Page 54 - STAV broj 388
P. 54

DRUŠTVO


         Zapisi između ratova (125)

          TUKLI SMO SE S TOM





          BANDOM DO SAMOG




          ZALASKA SUNCA






                                            Desno od nas bukvalno gori: dio šume zapalio se od siline udara
                                            ručnih bacača. Safet i Osman donose ranjenika u našu tranšeju.
                                            Pogođen je s dva metka u prsa. Pokušavaju ga na jedvite jade previti
         Piše: Amir HASANOVIĆ
                                            u tom uskom prostoru. Momak krklja i pokušava nešto kazati dok
                                            mu krv kulja na usta. Teško ga je gledati, okrećem se i nastavljam
                                            pucati na siluete koje se kroz gusti bijeli dim kreću prema potoku.


                 parina i sunce od jutarnjih   Cijela šuma je u dimu, skoro se ništa   vozaču kombija nek javi da je potreb-
                 nas sati ne ostavljaju na miru.   ne može vidjeti.            no još vozila.
                 Mislim da je ovo treća sed-   Hamza i ja krećemo kroz tranšeju   Na pola puta, spuštajući se niz zara-
         Smica kako nije pala kap kiše.     prema lijevom boku. U susjednom rovu   van, vidimo da počinje napad i na naš dio
          Gledam ispred grudobrana, na ledini   zatičemo tri ranjena borca koja su naši   linije. Odjekuju detonacije. Naši momci
          su ogromne pukotine. Tolike su da bi   izvukli odozdo. Upravo ih previjaju. Je-  uzvraćaju.
          na nekim mjestima mogla propasti i   dan od njih ranjen je u glavu i nije pri   Trčeći, silazimo prema potoku, oda-
          čizma. Ovdje smo na otvorenom. Naš   svijesti. Prema našem dijelu linije još   kle vidimo veću grupu četnika. Spušta-
          rov udaljen je od šumice pedesetak me-  niko ne polazi u napad. Dolje, u šumi,   ju se prema našoj liniji ivicom šumar-
          tara. Često, pomalo zavidno, komenti-  ne prestaje pucnjava.         ka. Skačemo u tranšeje i pucamo prema
          ramo drugi položaj u hladu velikih gra-  Uzimamo nosila da pomognemo   njima. Desno od nas bukvalno gori: dio
          bova. Hamza je imao ideju da se malo   u iznošenju ranjenika gore prema ce-  šume zapalio se od siline udara ručnih
          rotiramo, ali ona nikad nije prihvaćena.   sti. Zatičemo ondje još desetak ranje-  bacača. Safet i Osman donose ranjenika
          Ostalo nam je da se snalazimo i štitimo   nih momaka. Kombi je, govori nam je-  u našu tranšeju. Pogođen je s dva met-
          kako znamo i umijemo.             dan od vojnika, već odvezao četvoricu.   ka u prsa. Pokušavaju ga na jedvite jade
            Dan  prolazi  nestvarno  mirno.   Granata je pala iznad ceste, u naselje, i   previti u tom uskom prostoru. Momak
          Čujemo tek pokoju granatu teškog ka-  najvjerovatnije pokidala linije veze. Ne   krklja i pokušava nešto kazati dok mu
          libra dok prelijeće i uz odjek detonacije   mogu više nikoga dobiti, poručuju po   krv kulja na usta. Teško ga je gledati,
          pada dolje po gradu.
            Noć dočekujemo s velikim olakša-
          njem. Svi ćemo odahnuti od nesnosne
          vrućine i iskoristiti vrijeme za dopunu
          vode i materijalno-tehničkih sredstava.
            Novi dan nije ni nalik prethodnom.
          Od jutarnjih sati, negdje oko šest ili pola
          sedam, otpočinju pješadijski napadi na
          naše položaje. Nakon jake artiljerijske
          pripreme na naš lijevi bok kreće jak
          četnički napad. Pokušavamo pod va-
          trom držati špic šume, ali oni nadiru
          sve jače i jače.
            Telefonom nam javljaju da će mom-
          cima iz Gračanice ubrzo biti potrebno
          pojačanje. Ponovo proključava na ivici
          šume. Prolamaju se detonacije iz ruč-
          nih bacača. Vidimo sa svoje pozicije
          da situacija dolje nije nikako dobra.



         54  12/8/2022 STAV
   49   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59