Page 79 - STAV broj 188
P. 79

Tokom izgradnje pruge bilo
                                                                                           je i njemačkih zarobljenika.
                                                                                           Starije generacije “staničara”,
                                                                                           kako se u Srebreniku nazivaju
                                                                                           djeca koja su odrastala tik uz
                                                                                           Željezničku stanicu, sjećaju
                                                                                           se priča roditelja kako su
                                                                                           njemački zarobljenici znali
                                                                                           pokucati na vrata u kasnim
                                                                                           satima ili u pauzama tražeći
                                                                                           komadić kruha. Pojeli bi komad
                                                                                           prohe ili kukuruze udrobljene u
                                                                                           mlijeko i, kako su došli, tako su
                                                                                           se krišom vraćali radovima

                                                                                           trenu, svojim mirnim rukama, potegne
                                                                                           jedan od revolvera.
                                                                                           I dok je režiser filma Ovo malo duše,
                                                                                           u kojem pruga predstavlja žilu kucavicu
                                                                                           provincijskih dešavanja, porijeklom iz
                                                                                           srebreničke Rapatnice, scenarist filma
                                                                                           Ranko Božić sin je željezničara iz sre-
                                                                                           breničkog Dubokog Potoka. Nije samo
                                                                                           ta zajednička tačka koja spaja režisera i
                                                                                           scenaristu povod, zanimljivost iliti po-
                                                                                           kretačka snaga. Povod je Nihad koji se
                                                                                           rano oženio zbog bolesti majke i na nago-
                                                                                           vor oca Ibrahima, a koji je mlad spoznao
                                                                                           kako je čovjek teški hajvan, “i ono malo
                                                                                           duše što ima, šejtan mu je dao da mu bude
                                                                                           teže”. Povod je inteligentna Senada koja
                                                                                           je vidjela Tuzlu i koja zna da li je manja
                                                                                           Zemlja od Sunca i ko je stvorio čovjeka,
                                                                                           povod je starac Jusuf koji u smrti vidi
                                                                                           utjehu pa ponavlja: Još malo i ništa mi
                                                                                           više neće falit, ili pijanac Latif što je pro-
                                                                                           pio otoman pa ne može sam izaći iz voza,
                                                                                           povod je pas Pujdo koji je takva sorta da
                                                                                           mu bez puške ne možeš ništa, naći će ga
                                                                                           već neko u teretnom vagonu, a njegovo
                                                                                           ime, zahvaljujući filmu, postat će sinonim
                                                                                           za svakog bosanskog psa.
                                                                                           Bit će da je riječ o likovima ili
je propitivao omladince: “Koliko imaš           Jedan od njih jeste željezničar Božić,     nekadašnjim stanovnicima Ljenobuda,
godina?”, a omladinci, dršćući od uzbu-         zaposlenik u Željezničkoj stanici u        Kuga, Seone, Caga, Lika i drugih sela
đenja, odgovarali su: šesnaest, sedamna-        Dubokom Potoku. Njegov sin odrastat        koja gravitiraju Željezničkoj stanici u
est, šesnaest, i sve tako.                      će kraj željezničkih šina, svakodnevno     sredini današnjeg Dubokog Potoka. Tu je
                                                gledajući vozove i prateći ljudske sudbi-  sirotinju, djecu, poštare, težake, pijance,
    Izgradnja tunela, a s njim i pruge, za-     ne. Za njega su govorili, a poredeći ga s  željezničare, učitelje gledao mali Ranko
vršena je za četiri mjeseca. Izgradila su ga    ostalom djecom: “Sva su djeca normal-      Božić, s njima je dijelio prostor i vrijeme,
golobrada djeca, prosječno svaki mjesec         na, samo Ranko čita knjige.” Taj neka-     gledao je njihovo teško breme i životne
po sto metara. Prvi voz ušao je u njega 11.     dašnji dječačić, a sada gospodin Ranko,    nevolje, ali živjeti se mora isto kao i mrijeti,
oktobra 1946. godine.                           predstavlja se ovim riječima: “I’m boy     unatoč nevoljama. Taj svijet, pruga, Želje-
                                                from Deep Creek, from Silvertown.”         znička stanica, inspiracija su za film Ovo
    Vozom je iz Rapatnice otputovao i otac      Zvuči kao citat iz kakvog vesterna. To     malo duše, koji će otvoriti Filmski festival
najpoznatijeg izdanka Kenovića, čiji će sin     je povod koji probudi znatiželju i izne-   u Kanu. S prugom se putovalo u svijet,
Ademir svjetlo dana ugledati u Sarajevu,        nadi čovjeka, u istom trenutku, zamiš-     putovao je film i s filmom duša ovdaš-
a ne u Rapatnici.                               ljajući duboki muški bas, mašta dozove     njeg bosanskog čovjeka. Vjerovat ću da
                                                Clinta Eastwooda, koji poluzatvorenog      je tako sve dok me ne demantira Ranko,
S FILMOM JE PUTOVALA I DUŠA                     pogleda, s vidljivim borama oko očiju,     iliti “little boy from Deep Creek, from
                                                puši cigaru spremajući se da u svakom      Silvertown”.             n
    Ali, nisu ljudi samo odlazili nego su i
dolazili, a najprije su to učitelji, učitelji-
ce, policajci, agronomi, ali i željezničari...

                                                                                                                STAV 11/10/2018 79
   74   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84