Page 52 - STAV broj 163

DRUŠTVO

drugih muzičara, ali ja na drugačiji način
pristupam svemu tome. Trudim se da ne
radim tipično ovaj posao služeći se ne-
kim šablonima, da sad moram svaki dan
objaviti nešto na Facebooku, da otkrivam
stvari iz privatnog života, ili nešto slično
tome. Mislim da imam poseban odnos s
publikom i znam da oni od mene očeku-
ju lijepu pjesmu koja će im dobro sjesti
na uho i srce. Ja ne želim da ih zama-
ram stvarima tipa gdje sam ručao i gdje
sam putovao. Moja je publika od 17 do
77 godina starosti, a na to uveliko utječe
i činjenica da ne pjevam samo zabavne
pjesme koje su popularne među mlađim
generacijama već se uveliko bavim i sev-
dahom i ilahijama.
STAV: Kako je uopće došlo do toga
da ilahije budu neizostavan dio Vašeg
repertoara?
MUZAFERIJA: Vratit ću se na 1994. go-
dinu i moj prvi nastup. Tada je moj otac,
s obzirom na to da je bio u postoperativ-
nom periodu, morao od nečega živjeti.
Također, to je bio i period buđenja naci-
je, a Bošnjaci do tada nisu previše obra-
ćali pažnju na vjerski život, pa je u tom
vremenu bilo medija koji su pokušavali
osvježiti naše kulturno naslijeđe ilahija,
koje su kod nas bile prisutne već stotina-
ma godina. Bio je potreban neki muzičar
za te horove, a moj je otac tada svirao ila-
hije. To je onda bilo prvo što sam počeo
izvoditi, a generalno, i djetinjstvo i odra-
stanje, cijeli život zapravo sam bio vezan
za takvu vrstu umjetnosti. Ilahije izvodim
cijeli svoj život. Svakom muzičaru treba
dosta vremena da sebe pronađe. S obzirom
na to da mi je emocija u prvom planu i
da nastojim srcem pjevati, trudio sam se
da pjevam o onome što volim. Tom sam
linijom došao do trenutka da poželim za-
pjevati o Onome koga najviše volim, a to
je Gospodar. Ljudi su znali zaplakati, ali
i smijati se i veseliti uz mnoge moje pje-
sme. Međutim, kada je riječ o ilahijama,
s tim se ništa ne može porediti. Tu se u
ljudima bude najdublje emocije i naji-
skrenija ljubav.
STAV: A sevdalinke?
MUZAFERIJA: Mislim da je sevdah kao
takav, ustvari, nastao iz ilahije. Prvo su to
kod nas bile derviške, odnosno tesavvuf-
ske ilahije, a iz te su duhovnosti proizišle
sevdalinke. Kasnije je ona postala gradska
pjesma u kojoj imamo čiste emocije. Ona
je u posljednjih stotinu godina pretrpjela
ogromne promjene, pa danas imate neke
pjesme koji se poturaju pod sevdalinku,
a to zaista niti muzikom niti tekstom ne
mogu biti. Sevdalinke koje bude emociju
i osjećanje kod ljudi neizostavan su dio
mog repertoara. Volim da kažem da smo

52 19/4/2018 STAV