Page 34 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

STAJALIŠTA

UOČI PETKA
Teška zima
U KOCKI NEMA

POSUĐIVANJA

Naiđe odnekud onaj Selver s Omorike, nisam ga vidio alahbirum,
a dobri smo jarani u mladosti bili. “Đe si, Osmane”, lupa me po
leđima. Ne može da mi vjeruje kako sam dobro pazario volove,
zove da tucanu kahvu popijemo. Jedna po jedna, dođe Selver
Piše: đe treba: “Znaš li da je Redžep Čauš došao u Muratiće?” Pa mi,
Samedin KADIĆ
tačno ga onamo poslao, šapće: “Bit će karte večeras”

avno je to bilo, toliko davno tandaram, nego kao pravi domaćin na ravnog. Ali ljudi su ga voljeli, bio je ve-
da sam još bio živ. gizdavu konju lahkog gaza. I pošto po- seljak i nekako gospodin. Seljak, a gos-
Kako samo b’jēše lijep jesenski tovarismo sepete na kola, hairli poćera- podin. Kakve je samo priče imao, milina
Ddan kada su onda žena i djeca smo u čaršiju, ja na Bećaru, a Fehim za ga slušati, ali nije samo mudro kazivao
na Zgarištu iznijeli iz šupe osušeno voće, volovima. Selo nas prati, kupi onome već je znao i slušati, gledao bi u oči čo-
šljive, kruške i drijene, pa ih razgrnuli ovo, kupi ovome ono: utorak je, pazar- vjeka kad bi ovaj pričao da bi se svako
na avliji – čisto da ih se nagledaju. Nije ni je dan. začudio svom mudrom govoru: “Vidi
šala osušiti deset metara šljiva, to je tri- Prodadosmo one šljive dobro, kruške što fino zborim.”
deset metara svježeg ploda, ko se tome i drijene još bolje. Volove sam mislio tek “Ne moramo kartati, hajmo gleda-
ne bi divio! Onda ih sve u nekakvoj ra- dogodine davati, ali odnekud se pojavi ti”, nagovara me Selver, “dobro si danas
dosti kupili u sepete. Nikad nije voće nekakav domaćin iz Višegrada i ponu- pazario, hajmo malo s ljudima.” Boga-
tako rodilo, ni prije ni poslije, slamale di mi za njih četiri miliona. Hej, četiri mi me nagovori. Fehima pošaljem kući.
se grane pod plodom, bašče modre k’o da miliona! Ni kroz godinu ne bih toliko “Reci majki”, kažem mu, “da ću ostati
je neko po velikoj zelenoj bošči isprskao uzeo. Aman, pazarim i volove! Nisam da promuhabetim još koju sa Selverom.”
čivit pa ga s mjerom razmazao. Stari go- mogao sanjati da ću ovako dobro proći. Ali kad dođosmo u Muratiće, Selver
voraše da će teška zima biti. Ali kako je Naiđe odnekud onaj Selver s Omo- me moli da mu posudim milion. Kad neko
mogla biti teška zima uz onoliki Boži- rike, nisam ga vidio alahbirum, a dobri da riječ da će vratiti, u to se ne sumnja,
ji nimet: moglo je biti hošafa, moglo je smo jarani u mladosti bili. “Ðe si, Osma- niti se traže svjedoci, niti se zapisuje.
biti džema, moglo je biti bestilja, moglo ne”, lupa me po leđima. Ne može da mi Kakav bi svijet bio u kome ljudska riječ
je biti ko je to htio – a ja nikad nisam – vjeruje kako sam dobro pazario volove, ne bi vrijedila i gdje bi se dug zapisivao.
i rakije, pa sirćeta, pa rijezge, pa čajeva zove da tucanu kahvu popijemo. Jedna Kartalo se u kući Džemala Kurta.
raznovrsnih, a još ako je nešto, a uvijek po jedna, dođe Selver đe treba: “Znaš li Uđosmo, a tamo lijepo sijelo, dim kulja,
jeste, u posjek otišlo! To nisu bile teške, da je Redžep Čauš došao u Muratiće?” a kahva se srče, vodi se veseo muhabbet,
nego lijepe zime. Ali, eto, nešto se tako Pa mi, tačno ga onamo poslao, šapće: još nije krenulo kartanje, prebiru pa-
kaže, valjda da se pokaže kako Bog sva- “Bit će karte večeras.” zarni dan. Kad nas viđe Redžep Čauš,
ku tegobu isprati odgovarajućom logi- Redžep Čauš je bio čuveni trgovac skoči na noge da nas izljubi ko najrođe-
stikom samo to mi ne umijemo vidjeti. stokom iz fočanskog kraja. Od našeg nije. “E, da vam pričam...”, i krenu da
Fehim, najstariji mi sin, upregao vo- je hodže jednom kupio za milion i po kazuje, kako samo on zna, svoju bogatu
love u jarmove i čeka da potrpaju ono dva vola, a sutra ih na pijaci prodao za godinu, od bazara do bazara, od čaršije
voće u sepete da ih tovarimo na kola. tri, umalo nam hodžinica nije precrkla do čaršije, od sela do sela. Počeše da se
Ja sam sedlao Bećara, ne silazi se svaki od muke. Češljao je karte k’o moja žena pripremaju za kocku: kako će i šta će, i
dan u čaršiju pa da na volovskim kolima suhe šljive, ajnca mu nadaleko nije bilo ko će. Svi će, osim Osmana sa Zgarišta.

34 25/2/2016 STAV