. Kada je počeo rat 1992. godine
i kada su počele padati granate, džematlije
su se dosjetile i sve levhe u džamiji koje
je radio Kovačević pohranile na sigurno.
Kao što će se kasnije ispostaviti, bila je to
dobra odluka. Džamija je stradala u ratu i
srušena je do temelja. Nakon što je obnov-
ljena, mještani su vratili sve levhe na svo-
je prijašnje mjesto, ljubomorno čuvajući
poklone koje im je ef. Kovačević ostavio
na čuvanje prije više od pedeset godina.
Studij turskog i arapskog jezika s knji-
ževnostima i historijom naroda Jugosla-
vije okončava 1958. godine na Huma-
nističkom odsjeku Filozofskog fakulteta
u Sarajevu. Kako je bio izuzetan student,
biva mu ponuđeno članstvo Komunističke
partije Jugoslavije, što Kovačević odbija.
Poziv u partiju, iako neformalan, otvarao
je put do asistentskog mjesta. Anegdotu
o ovom događaju prenosi njegov višego-
dišnji prijatelj profesor Salih Trako. Pri-
likom susreta Ešrefa Kovačevića i Srđana
Jankovića, njegovog dugogodišnjeg kole-
ge i tadašnjeg asistenta na Filozofskom
fakultetu, započet je razgovor o Kovače-
vićevom angažmanu na ovoj instituciji.
Kako bi stavio do znanja da ga ne zani-
ma pristupanje naučnoj zajednici na ovaj
način, Ešref Kovačević je rekao: “Ja ne
pretirem džamijske pragove, niti su mi

62 31/3/2016 STAV