Page 57 - STAV broj 163
P. 57
bošnjak u new yorku
Čekajući tetu Anu
Nekom bacanje
suzavca dođe
kao zabava
Vojni suzavac jako se brzo širio ulicom. Trčao sam što sam brže
Piše: mogao prema Mejtašu, trljao oči i kašljao. Stigavši na vrh Džidžikovca,
Nebojša sjetih se gas-maske koju je stari s ostatkom vojne opreme držao u
ŠERIĆ ŠOBA ormaru. Brzo sam sletio do zgrade, utrčao u stan, maznuo gas-masku
i vratio se pred CDA. Nakon nekog vremena, otišao sam cunjati
Na prvom spratu u zgradi Džidži- po gradu. Kad sam se vratio, saznao sam da me je tražila milicija.
kovac broj 9 (danas 15) živjela je Neko me je primijetio s maskom pa su pomislili da je to moje maslo.
gospođa Ana Kokoljević. Ličan- Sutradan sam čuo da je to Juka uradio, da malo “zabavi narod”
ka porijeklom, nekako se obrela
u Sarajevu. Vjerovatno je došla za poslom, sam se oslobodio, zgrabio bih gitaru, svirao Počeo sam se gušiti, a zatim sam potrčao s
bila je lektorica. Dolazila je često kod nas satima, maštao o vlastitom stanu. ruljom uzbrdo, što dalje od otrova.
na jutarnju kahvu s ostalim ženama iz kom-
šiluka. Tih je godina promet u našem sta- Teta Ana nazvala je jednom prilikom Vojni suzavac jako se brzo širio ulicom.
nu bio veći nego u dosta sarajevskih kafića. moje starce i rekla da će ostati mnogo duže Već nakon pola minute više nikoga nije bilo
Teta Ana imala je brata u Beogradu kojeg nego obično. Mjeseci su prolazili, a od nje na njoj. Trčao sam što sam brže mogao prema
je često posjećivala. Svaki put kada je od- ni glasa. Prošla je i godina, nije se vraćala. Mejtašu, trljao oči i kašljao. Totalno ludilo.
lazila, nama je ostavljala ključeve od stana. Nasred dnevne sobe postavio sam štafelaj Kome je takav idiotizam mogao pasti napa-
Vjerovala je da su Šerići pouzdan brend i i počeo slikati. Trebao je tu stajati samo met? Stigavši na vrh Džidžikovca, sjetih se
da nam se može vjerovati. koji dan, ali je ostao ukopan. Pozivao sam gas-maske koju je stari s ostatkom vojne opre-
raju da poziraju, a zatim je malo-pomalo me držao u ormaru. Brzo sam sletio do zgrade,
Teta Ana bila je žena starog kova, nije sve krenulo popuštati. Zamolio sam star- utrčao u stan, maznuo gas-masku i vratio se
voljela promjene. Imala je svoj ustaljeni na- ce da u stanu teta Ane organiziram doček pred CDA. Samo je konobar u SOS-u stajao
čin života i živjela po svojim pravilima kako Nove godine s rajom. Oni su se pogledali iza šanka i ispirao oči vodom.
je najbolje znala i umjela. Nije imala tele- i rekli da može, ali da sve poslije mora biti
vizor jer ga nije željela imati. Imala je sta- cakumpakum. Stajao sam neko vrijeme s gas-maskom
ri bakelitni telefon koji joj je bio više nego na licu. Posljednje što mi je padalo napamet
dovoljan. Sve, ama baš sve u njenom stanu Nakon toga, više nije bilo povratka. bilo je da bih zbog toga mogao imati neke
bilo je starinsko – od odjeće do namještaja, Svi su čuli za “atelje”. Ključeve sam traj- neprijatnosti. Nakon nekog vremena, otišao
lustera, sofe na federe, plinskog štednjaka, no prisvojio. Skoro svaku večer svirale su sam cunjati po gradu. Kad sam se vratio, sa-
prastare WC daske, porcelanskog lavaboa, gitare, potezalo se iz flaša, pušilo i pjevalo znao sam da me je tražila milicija. Neko me
srebrnog posuđa, zavjesa... Ukratko, sve je do u sitne sate. Komšije su se počele žaliti je primijetio s maskom pa su ovi mislili da
bilo kao u nekoj 1925. godini. Gobleni i pa se morala malo i ručna povući. je to moje maslo. Čika Bato ih je razuvjerio,
slike na zidu bili su također iz tih godina. rekao im da sam iz dobre familije, vjerovat-
Nakon što je tu večer pao “Ikan”, izaš- no se “dijete malo zezalo”. Sutradan sam čuo
Dok bi bila odsutna, poneko bi od nas lo se napolje. Ispred CDA stajalo je milion da je to Juka uradio, da malo “zabavi narod”.
ukućana tu i tamo otišao i otključao stan da ljudi. Buka je bila nesnosna. Bilo mi je žao Od tada mi je, kad bih na televiziji vidio neke
provjeri je li sve u redu. naroda koji je tu živio. Nikad mi neće biti demonstracije i policiju kako baca suzavac,
jasno zašto smo se svi toliko rado gurali u odmah bilo jasno o čemu je riječ i kako se
Godine su prolazile, a ja sam u svojim tih stotinjak metara ulice. osjećaju oni s druge strane.
tinejdžerskim vratolomijama skontao da
se, kad god teta Ana ode u Beograd, meni Svakih desetak metara stajala je grupa “Atelje” je u neka doba postao mjesto za
ukaže prilika da konačno budem sam iz- ljudi koju si poznavao; malo pričaš s jedni- izlazak. Imao sam problema odbijajući navalu
među četiri zida. Maznuo bih ključ da niko ma, malo s drugima, vrtiš se gore-dolje, de- raje koja je htjela ući. Sve je izgledao kao da
ne vidi, otključao vrata da komšije ne vide sno-lijevo. Tu sam večer stajao negdje u sre- će tako i ostati dok jedan dan nije zazvonio
(svi su virili kroz “špijuna”) i uvukao se u dini. Prosipali smo neku šuplju. Odjednom telefon. Javili su nam da je teta Ana umrla.
stan kao lopov. Isprva bih se zavalio u sofu se začuše urlici s raskršća. Rulja je u panici Tražili su samo neke fotografije i nekoliko
i čitao romane sat-dva, zvjerao čega sve u potrčala uzbrdo. Nastali su strašna panika i predmeta. Rekli su da se ostalo razdijeli.
stanu nema i vraćao se kući. S vremenom vriska, ništa mi nije bilo jasno. Veliki oblak
dima valjao se prema nama. Dok sam stajao Ubrzo nakon toga, svemu je došao kraj.
izmaknut i posmatrao stampedo, dim se do- U “ateljeu” više nije bilo ni prozora ni vrata,
valjao i do nas. A onda, kao da je neko sve detonacije su izbile štokove, svi šeširi teta Ane
ugasio. Osjetih strašan ugriz u nozdrvama, bili su probušeni, stara ogledala polupana, ci-
oči kao da je neko polio benzinom i zapalio. jeli je svijet odjednom izgledao drugačije.n
STAV 19/4/2018 57
