Page 25 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

STAJALIŠTA

SA ZAPADNOG PROZORA
Matvejevićeva ideja geopoetike

NE MORAŠ UVIJEK

VIKATI DA BI TE SE ČULO

Neobično je lijepo da je na inicijativu Claudia Magrisa, jednog od
najbriljantnijih umova današnjice, tog podunavskog suputnika naših
Piše:
Nikola PETKOVIĆ podneblja, baš Predrag Matvejević nominiran za Nobelovu nagradu

jećam se jednog putovanja vlakom. 2001. godine dobio je Matvejević uvjetnu atomizacija društva. Nada je svakog dikta-
Poslovnim. Iz Rijeke u Zagreb. zatvorsku kaznu. Godine 1974. iskoristio tora i svake diktature da najprije razbuca
Godine su osamdesete. Skoro da je Tito diskrecijsko pravo da ne odstupi s zajednicu ljudi, tih kozmopolita za koje je
Sje sedam ujutro. U Rijeci su na dužnosti na koje je sebe ionako sam po- Staljin govorio da su obeskorijenjeno sme-
vlasti dečki iz Komiteta koji su u Rijeci i stavio, ali, barem koliko je meni poznato, će što ga ni po čemu nije razlikovalo od
dan-danas na vlasti samo što se zovu SDP. Matvejeviću se nije smiješila bajbokana. perjanica desnih totalitarizama, pa zatim
Dok je na Kvarneru nešto tiše, u Zagre- Kako je hrvatski jal jači od solidar- unije država, državu čije granice zatvori
bu je situacija “kockasta” – harači dvojni nosti i nadmašuje prostore uzajamnosti, sjevernokorejskim i polumađarskim klju-
pakt neostaljinizma: Stipe Šuvar – Goran umjesto da neki intelektualci prepoznaju čem ne bi li se naposljetku dočepao niza
Babić and Co., i nije nimalo besmisleno da im Matvejević “posuđuje glas” (što ne pojedinaca koji, u strahu da imaju nešto
o njima progovoriti javno. Sada su novi- znači da ih nužno i predstavlja) počeli su izgubiti ako se založe za drugoga, u sebi
ne u mojim rukama. Čitam jedno u nizu mu spočitavati mesijanski kompleks pre- samoubiju solidarnost. I tada sukobi mogu
otvorenih pisama koje je Predrag Matve- poznavajući njegova pisma Gorbačovu i početi. U ime naroda, naravno.
jević, rukovođen savješću intelektualca Papi kao manifestacije grandomanije. Ali, I zato je Matvejevićeva ideja geopo-
kao javne smetnje, svim totalitarizmima nije se radilo o tome. Radilo se o “geopo- etike važna baš koliko je važna i osobna
svijeta istim upućivao. Obraća se Goranu etici”, kako je Matvejević nazvao geokul- po-etika njegova pisma uvijek i za svagda
Babiću, koji se ranih sedamdesetih okušao turne prostore što Balkana što Meditera- pisana između azila i egzila. Nije pogrije-
u pjesmici eksplicitna naslova Gori li to na koji su slojeviti i u kojima, onima koji šio pariški gaučo Julio Cortazar kada je re-
Hrvatska?, da bi, kad je shvatio da požar znaju slušati, sedimenti povijesti ukazuju kao da pisac koji živi u vlastitoj domovini
vlastite duše treba gasiti pjenom lažnog na greške prošlosti, ljepote tradicija, bogat- u vrijeme nesloboda jedini živi istinsku
internacionalizma, postao istaknuti kul- stva kultura, kuražeći pjesnike da, poput dimenziju egzila. I neobični je lijepo da
tur jurišnik takozvanih šuvarovaca. Od- Platonova Iona, prenose poruku obogo- je na inicijativu Claudia Magrisa, jednog
govarajući na optužbe kako ga ovaj vri- tvorene prirode u produktivnom prosto- od najbriljantnijih umova današnjice, tog
jeđa, Matvejević piše: “Gospodine, ako ru sekularne zatravljenosti svijetom oko podunavskog suputnika naših podneblja,
bih vas htio uvrijediti, ja bih vam rekao: nas. Krajem osamdesetih upozoravao je baš Predrag Matvejević nominiran za No-
vi ste Goran Babić.” Mlađi se čitaoci tih da Mediteran ne pruža idilu meda i terana belovu nagradu. Magrisovu se prijedlogu
olovnih vremena neće sjetiti, ali trebala nego na slojevite načine bivanja u svijetu pridružilo šezdesetak uglednih intelektu-
je itekakva ljudska i građanska hrabrost upućujući na modele suživota koji su, ma alaca, umjetnika, pisaca iz Italije, u kojoj
da se pojedinac suprotstavi ekipi na vlasti koliko mi nastojali na našoj originalnosti je Peđa ostavio veliki dio sebe. Inspirator
koja je, gle slučajnosti poveznice, kulturu koja se gotovo uvijek pretvori u lošu au- “Mediteranskog brevijara”, u kojemu je
vidjela kao polje ideologizacije i brisani tentičnost, ishitrenu autohtonost, agresiv- Matvejević davnih godina u uho oholosti
prostor za čistke. nu isključivost itd., svima nama nisu samo šaptao da je i Lampedusa Europa, Magris
No, trebalo je biti itekako hrabar da se zajednički nego i slični. Toliko slični da ne je u pismu “nobelmeštrima” rekao nešto
1974. godine napiše otvoreno pismo drugu jednom ono što vidimo kada se u zrcalu duboko ljudski: “Skromnost je Peđina
Titu, u kojem se od njega zahtijeva da smje- zagledamo u svoje lice, poput etiliziranog vrijednost i skromnost je ogromna vrli-
sta odstupi sa svih dužnosti. A bogami, plemena Doriana Graya, pripišemo dru- na, ali kada se u njoj pretjera, ona može
trebalo se potruditi suprotstaviti Dobrici gom: susjedu. Nikako ne možemo negirati biti zločin jer šteti dobru.” Iako zanimlji-
Ćosiću, Matiji Bećkoviću, Momi Kapo- rascijepe i sukobe. Pa ne živimo vakumi- va ideja, poznavajući Predraga, možemo
ru, Rajku Petrovu Nogu, Gojku Ðogu, Iva- rani. Znamo gdje smo i kako nam je, ali, vratiti radnom hipotezom: ne moraš uvi-
nu Aralici, Anđelku Vuletiću i Mili Pe- njima usprkos, kaže naš Peđa, trebamo tra- jek vikati da bi te se čulo. Dokaz je tomu
šordi, kao “kvislinškim piscima” koji su žiti zajednički prostor. Ali kako kad nas i kolektivno unisono mišljenje velikana
odgovorni za zločine u BiH. Bez obzira melju totalitarizmi? Bilo lijevi, kojima se s meni zapadnog prozora da je baš Ma-
na opravdanost ili neopravdanost žestine Matvejević obraćao prije 90-ih, tako i desni, tvejevićev glas zaslužio Nobela. Nekako
i zaista neugodnim prepirkama u sudnici kojima se nakon 90-ih nastavljao obraćati. vjerujem da će ga i dobiti. I da ga Nobel
koje su balansirale na rubu uglađenosti, te A krajnji je cilj totalitarizma, bilo kojeg, uopće neće promijeniti. n

STAV 25/2/2016 25