Page 31 - STAV broj 388

da nastavi kontrolu na svim okupiranim
dijelovima BiH, da u međuvremenu u re-
dovima branilaca BiH dođe do opadanja
entuzijazma, te da u pogodnim uvjetima,
radi ostvarivanja konačnih ciljeva, nasta-
vi oružanu agresiju.
Dakle, Izetbegović je znao da “situacija
nakon 30. aprila može da krene u više pra-
vaca (...) ako srpska strana u međuvremenu
ne prihvati mirovni plan Kontakt-grupe,
mi nećemo prihvatiti produženje primirja.
Nećemo, jer bi to bio početak trajne oku-
pacije velikog dijela naše zemlje. Naravno,
scenarij je poznat: slijede pritisci. Ja mogu
samo još jednom ponoviti naše pravilo:
pregovarati gdje god možemo, a ratovati
gdje god moramo.” Dakle, Izetbegović nije
ostavljao nikakve mogućnosti agresoru da
ostvari cilj uništavanja države BiH: agre-
sor je morao priznati BiH ili je morao
protiv sebe primiti silinu udara borbeno
osposobljene i organizacijski usavršene
Armije RBiH. Izetbegović je odbacivao
mogućnost da se nakon 30. 4. 1995, kada
je isticalo četveromjesečno primirje, pot- da je njegova računica bila pogrešna. Mi primirja na 2-3 mjeseca, da bi se ispitalo
piše novi sporazum o produženju primir- to ne krijemo, ali je jasno da se naša akcija otvara li to mogućnost političkog rješenja
ja. Njegov uvjet bio je da agresor prihvati na Vlašiću ne može posmatrati odvojeno sukoba”; ako Karadžić “poslije 30. aprila
ponuđeni mirovni plan Kontakt-grupe i od napada na Bihać, koji nisu prestajali prihvati plan Kontakt-grupe, primirje se
da Srbija prizna državu BiH, što bi po- od novembra prošle godine, pa i tokom isti dan automatski i formalno uspostav-
drazumijevalo da Milošević dođe “do te čitavog primirja, što je direktna i stalna lja”; da će se u svim slučajevima produže-
tačke koja bi značila definitivno precrta- povreda potpisanog dogovora o prestanku nja primirja zahtijevati da se “već u prvih
vanje plana ‘velike Srbije’, odnosno po- vatre.” U to vrijeme Armija RBiH je oslo- sedam dana provedu sve tačke iz ugovora
ruku paljanskom rukovodstvu da ‘velike bodila Vlašić, što je bio krupan rezultat i o prestanku neprijateljstava od 31. decem-
Srbije’ nema”. upozorenje agresoru da mora respektirati bra 1994”, što obuhvata “obustavu vatre u
Pri tome, treba imati u vidu da je Izetbe- borbenu moć snaga odbrane BiH i da nije zoni Bihaća, otvaranje svih ‘plavih pute-
gović zahtijevao međusobno, “uzajamno u poziciji da uslovljava, već da je prinu- va’, slobodan pristup konvoja svugdje, a
priznanje” Srbije i BiH, a ne jednostrano. đen da prihvati plan Kontakt-grupe i da posebno u Bihać i enklave na Drini itd.”,
Bez da agresorska strana ispuni te uvjete, Srbija prizna državu BiH. a “ukoliko to ne bude slučaj, dogovor o
potpisivanje novog primirja poslije isteka Izetbegović je u Sjećanjima zabilježio primirju prestaje važiti”.
četveromjesečnog od početka januara do da su tokom četveromjesečnog primirja i Uoči isteka četveromjesečnog primir-
kraja aprila 1995. godine Izetbegović je prekida vatre (od 1. 1. do 30. 4. 1995) “bor- ja, na tvrdnju da su “obje strane” krši-
smatrao kao “zamrzavanje faktičkog stanja, be utihnule, ali ne i sasvim prestale” jer je le dogovor za primirje, Izetbegović je za
a faktičko stanje je 2/3 teritorije BiH pod agresorska vojska napala “Bihaćku krajinu, BH Press izjavio da je “Karadžić mislio
okupacijom”. Svi kompromisi koji su se od a mi odgovorili napadom na Vlašić”, a da da može imati mir gdje želi, a napada-
Izetbegovića mogli učiniti učinjeni su pri- je osim tih borbi “na drugim dijelovima ti gdje mu odgovara”, naprimjer, “imati
hvatanjem plana Kontakt-grupe. S obzirom fronta vladalo zatišje”. mir u Tuzli i centralnoj Bosni, a napadati
na ambicije agresora da uništi državu BiH, Po isteku primirja postavilo se pitanje: Bihać i nastaviti gušiti Sarajevo”. Izetbe-
dalji kompromisi od Izetbegovića nisu bili Treba li produžiti ovo varljivo primirje u gović je o tome “upozoravao i Karadžića
mogući, što je bilo jasno i međunarodnoj situaciji kada je 2/3 Bosne i Hercegovine i međunarodne faktore, i to više puta, da
zajednici, koja je krivnju za nastavak rata pod okupacijom Karadžićeve vojske? Za to neće ići” kako Karadžić misli, pa je u
vidjela na agresorskoj strani. Agresor je odgovor na to pitanje, pod predsjedavanjem vezi s tim rekao da je “Karadžić pod okri-
nastavio s pritiscima da Izetbegović dalje Izetbegovića, “10. 4. 1995. godine održana ljem primirja značajne snage prebacio na
popusti na štetu opstojnosti države BiH. je sjednica Predsjedništva RBiH na kojoj Bihać sa ciljem slamanja Petog korpusa”,
Glavni pritisci bili su na bojištu u zoni 5. je (...), u vezi sa zahtjevima za produženje da su se u toj situaciji na strani branitelja
korpusa, gdje je agresorska strana, naruša- primirja, Predsjedništvo zauzelo sljedeće Bosne i Hercegovine “poduzele akcije na
vajući primirje, izvodila ofanzivu s ciljem stavove: ako Karadžić “do 30. aprila ne Vlašiću”, pored ostalog, i s ciljem da se
zauzimanja i okupiranja bihaćke regije. U prihvati plan Kontakt-grupe”, primirje kaže Karadžiću da mu je “računica bila
to vrijeme sistem odbrane BiH je ulazio se formalno neće produžiti “jer to u sebi pogrešna”. Izetbegović je istakao da kao
u više faze organiziranja i efikasnosti, pa nosi opasnost postepenog legaliziranja donosilac tih odluka “to ne krije” jer se
je poduzeta kontraofanziva na Vlašiću, o ‘statusa quo’ koji je za nas krajnje nepo- “naša akcija na Vlašiću ne može posmatra-
čemu je Izetbegović rekao: “Kada su naše voljan” zato što “Karadžićeva vojska sada ti odvojeno od napada na Bihać koji nisu
službe otkrile da je Karadžić, pod okriljem drži 65 posto teritorije”; da naprijed citi- prestajali” od novembra 1994. godine “pa
primirja, značajne snage prebacio na Bihać rani stav “ne znači da ćemo preduzimati i tokom čitavog primirja, što je direktna
sa ciljem slamanja 5. korpusa, mi smo po- ofanzivne akcije”; ako “Milošević prizna i stalna povreda potpisanog dogovora o
duzeli akcije na Vlašiću da mu pokažemo BiH”, postoji spremnost za “produženje prestanku vatre”. n

STAV 12/8/2022 31