Page 31 - STAV 114 11.05.2017

hronoloGija ZloČina nad boŠnjacima
u braTuncu 1992. Godine

Hranča je bila prvo bošnjačko selo u općini Bratunac na meti lokalnih srpskih snaga.
Skupina srpskih paravojnih formacija upala je u ovo selo 2. maja 1992. i započela s pre-
tresima bošnjačkih kuća. Zahtijevali su od mještana da predaju oružje. Prije napuštanja
sela ubili su Fiću Ramića. Idućeg dana naoružani Srbi, podržani jedinicama Jugoslaven-
ske narodne armije (JNA), okružili su Hranču, masakrirali četrnaest bošnjačkih civila, a
potom u potpunosti spalili ovo selo. Najmlađa žrtva bila je Selma Hodžić, djevojčica od
sedam godina. Nakon Hranče, srpske snage napale su 6. maja selo Blječeva. Selo je
granatirano, a nekoliko stanovnika ubijeno.
Dana 9. maja 1992. godine srpske oružane formacije, opet uz pomoć Jugoslavenske
narodne armije (JNA), ušle su u selo Glogova i izmasakrirale najmanje 64 nenaoružanih
bošnjačkih civila. Maskirani srpski vojnici odveli su nekoliko žena u obližnju šumu, gdje
su ih silovali. Preostale su stanovnike sela protjerali. Prije masakra, mještani sela bili su
razoružani i zajamčena im je sigurnost.
Srpske snage, koje su se sastojale od JNA, Srpske teritorijalne odbrane i policije, te spe-
cijalnih jedinica, “Arkanovaca” i “Šešeljevaca”, 5. maja 1992. godine okružile su Bratu-
nac. Nakon toga, provele su jednu od najokrutnijih akcija protiv bošnjačkog stanovništva
Bratunca i obližnjih sela. Racijama su istjerali između 4.000 i 5.000 bošnjačkih stanovni-
ka iz svojih kuća te ih zatočili na lokalnom fudbalskom stadionu “Bratstvo”. Dolaskom na
stadion, zatvorenici su prvo bili opljačkani, a potom razdvojeni od svojih familija – muš-
Centralni događaj ove manifestacije karci od žena – a neki su strijeljani na licu mjesta. Srbi su sa stadiona “Bratstvo” odveli
jeste jedanaesta kolektivna dženaza žrtva- nekoliko stotina žena i maloljetnih djevojaka u lokalni hotel “Fontana”, gdje su ih silovali.
ma genocida od 1992. do 1995. godine, Ostale zarobljenike nagurali su u autobuse i odvezli u pravcu Kladnja.
koja će biti klanjana 12. maja ove godine, Sudbina oko sedamsto nenaoružanih bošnjačkih muškaraca bila je posebno okrutna.
a na kojoj će biti ukopano sedam žrtava. Oni su jedan po jedan razdvajani od svojih familija i odvođeni u fiskulturnu salu OŠ “Vuk
Karadžić”, koja je bila pretvorena u logor. U sljedećih su nekoliko dana oni brutalno mu-
ruže Za ubijene čeni, a oko 350 ih je ubijeno na najokrutnije moguće načine.
“Svake godine mi 3. maja počinjemo Srpski su zločinci bratunačkog imama Mustafu Mujkanovića satima ponižavali, mučili i
Također, u organizaciji Bošnjačke zajed- stav.ba
sa sjećanjem na genocid nad Bošnjaci-
tukli. Nakon što je kategorično odbio da se prekrsti, da popije alkohol i da digne tri pr-
ma. Ovog 3. maja smo bili u Hranči, gdje
sta, zaklali su ga naočigled svih zatvorenika. Mustafa-efendija Mujkanović bio je imam
smo proučili tevhid, a nakon toga smo
Gradske džamije u Bratuncu. On je prva žrtva od ukupno 102 osobe iz Islamske zajedni-
posjetili masovnu grobnicu Borkovac.
ce BiH ubijena u periodu od 1992. do 1995. godine. Kada je ubijen, imao je 42 godine.
nice kulture ‘Preporod’, u Bratuncu je Dana 10. maja 1992. godine Srbi su napali i uništili bošnjačko selo Suha. Mlade žene i
djevojke seksualno su zlostavljali, a potom ubili 38 nenaoružanih bošnjačkih stanovnika.
promovirana knjiga Bosna i Hercegovina Njihova tijela bacili su u lokalnu masovnu grobnicu. Među 38 ekshumiranih tijela bilo je
u vrijeme pojave (veliko)nacionalnih ideja devetoro djece u dobi od tri mjeseca do jedanaest godina, nekoliko žena te stariji muš-
autora Senaida Hadžića. Bili smo i u Sa- karci. Zekira Hrustanbašić bila je u devetom mjesecu trudnoće. Kada su patolozi Univer-
rajevu, gdje smo 5. maja promovirali tu zitetsko-kliničkog centra u Tuzli provodili autopsiju njenog tijela, otkrili su u utrobi njenog
metkom prostrijeljenog stomaka mrtvo
tijelo nerođenog djeteta. Nakon masa-
kra u Suhoj, u Bratuncu nije ostao nije-
dan živ Bošnjak.
Ne treba zaboraviti da je u srebreničkom
genocidu 1995. godine više od dvije hilja-
de ubijenih također iz Bratunca, koji su se,
uslijed protjerivanja, zadesili u Srebrenici.
Za zločine u Bratuncu osuđene su tri oso-
be. Pred Haškim tribunalom u pogodbi s
Tužilaštvom, u zamjenu za priznanje, pred-
sjednik kriznog štaba u Bratuncu Miro-
slav Deronjić dobio je samo deset godina
zatvora. Priznao je zločin u Glogovoj, za
što je i osuđen, iako je bio najodgovornija
osoba za dešavanja i zločine nad Boš-
njacima u Bratuncu 1992. godine. Pred
Sudom BiH osuđeni su Mirko Todorović
i Miloš Radić zbog učešća u zarobljava-
nju grupe od četrnaest civila Bošnjaka
20. maja 1992. godine u selu Borkovac,
te u njihovom odvođenju na strijeljanje.

STAV 11/5/2017 31