Page 79 - STAV broj 188
P. 79
Tokom izgradnje pruge bilo
je i njemačkih zarobljenika.
Starije generacije “staničara”,
kako se u Srebreniku nazivaju
djeca koja su odrastala tik uz
Željezničku stanicu, sjećaju
se priča roditelja kako su
njemački zarobljenici znali
pokucati na vrata u kasnim
satima ili u pauzama tražeći
komadić kruha. Pojeli bi komad
prohe ili kukuruze udrobljene u
mlijeko i, kako su došli, tako su
se krišom vraćali radovima
trenu, svojim mirnim rukama, potegne
jedan od revolvera.
I dok je režiser filma Ovo malo duše,
u kojem pruga predstavlja žilu kucavicu
provincijskih dešavanja, porijeklom iz
srebreničke Rapatnice, scenarist filma
Ranko Božić sin je željezničara iz sre-
breničkog Dubokog Potoka. Nije samo
ta zajednička tačka koja spaja režisera i
scenaristu povod, zanimljivost iliti po-
kretačka snaga. Povod je Nihad koji se
rano oženio zbog bolesti majke i na nago-
vor oca Ibrahima, a koji je mlad spoznao
kako je čovjek teški hajvan, “i ono malo
duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude
teže”. Povod je inteligentna Senada koja
je vidjela Tuzlu i koja zna da li je manja
Zemlja od Sunca i ko je stvorio čovjeka,
povod je starac Jusuf koji u smrti vidi
utjehu pa ponavlja: Još malo i ništa mi
više neće falit, ili pijanac Latif što je pro-
pio otoman pa ne može sam izaći iz voza,
povod je pas Pujdo koji je takva sorta da
mu bez puške ne možeš ništa, naći će ga
već neko u teretnom vagonu, a njegovo
ime, zahvaljujući filmu, postat će sinonim
za svakog bosanskog psa.
Bit će da je riječ o likovima ili
je propitivao omladince: “Koliko imaš Jedan od njih jeste željezničar Božić, nekadašnjim stanovnicima Ljenobuda,
godina?”, a omladinci, dršćući od uzbu- zaposlenik u Željezničkoj stanici u Kuga, Seone, Caga, Lika i drugih sela
đenja, odgovarali su: šesnaest, sedamna- Dubokom Potoku. Njegov sin odrastat koja gravitiraju Željezničkoj stanici u
est, šesnaest, i sve tako. će kraj željezničkih šina, svakodnevno sredini današnjeg Dubokog Potoka. Tu je
gledajući vozove i prateći ljudske sudbi- sirotinju, djecu, poštare, težake, pijance,
Izgradnja tunela, a s njim i pruge, za- ne. Za njega su govorili, a poredeći ga s željezničare, učitelje gledao mali Ranko
vršena je za četiri mjeseca. Izgradila su ga ostalom djecom: “Sva su djeca normal- Božić, s njima je dijelio prostor i vrijeme,
golobrada djeca, prosječno svaki mjesec na, samo Ranko čita knjige.” Taj neka- gledao je njihovo teško breme i životne
po sto metara. Prvi voz ušao je u njega 11. dašnji dječačić, a sada gospodin Ranko, nevolje, ali živjeti se mora isto kao i mrijeti,
oktobra 1946. godine. predstavlja se ovim riječima: “I’m boy unatoč nevoljama. Taj svijet, pruga, Želje-
from Deep Creek, from Silvertown.” znička stanica, inspiracija su za film Ovo
Vozom je iz Rapatnice otputovao i otac Zvuči kao citat iz kakvog vesterna. To malo duše, koji će otvoriti Filmski festival
najpoznatijeg izdanka Kenovića, čiji će sin je povod koji probudi znatiželju i izne- u Kanu. S prugom se putovalo u svijet,
Ademir svjetlo dana ugledati u Sarajevu, nadi čovjeka, u istom trenutku, zamiš- putovao je film i s filmom duša ovdaš-
a ne u Rapatnici. ljajući duboki muški bas, mašta dozove njeg bosanskog čovjeka. Vjerovat ću da
Clinta Eastwooda, koji poluzatvorenog je tako sve dok me ne demantira Ranko,
S FILMOM JE PUTOVALA I DUŠA pogleda, s vidljivim borama oko očiju, iliti “little boy from Deep Creek, from
puši cigaru spremajući se da u svakom Silvertown”. n
Ali, nisu ljudi samo odlazili nego su i
dolazili, a najprije su to učitelji, učitelji-
ce, policajci, agronomi, ali i željezničari...
STAV 11/10/2018 79
