Page 56 - STAV broj 163

DRUŠTVO

Nakon dva dana provedena na turskoj Marija i Gufran
granici, nekako smo ušli u Tursku. On-
dje smo u kampu proveli šest mjeseci.
Nadao sam se da će se situacija smiriti i
da ćemo se vratiti u Siriju. Međutim, to
se nije dogodilo. Vidio sam da se situacija
samo pogoršava”, prisjeća se Adil.

NI IZBJEGLICA, NI GRAĐANIN narod. Pomoć ne tražim, ja želim posao”, “Ne mora značiti da su svi oni protiv
priča Adil i dodaje da ima drugove koji Asada. ISIL je iluzija. Skoro svaka zemlja
Djeca su u kampu krenula u školu i mu pomažu, ali da se srami zbog toga jer koja u Siriji ratuje ima svoj ISIL. Oni
počela učiti turski jezik. period u kojem je bez posla predugo traje. nemaju veze s islamom. U islamu, ako
ubiješ jednog nevinog čovjeka, isto kao
“Ja sam sve žrtvovao zbog njih. Žena Kaže da bi i volontirao samo da se da si ubio cijeli svijet. ISIL nije ubio niti
i djeca su jedina moja briga. Mi smo vri- osjeća korisno. jednog vojnika iz Bašareve armije, niti
jedna i školovana familija. U našim poro- šijje, niti kršćanina. Oni su ubijali suni-
dicama nema propalica. Sirijci su, inače, “Neću da budem izbjeglica, ali daj mi je muslimane, kao da smo mi svi ćafiri”,
najškolovaniji narod na Bliskom istoku”, priliku da budem dostojan građanin Bo- tvrdi Adil. Cijeni da se trenutno Sirija
ističe Adil. sne i Hercegovine. Ako mi ne daš posao, želi podijeliti na četiri ili više dijelova.
bujrum, brini se za moju porodicu. Čo- Da je svaki narod u Siriji imao svo-
S obzirom na to da je Adil imao bo- vjek kad uđe u tunel, uvijek nađe malo je pravo i slobode, do sukoba ne bi ni
sanskohercegovačko državljanstvo, od- svjetla da ga uputi. Ja trenutno ne vidim došlo, smatra naš sagovornik. “Ti ih na-
lučio je prvi doći u našu zemlju kako bi nigdje to svjetlo, to je problem”, kaže Adil. tjeraš da ratuju protiv tebe tako što ih
sredio papire za ostatak porodice. Kaže ponižavaš, ne daš im u školu, u partiju,
da su mu ljudi u bosanskohercegovačkim RAT SE RODIO S ČOVJEKOM u parlament, ne daš im da koriste svoj
institucijama izašli u susret i odmah mu jezik i tako si sebi stvorio neprijatelja”,
dali dokumentaciju za spajanje porodica. Sirija najviše nedostaje Adilovoj su- objašnjava Adil i dodaje da je dosta čla-
Na Sarajevskom aerodromu dočekali su pruzi. “Moja porodica mi je u Sarajevu, nova njegove porodice ostalo u Siriji,
ih Adilovi dugogodišnji prijatelji. ali moji misli i srce su u Siriji. Nadam ali da je većina njih izbjegla iz zemlje.
se da će rat uskoro završiti”, kaže ona, a Kao neko ko je preživio dva rata,
“Oni su mene stalno zvali da dođem sudeći po Adilovim izjavama, to se neće bosanski i sirijski, Adil kaže da je rat
ovamo. ‘Ako nemaš gdje, mi ćemo seliti, uskoro desiti. rođen s prvim čovjekom na zemlji i da
ti dođi’, govorili su mi. To je čistoća ovog nivo civilizacije i obrazovanja ne zna-
naroda. Ovaj narod ne možeš nigdje dru- “Boga pitaj ko se sukobljava tamo. či da će ljudi prestati ratovati. Upravo
go naći, možda čak ni u Siriji. Ovi ljudi Ili su Kinezi, najviše Iranci, Pakistanci, su “civilizirani” i obrazovani vrsni na-
su mi i od bliže familije bliži”, kaže Adil. Afganistanci, Alžirci, Amerikanci, ‘Hez- učnici napravili najrazornije bombe,
bollah’, Britanci, Kurdi, Aleviti... Ko god tvrdi Adil.
Djeca su bila presretna kada su došla je želio da ubija nekog, došao je u Siriju, “Sve možeš graditi, ali rušenje čovje-
u Bosnu i Hercegovinu. Jezik su naučili a najviše je stradao običan narod. To je ka je katastrofa. Oni sistemski to rade.
samostalno. Gufran kaže da im je školi bruka svijeta, šta su uradili od učenog i Osam godina je dovoljno da srušiš čovje-
odlično i da imaju dosta prijatelja. Želi civiliziranog naroda. Evo, sad će osma go- ka. Mogu ti uzeti sve, al’ to sve ne vrije-
upisati Medicinski fakultet, a njen brat dina kako rat traje, a to je mnogo”, izričit
Rajid vojnu ili policijsku akademiju. Bez je Adil. Smatra da je cilj rata mijenjanje
obzira na situaciju i njihov uspjeh, nisu demografske slike Sirije.
ostvarili pravo niti na jednu stipendiju.

“Svaki dan mi samo za hljeb treba šest
maraka. To su momci. Rastu brzo. Treba im
nova odjeća. Oni su u najljepšim godinama,
a ja im ne mogu pružiti ono što bih želio.
Ono što su meni moj babo i moja majka
pružali. U našoj porodicu su svi doktori i
inžinjeri. Imao si sve, a sad nemaš ništa.
Tražim posao, nema posla. Nema gdje ni-
sam predavao papire za pomoć za djecu i
dobio samo odbijenice. Čak su mi u jed-
noj instituciji tražili da donesem papir da
mi djeca nemaju doplatak u Siriji. U Siriji
ne postoji tako nešto, niko nije umro od
gladi jer svako radi. To je vrijedan i bogat

Nakon što je doselio u Sarajevo, četrnaest sljedećih godina di života jedne nevine bebe”, kaže Adil.
nije odlazio u Siriju. Završio je studij stomatologije, a u Bosni To isto, kaže, važi i za Bosnu i Her-
ga je zadesio rat. “Rekao sam sebi, po cijenu života, da neću cegovinu i za Siriju i za svakog drugog
napustiti ovu zemlju”, priča Adil. Služio je narodu kao ratni čovjeka na svijetu. Za njega u Saraje-
stomatolog, a bio je ranjavan čak četiri puta. Po završetku vu svaka ulica i zid imaju neku priču.
rata, pošto nije mogao naći posao u struci, 1998. godine “Kad vidim neko mjesto, ili se nasmi-
odlučio je napustiti Bosnu i Hercegovinu i vratiti se u Siriju jem ili se naljutim. Kad se nasmijem,
uspomene su lijepe, a naljutim se kada
se sjetim da je na tom mjestu neko po-
ginuo”, kaže Adil. n

56 19/4/2018 STAV