Page 23 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

svijet zna šta smo ja i moji saradnici činili
da se o toj rekonstrukciji dogovorimo. Rat Akademik Ferid Muhić: Izvod iz Predgovora (2)
bi se time izbjegao. Ali dva ključna čovjeka
tih dogovora nisu bili ljudi koji su se mogli KOME SMETA
dogovoriti o bilo čemu. Gurali su sve vrije-
me u potpuno suprotnim pravcima i došlo
‘historijskog sporazuma’. Bio je spreman da ALIJA IZETBEGOVIĆ
je do loma ... naš narod je listom bio protiv
ostane u Jugoslaviji, ali nije bio spreman da
ostane u krnjoj Jugoslaviji, što znači samo sa
Srbijom i Crnom Gorom.” (Ljiljan, 10. de- Alija Izetbegović smeta onima koji se ne mogu pomiriti s činjenicom da je Bosna
cembar 1994.) “Dva ključna čovjeka” koji opstala! Smeta onima koji ne mogu podnijeti činjenicu da su Bošnjaci opstali
su prema prema naprijed citiranom stavu kao narod, da su se potvrdili kao nacija, da su afirmisali svoju milenijumski dugu
Izetbegovića odgovorni za rat su Miloše- državotvornu tradiciju, svoj kulturni identitet, svoj jezik! Budući da je, u njihovim
vić i Tuđman. Tada, krajem 1994., kada očima, Alija Izetbegović najveći, glavni i u krajnjoj liniji jedini krivac za sve ovo, ja-
je Izetbegović izrekao naprijed citiranu sno je da mu ne mogu oprostiti što je ostvario ono s čim se oni nikako ne mogu
ocjenu o uzrocima rata, nije se znalo da pomiriti! Ne mogu mu oprostiti što je država Bosna i Hercegovina opstala i što
su Tuđman i Milošević, upravo u vrijeme su Bošnjaci, autohtoni narod Bosne i Hercegovine, danas samosvjesniji, jači,
dok su bili međusobno zakrvljeni, marta organizovaniji i složniji nego ikada – upravo zahvaljujući teorijskim shvatanjima i
1991. u Karađorđevu, postigli sporazum političkom djelovanju Alije Izetbegovića! Najkraće rečeno: Ne mogu mu oprostiti
o podjeli Bosne i Hercegovine. Dakle,
naprijed citiranu Izetbegovićevu konsta- oni koji njegovu borbu nikada nisu prihvatili kao svoju borbu!
taciju da se Tuđman i Milošević “nisu ... Upravo u ovom svjetlu postaje jasno zašto Albanci ne pišu takve knjige o Ibra-
mogli dogovoriti o bilo čemu”, (Ljiljan, 10. himu Rugovi, iako mu privatno i interno mnogi zamjeraju mnogo šta, kao što je,
decembar 1994.) treba dopuniti riječi- prema opštem uvjerenju, njegova konverzija u katoličanstvo. Jer, osnovni njegov
ma: “osim o podjeli Bosne i Hercegovine” . cilj, oslobađanje Kosova od vlasti Srbije, koincidira sa opšteprihvaćenim ciljem
Činjenica da su se Tuđman i Milošević, u čijem ostvarenju je on odigrao krupnu ulogu; Srbi ne pišu takve knjige o Ka-
u vrijeme svojih međusobnih sukoba, rađorđu, vođi Prvog srpskog ustanka (iako ustanak nije uspio, iako se zna da je
dogovorili o podjeli Bosne i Hercegovi- Karađorđe lično ubio rođenog oca samo zato što je prekršio njegovo naređenje,
ne još jače naglašava i potvrđuje isprav- kao što se zna da je naredio masakr više od 3.000 civila u Sjenici, nakon što se
nost Izetbegovićeve ocjene da su upravo zakleo u Boga i vjeru da će ih pustiti da mirno odu svojim putem), jer njegovu
njih dvojica jedino odgovorni za ratove borbu prihvataju kao svoju borbu; ni o Milošu Obrenoviću nema “objektivnih na-
koji su uslijedili kroz proces disolucije učnih knjiga” koje će se baviti činjenicom da je naredio pogubljenje nacionalnog
Jugoslavije. (...) heroja Karađorđa, uz to, svog kuma; čak ni o Draži Mihajloviću nema takvih hlad-
nih i objektivnih studija iz pera nijednog srpskog historičara, ali zato ima ukidanja
MIR SE NIJE MOGAO SAČUVATI njegove smrtne presude i dekriminalizacija njegovog genocida nad Bošnjacima,
Izetbegović je objašnjavao da je Bosna kao što ima više ulica, čak i u Bosni, sa imenom ovog megazločinca; ni o Slobo-
i Hercegovina “vrlo komplicirana zemlja” danu Miloševiću, R. Karadžiću, R. Mladiću nema takvih “trezvenih analiza”, iako
jer “njome nikad niko nije uspio da vlada, je onaj prvi umro u zatvoru pod optužbom za najteže zločine protiv čovječanstva,
uvijek mu se to činilo”. (Oslobođenje, 31.
decembar 1991.) U okvire raznih histo- dok ova druga dvojica i dalje čame u istom zatvoru, pod istom optužbom za ge-
rijskih iskušenja za Bosnu i Hercegovinu nocid, pogrome, masovne zločine; ni Hrvati ne pišu tako “naučno” o Anti Paveli-
spada i iskušenje da se u procesu raspa- ću, zaobilazeći u širokom luku masovne zločine ustaša, pokolje i jame, masovnu
da Jugoslavije i osamostaljenja Bosne i grobnicu Jasenovac; historičari SAD ne pišu tako o svojim predsjednicima Was-
Hercegovine očuva mir i spriječe oružana hingtonu, Lincolnu, Jeffersonu iako su prva dvojica do kraja života držali robove,
neprijateljstva. Izetbegović je vjerovao ne ulaze preduboko u genocid izvršen nad indigenim autohtonim narodima, koje
da se mir može očuvati pa je djelovao u prema riječima T. Jeffersona “... treba bez milosti istrijebiti ili protjerati u šume da
skladu sa tim svojim vjerovanjem. Lično žive sa zvjeradima u koje i spadaju”, niti spominju da je Deklaracija nezavisnosti
on i političke snage na koje je imao utje- eksplicite isključila iz ljudskog roda, pa tako i iz ljudskih prava, Crnce, Indijance,
caja doprinosili su sprječavanju ratnih i mješance; Rusi ne pišu tako o Ivanu Groznom, koji je svojom rukom sjekirom
sukoba. O tim nastojanjima, Izetbegović odrubio glavu svom sinu careviću zbog učešća u poznatoj boljarskoj aferi, pod
je rekao: “Čineći sve, doslovno baš sve, a Vi optužbom da su pripremali svrgavanje baćuške cara s vlasti. U svim ovim sluča-
ćete se sjetiti naših najrazličitijih inicijativa, jevima, umjesto knjiga pisanih iz sobarske perspektive, napisane su studije koje
spremnost na razgovor i kompromise, mi dominantno, ako ne i isključivo, tematiziraju historijski značaj i doprinos ovih ve-
smo gotovo eksperimentalno dokazali da likih ljudi zajedničkim ciljevima svojih naroda, uz naglašeno izbjegavanje negativ-
se rat u BiH nije mogao izbjeći. Uspijevali nih elemenata njihovog karaktera ili postupaka i odluka, sa ignorisanjem ili čak
smo ga samo odgoditi za određeno vrijeme. negiranjem svih podataka koji bi ove ličnosti mogli prikazati u negativnom svjetlu.
Pokazalo se da je rat pomno isplaniran za
slučaj da se mi odlučimo za slobodu. Pa i da Alija Izetbegović nije ni ubio svog oca, ni pogubio svog kuma, ni konvertirao u ka-
smo se odlučili za kapitulaciju, vjerujem da toličanstvo, ni izvršio genocid nad Bošnjacima, Srbima, Hrvatima, Indijancima ili
nas rat ne bi mimoišao. Mobilizirali bi nas bilo kom narodu, nije poricao ljudska prava Crncima, Indijancima i mješancima,
i uputili na frontove da ginemo za ‘veliku nije držao robove, ni proganjao u šume sa zvjeradima autohtono stanovništvo,
Srbiju’. Ovako se bar borimo i stradamo za nije odsjekao glavu svom sinu... A ipak, samo njegov historijski značaj ocjenjuje
svoju domovinu.” (Slobodna Dalmacija, se kroz “sobarsku perspektivu”, i to baš u Bosni i još – od Bošnjaka?!
17. decembar 1992.)

STAV 25/2/2016 23