Page 60 - STAV broj 163
P. 60

DRUŠTVO

    O Čerčilu, kako je bio vješt diplomata,     On je izdan, neko ga je izdao da je ne-
i da je rekao: Lahko je sad pričati, treba-     što govorio...
lo je onda povlačiti prave poteze, kad su
se stvari rješavale, trebalo je predvidjeti         Pamtim njegov posljednji vaz. Do-
onda šta će se desiti...                        šao je posebno uzrujan jer je čuo da ga
13.04.1985; subota: Danas je iza pod-           je neko izdao. Careva džamija je bila
ne-namaza bila dženaza ubijenoj Hadži           puna, kao i uvijek, ali je on samo par
Mujaginoj djeci, sestri i bratu, hfz. Mu-       rečenica, onako srdito, rekao. Uko-
la-hanumi i hfz. Osmanu Merhemiću.              rio nas je tada! Rekao je: Neću vam
Dženaza je bila na Barama u 13 sati. Na         više ni govoriti! Kako ste dozvoli-
mezaru je učilo sedam hafiza; prvi je učio      li, vi koji dolazite u džamiju, da
hfz. Kjamil Silajdžić, a onda naš Hafiz.        među vama ima izdajica?! Ništa
Govor na mezaru, poslije ukopa: Braćo i         vam više neću reći kad ne znate
prijatelji! Mi nismo svjesni koliki je ovo      ništa sakriti! (Jednom drugom
gubitak za nas! Izgubili smo dva hafiza,        prilikom, Hafiz je govorio da
da ne govorimo o drugim njihovim vrli-          je i ovo rekao: Pogledajte jed-
nama! Ako ima iko među nama da mu               nu snašu koja dođe na pijacu
je koja od ovih dviju osoba nešto nažao         i prodaje jaja, šta ona radi?
učinila, sad je vrijeme da se oprostimo i       Šuti, ni riječ ne progovara,
halalimo! Halalite li im? Halalimo!, od-        nego svoj pos’o radi! A vi
govorili su prisutni.                           odavde iznosite neke moje
                                                riječi, umjesto da šutite...)
    U Oslobođenju je izašao 11. aprila 1985.    Zatvori svoje papire i siđe
kratak članak / notica u kojoj stoji: O         sa ćursa. Naš svijet je veo-
svirepom ubistvu Osmana i Mulije Mer-           ma nepovjerljiv: neće ni-
hemić, koje je prekjučer otkriveno u sa-        šta da sakrije, prepričava
rajevskom naselju Bistrik, još nema zva-        – prenosi riječi, i ne može
ničnih podataka. U Gradskom SUP-u se,           mu se ništa ni reći! (Ovo
u interesu istrage, još ćuti o ovom svire-      je bilo i nama upozorenje
pom ubistvu koje je pobudilo veliko in-         da sa naših sijela ne prenosimo
teresovanje javnosti... Iz ovog članka se       neke detalje koji bi nas sve mogli ugro-
vidi da novinar ništa ne zna o njima, a ni      ziti.) Hafiz se toliko uživio u ovo što je
o toj čuvenoj porodici, kad kaže: (…) za        govorio da me je strah bilo pogledati ga!
njih se priča da su stara bosanska famili-
ja, dobro situirana (sic!).                         Potom je govorio o Mula-hanumi:
                                                To je bila hazreti Fatima našeg vremena!
    Ovakav udarac, kao što je danas bio         Tako je bila čedna, a učena. Sve je pratila
s ovom dženazom, Bosna nije imala već           Mesneviju kod babe, ona i njene jaranice
41 godinu! Takav bol je bio 1944. godine,       koje bi joj došle. Iz ženske bi odaje odš-
kada je bila dženaza rahmetli Handžiću.         krinule vrata i pratile ders. Ona bi nam
Takvu dženazu Sarajevo nije zapamtilo.          sve i pripremi, i jelo i pilo. Tako je bila
Tada smo ostali bez glave, obezglavljeni        čedna da u muškarca ne bi gledala; od-
– ostali smo bez vođe! Bijaše to veliki čo-     mah bi obori pogled. Jednom pita Hadži
vjek, pravi mumin, jedan od onih koji se        Mujaga gdje se nalazi jedan ajet koji se u
rađaju svakih 100 godina! Sve je budno          dersu spominje, zna li ko. Mi svi šutimo,
pratio i štitio nas od svih napada. Kad         kad hafiza Mula-hanuma reče, tu i tu. Na
smo njega izgubili, ostali smo bez glave,       sramotu nama muškarcima, bilmezima!
bez iskrenog vođe. Svijet je plakao; neki       Nas dvadeset, i svi šutimo, a ona reče!
su nȁglās plakali! Kad su njega smakli –        Tako je dobro znala Kur’an!
uklonili, tad smo vidjeli da nam prijeti
velika katastrofa!                                  Ona je bila Merdžan-kaduna našeg
                                                vremena! Eto, ona je bila takva! Kako
    I eto, danas opet, poslije 41 godinu,       kaže Merdžan-kaduna jednom hadžiji?
doživljavamo takav bol. Bojati se da nas        Stani na moju papuču i idi kud god ho-
kakva dvostruka katastrofa ne zadesi;           ćeš!, reče osmjehnuvši se. Imala je neka-
dvostruko stradanje, jer se svijet iskva-       kvih problema, pa mi jednom reče da joj
rio, ni na šta ne pazi, nema mjere ni u         bacim fal, a ja joj kažem da za to nemam
čemu! Sulejman upita: Zna li se kako je         izuna; dok pitam Fejzullaf-efendiju, nje-
Handžić umro? Pa on je imao operaciju           mu je tvoj babo dao izun, pa ako mi on
bruha, kaže Hafiz. To je bezazlena opera-       dozvoli, onda ću. Nisam joj to učinio, a
cija, nego se priča da su ga ili otrovali, ili  eto, nestade je. Skoro je u Domu zdrav-
da je ljekar potplaćen (onaj koji je vodio      lja noćila. Došla je pokasno sa sijela, pa
nadzor nad njim) da ga smakne. Svašta           nije mogla brata dokucati, on zaspao i nije
se radilo! Bio im je u oku jer nas je hra-      čuo. Nikome nije htjela otići, već ode u
bro branio. On je napisao dvije knjige o        Dom zdravlja...
stradanju muslimana u Istočnoj Bosni, a
koje se čuvaju u trezoru GHB biblioteke.            Tamo je imala poznanicu, koja je tu
                                                dežurala, i cijelu noć je presjedila u portir-
                                                nici! Takva je bila. Nikome se nije jadala,

60 19/4/2018 STAV
   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65