Page 35 - STAV broj 388

Ozbiljni zapadni analitičari vjeruju da da Amerika prihvata suverenitet Pekinga čak optužuju SAD da namjerno pokušava
Washington na uspon Kine ne gleda bla- nad ostrvom Tajvan, s tim da je drugim izazvati rat koji bi potaknula hipotetička
gonaklono već Kinu posmatra kao ozbi- dokumentima, npr. Taiwan Relations Act, invazija Kine na Tajvan u cilju unifikacije
ljan izazov, budući, vjeruju Amerikanci, omogućila održavanje specifičnih odnosa svoje teritorije. Peking ne krije namjere
da Kina ima ambicije, a u novije vrijeme s Taipeijem. Drugim riječima, i Amerika i da želi Tajvan potpuno dovesti pod suve-
i ekonomsku, vojnu i tehnološku moć, Kina decenijama primjenjuju princip tzv. renitet Kine, ali Peking preferira opciju
koja bi te ambicije mogla i pokušati rea- dvosmislenosti (ambiguity) glede pozicije da to ostvari mirnim putem, ali ne odba-
lizirati i time bi mogla ugroziti američku Tajvana u međusobnim odnosima. To po- cuje mogućnost korištenja vojnih metoda
globalnu lidersku poziciju. drazumijeva da Amerika priznaje Vladu radi ostvarivanja svojih ciljeva. Carnelos
Naravno, američki stratezi globalnu u Pekingu kao legitimnog i jedinog pred- poredi crvenu liniju upozorenja Pekinga
dominaciju ili supremaciju, odnosno he- stavnika Kine. Prije normalizacije i uspo- prema Washingtonu s upozorenjima koja
gemoniju, obično diplomatskim jezikom stave diplomatskih odnosa Washingtona i je slao ruski predsjednik Vladimir Putin
nazivaju liderstvom, jer hegemonizam u Pekinga sedamdesetih godina, za vrijeme prije početka ruske agresije na Ukrajinu.
principu, barem ako bismo prihvatili de- predsjednika Nixona, Henry Kissinger, Postoji i škola mišljenja koja postulira da
finiciju koju je nekoć elaborirao Antonio državni sekretar, zahvaljujući posredo- Amerikanci koriste svaku priliku i sred-
Gramsci, ne znači nametanje svoje volje vanju Pakistana, postigao je sporazum s stvo koje imaju na raspolaganju kako bi
drugima silom, već kreiranjem okolnosti kineskim vodstvom koji je priznao Na- izazvali agresiju Kine na Tajvan. Ako bi
koje omogućuju i potiču druge, u ovom rodnu Republiku Kinu i omogućio Pe- Kina pristala da bude uvučena u rat i
slučaju druge države, da dobrovoljno pri- kingu zauzimanje mjesta stalnog člana pokuša silom izvršiti pripajanje Tajvana,
hvate američko vodstvo i učestvuju u odr- Vijeća sigurnosti UN-a, koje je prije tog Amerikanci bi, prema ugovoru koji imaju
žavanju globalnog sistema koji odgovara sporazuma pripadalo Tajvanu. Zapravo, s Tajvanom, bili prinuđeni braniti Tajvan.
hegemonističkoj sili, smatrajući takvo oficijelno ime za Tajvan jeste Republika Iako u sporazumu nije precizno nave-
stanje normalnim poretkom ili uobiča- Kina (ROC). Ovo je ime na pasošu koji deno da Amerikanci imaju obavezu vojno
jenim stanjem (common sense). koriste građani Tajvana. se angažirati kako bi spriječili pripajanje
S druge strane, kako je nedavno napi- Tajvana Kini, u Americi vlada uvjerenje da
sao Marco Carnelos, ugledni bivši itali- ŽELI LI WASHINGTON RAT S KINOM bi Amerikanci vojno djelovali. Pomenu-
janski umirovljeni diplomat i savjetnik za Amerika je dozvoljavala neslužbene ta škola mišljenja vjeruje da Washington
vanjsku politiku nekolicine vlada Italije, odnose s Tajvanom, posebno u sferi eko- želi rat s Kinom kako bi Kinu oslabili i
da Peking američku navodnu zabrinutost nomije i prisustvo ekonomske misije Taj- sukobili se s njom prije nego ona još više
zbog rasta Kine percipira kao pokušaje vana u SAD-u, ali posjete američkih duž- ojača, vojno, ekonomski i tehnološki, jer
da zaustavi, blokira i spriječi Kinu u nje- nosnika visokog ranga bile su rezervirane bi svako odgađanje konfrontacije s Kinom
nom legitimnom pravu na razvoj i global- samo za Peking. Status quo i dogovor dvi- za kasniji period umanjilo šanse Americi
nu ulogu i utjecaj. Stoga, ne treba da nas je sile poštovao se decenijama. Međutim, da iz sukoba izađe kao pobjednik. Jedan
iznenađuje činjenica da odnosi SAD-a i Peking smatra da je Washington odstupio od najozbiljnijih teoretičara ofanzivnog
Kine sve više postaju glavni geopolitički od dogovorenih principa i time narušio realizma, subkategorije, strukturalnog re-
globalni izazov našeg stoljeća. Decenije odnose dviju zemalja. Peking na posjetu alizma John Mearsheimer već duže vrije-
snažne ekonomske saradnje i međuovi- Pelosijeve gleda kao na ozbiljnu provo- me tvrdi da se Kina neće uspjeti razviti u
snosti dvije sile izgradile su tako visok kaciju Washingtona u namjeri da izazove regionalnu silu ili hegemona bez da dođe
nivo ekonomske saradnje koja je dove- oštre kineske reakcije. Radikalniji kritičari u sukob s Amerikom. On vjeruje da je to
la do ovisnosti jedne države o drugoj i
ovisnosti američkog o kineskom tržištu
i obratno. Međutim, taj odnos danas se
drastično mijenja i ruši kao kula od ka-
rata zbog američkog straha da bi je Kina
mogla potisnuti iz istočne Azije ili, kako
teoretičari međunarodnih odnosa navode,
iza prvog lanca otoka, u koje spada Tajvan.
Najnovije napetosti na relaciji Washin-
gtona i Pekinga narasle su zbog nedavne
posjete šefice Predstavničkog doma Ame-
ričkog kongresa Nancy Pelosi Taipeiju,
koja je obavljena u okviru njene posjete
nekolicini zemalja Jugoistočne Azije koje
pripadaju regionalnom multilateralnom
savezu ASEAN. Navodno, protiv ove
posjete bio je i američki predsjednik Joe
Biden i čelnici američke vojske u Penta-
gonu, ali je Pelosi, uprkos upozorenjima
i negodovanju Pekinga, ipak posjetila Ta-
ipei. Naravno, pomenuta posjeta ukazuje
na činjenicu da Washington, bez obzira na
diplomatsku retoriku, mijenja svoj odnos
prema Kini koji je zasnovan na principu
priznanja jedne, jedinstvene Kine (One
China Policy). Ova politika podrazumijeva

STAV 12/8/2022 35