Page 55 - STAV broj 388

cijelom dužinom. Malo nam je laknulo.
Jedva čekamo da ovaj dan prođe.
Uspijevamo iznijeti još tri ranjenika i
jednog poginulog momka iz Srebrenika.
Oko šest sati predveče započinje žesto-
ko granatiranje. Nisu uspjeli proći i sad nas
tuku svim mogućim kalibrima teškog oruđa.
Dvije granate pogađaju direktno tranšeju
Idemo gore-dolje, gdje god je potreb- i zemunicu do nas. Momak iz Gradačca ostaje
na pomoć. bez očiju. Baca se u šoku po tranšeji. Njegova
Napadi se u jednom momentu inten- dva druga pokušavaju ga držati dok mu dje-
ziviraju i odvijaju na cijeloj liniji. Jasno vojka iz saniteta zavojima zamotava glavu.
je da agresor uvodi nove svježe snage i da Odozdo, s jedanaestke i dvanaestke, kroz
ne želi odustati od svojih planova. tranšeju vuku ranjenike. Jeka granata teškog
Svuda su ranjenici po tranšejama. Pu- kalibra ne prestaje. Tuku kompletnu liniju
cnjava, vika, granate i krvavi zavoji. Tek teškom artiljerijom.
kada pucnjava malo posustane, čuju se Na ulazu u zemunicu leže tri tijela prekri-
granate teškog kalibra kako uz jeku i de- vena šatorskim krilom. Natopljeno je krvlju
tonaciju padaju dolje po gradu. od sredine prema krajevima. Momci done-
Negdje oko pet sati stiže nam ispo- seni s dvanaestke nisu preživjeli.
moć. Jake borbe vode se dolje, desno od Deveti krug pakla otvorio se nakon sat
nas. Dolaze i nama u ispomoć, donose mu- vremena kad su bacili tri rakete “Luna”. Jed-
niciju i hranu. Pet momaka iz Gradačca na od njih pala je u našoj blizini, na samom
pojačavaju dio tranšeja koji mi držimo. sastavu naše linije i šumarka, dvadeset pet
Pričaju nam da je dignuto sve što je bilo do trideset metara od nas. Tlo se zatreslo, a
slobodno od ljudstva. udarni val nosio je sve pred sobom. Nisam
Četnici napadaju i u rejonu Vide i In- vidio na tim licima oko sebe ni strah ni očaj.
dustrijske zone. Pričaju nam da je dolje Znam da bih to zapamtio, ali nisam vidio ni-
okrećem se i nastavljam pucati na silu- zaustavljen i jedan jak tenkovsko-pješa- šta osim prkosa.
ete koje se kroz gusti bijeli dim kreću dijski napad, da su naši nanijeli velike gu- Dolje ponovo proključava. Hamza,
prema potoku. bitke agresoru u živoj sili i da su uništena Fuad Ćata i Nisim idu u ispomoć dvanae-
Ponovo jaka pješadijska vatra odje- dva agresorska tenka. stki i trinaestki. Četnici kreću u još jedan
kuje na oba naša boka. Cio ubogi dan Puračaci zajedno s vojnom policijom i veliki napad. Vatra iz Safetovog mitralje-
navaljuju na nas iz Krajiškog korpusa. još jednim vodom iz Srebrenika napada- za ne prestaje. Zrna poput osa zuje na sve
Oko tri sata poslije podne puca linija ju na lijevom boku. Četnici su u bijegu, strane pored glava.
na sastavu nas i policije iz Gračanice. linija je vraćena i ponovo uspostavljena Još nismo sebi došli nakon pada rakete.
Osjećam jaku glavobolju i vid mi je pomalo
pomućen. Poluošamućeni nekako uzvraćamo.
Deveti krug pakla otvorio se nakon sat vremena kad su bacili Tukli smo se s tom bandom do samog za-
tri rakete “Luna”. Jedna od njih pala je u našoj blizini, na laska sunca. Tukli smo i nismo odustajali ni
samom sastavu naše linije i šumarka, dvadeset pet do trideset uzmicali, ni pedlja. Mnogo četnika ostalo je
zauvijek ležati na ledini ispred naših tranšeja.
metara od nas. Tlo se zatreslo, a udarni val nosio je sve pred U sami zalazak sunca bitka jenjava. Čet-
sobom. Nisam vidio na tim licima oko sebe ni strah ni očaj. nici puškaraju pojedinačno vraćajući se pre-
ma šumici na kraju livade.
Znam da bih to zapamtio, ali nisam vidio ništa osim prkosa. Okrećem se i sjedam na drvo pored ze-
munice. Ruke mi drhte od iznemoglosti.
Hamza dotrčava do naše tranšeje i na samom
ulazu staje ko ukipljen. Stoji tako desetak se-
kundi i bulji u nas. “Poginuo je”, konačno
progovara. Mi i dalje gledamo u njega, niko
ništa ne pita. “Fuad je poginuo, eto, nema
više Ćate”, ponovo progovara.
Šutimo, niko se ne pomiče sa svog mje-
sta. Momci iz Gradačca, koji su došli u ispo-
moć, nijemo nas gledaju. Tišinu i muk pre-
kida samo poneki ispaljeni metak s četničke
strane, ali na to niko ne obraća pažnju. Safet
naslanja svoj mitraljez na bok tranšeje, ot-
hukuje i sjeda.
Dugo smo tako šutjeli i sjedili.
Stazom šehida otišli su tog predvečerja
mnogi veliki insani, a među njima i oni
koje sam lično poznavao – Fuad Ćatić,
Nihad Spahić i Hajrudin Atić. n

STAV 12/8/2022 55