Page 63 - BROJ 56 31.03.2016.
P. 63

je ovo: na mnogo mjesta je stilizovano kao   dobro poznato, Orijentalni institut u kojem   intelektualni prvak pored objavljenih osta-
          da je ono što se stavlja kao primjedba stvar   je godinama radio spaljen je granatama 17.   vio je nekoliko i neobjavljenih radova, po-
          diskusije, a ono je tako kako Ešref kaže   maja 1992. godine. Zanimljivo da jedino   put prepjeva Pendname Feriduddina Attara.
          i nikako drugačije.” Potraga za naukom   kabinet u kojem je godinama radio nije   Vjerovatno najzanimljivije djelo koje nije
          odvela je Kovačevića na studije u Beograd,   bio uništen, što se čini dovoljan “išaret”.  ugledalo svjetlo dana jeste Nuru-l-mašrik
          gdje brani vrlo uspješan magistarski rad   Pored njegovog magistarskog rada,   (Svjetlo istoka), zbirka stihova iz arapske,
          pod naslovom Granice Bosanskog pašalu-  objavljenog 1973. godine, Kovačević je   turske i perzijske književnosti koju je Ešref
          ka prema Austriji i Mletačkoj Republici po   iza sebe ostavio mnoštvo drugih autorskih   ef. Kovačević pripremio za štampu. Stva-
          odredbama Karlovačkog mira.       djela i veoma vrijednih prijevoda, kao što   ralački opus ovog znamenitog Bošnjaka
            Nakon višegodišnjeg pregalaštva, Ešref   su tekstovi Hududnama bosanskog vilaje-  na svojevrstan način krunisan je mevlud-
          ef. Kovačević penzioniran je 1989. godine   ta prema Austriji poslije Karlovačkog mira,   skim spjevom Muhammed Resululah, čiji
          u Orijentalnom institutu u zvanju stručni   Jedan dokument o devširmi, Muhimme def-  je tekst veoma visoko ocijenila petočlana
          saradnik turkolog. Kako je široj javnosti   teri: dokumenti o našim krajevima itd. Ovaj   komisije za recenziju.

                                              PJESMA NEPOZNATOG AUTORA KOJA JE ODUŠEVLJAVALA
                                              EŠREFA EF. KOVAČEVIĆA, A ČIJE JE STIHOVE ČESTO CITIRAO

                                              Prisjećam se jedne noći u kojoj sam   Ispred svijeće ti uzmičeš, neopečen
                                              budan bio                        tijelom svojim,
                                              I slušao šta je leptir sa svijećom   A ja, sve dok ne izgorim čitava, ja
                                              govorio.                         stalno stojim.
                                              Ja sam pravi zaljubljenik, ako gorim   Ako ti i spali krilce plamen ove vatre
                                              pravo mi je,                     svete,
                                              Ali zašto ti izgaraš, kakva muka tebe   Pogledaj ja kako gorim, sva od glave
                                              bije?                            pa do pete.
                                              Zaljubljeniče moj hudi, na to svijeća   Nemoj gledat’ moju svjetlost koja
                                              reče njemu,                      sijelo svjetlom mije,
                                              Ode moj med, moj najveći slatki   Već osluškuj moje srce i slap suza
                                              prijatelj u svemu.               koje lijem.
                                              Onoga trenutka kad od mene moj   Tako prođe dio noći, onda bahnu
                                              vosak pođe,                      iznenada,
                                              U glavu mi ko Ferhadu neka teška   Da ugasi plamen svijeće ljepotica
                                              muka dođe.                       jedna mlada.
                                              Dok to zbori bol duboka bez      Tada svijeća dok joj još, dim leluja se
                                              prestanka k’o slap pada,         iznad glave reče:
                                              I sve više razlijeva se što se ona više   Sinko, ovakav je kraj ljubavi svake
                                              jada.                            prave.
                                              O ti, što se stalno tužiš, ljubav nije za   Ako želiš mogla bih ti jedan vrijedan
                                              takvoga,                         savjet dati,
                                              Jer ti nemaš ni strpljenja ni junaštva   Spas je brzo umrijeti, zla kob dugo
                                              potrebnoga.                      umirati.




                                                                                                   STAV 31/3/2016  63
   58   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68