Page 44 - STAV broj 334

DRUŠTVO

gdje je ta žena niti znam gdje su ti momci.
Voljela bih kada bismo opet stupili neka-
ko u kontakt”, priča nam Vesna o nimalo
prijatnoj situaciji za ženu koja je bježala od
četničkih hordi.

SUSRET S ALIJOM IZETBEGOVIĆEM
Završen je rat. Tada 30-godišnja Vesna
Domuz, bez muža i s dvoje maloljetne dje-
ce, mora nastaviti život. Bez igdje ičega i
bez igdje ikoga. Osuđena da se snalazi kako
zna i umije. Vrijeme pred sami kraj rata i
svježi postratni period provodi u Tarčinu
te ubrzo biva angažirana u policiji kako
bi mogla sebi i djeci osigurati egzistenci-
ju. Međutim, ima ogromnih problema pri
rješavanju stambenog pitanja...
“Svi znamo da postoji općinski, kanto-
nalni, federalni, pa tek onda državni nivo.
Eh, ja sam morala ići čak do državnog ni- došla. Tada mi je rekao da se ništa ne bri- kantu predviđenu za otpatke. Također, isti-
voa, tj. kucati na vrata rahmetli predsjed- nem, već da se vratim kući i da ni s kim više ču da je jedan od većih problema s kojim se
nika Alije Izetbegovića kako bih riješila ne komuniciram. Pred kućom su me taj isti danas direktno susreće porodica Domuz nji-
stambeno pitanje. Jedno vrijeme smo bili dan dočekali svi uposlenici JKP ‘Komuna- hovo “neuklapanje” u konstitutivne okvire.
smješteni na Ilidži u policijskom stanu. Da lac’ iz Hadžića kako bi počeli s opremanjem. “Sjetimo se onoga što je pred samu
sam imala snage, mogli smo tu i ostati, ne Bili su nekako ljuti, valjda ih je bilo sramo- smrt govorio rahmetli predsjednik Alija
bi nas mogli izbaciti. No u tim trenucima ta što sam morala ići do predsjednika dr- Izetbegović: ‘Trebamo pokušati da budemo
ne razmišljate na taj način. Znači, prijeće- žave kako bi im neko dao do znanja da mi ubuduće, ako je moguće, Bosanci što više,
no mi je deložacijom, a svoja prava tražila trebaju pomoći. Tokom renoviranja moje ne zaboravljajući, naravno, nikada ono šta
sam i na općinskom, i na kantonalnom, a kuće stalno sam bila na otvorenoj telefon- smo, ne zaboravljajući svoje tradicije.’ Mi
i na federalnom nivou. Niko me nije shva- skoj vezi s Mirzom Hajrićem, koji je vodio se izjašnjavamo kao Bosanci i Hercegovci
tao ozbiljno iako nisam tražila ništa osim računa da u procesu renoviranja ništa ne i tu nastaju naši problemi. Igrom slučaja,
materijala kako bih renovirala kuću u Bi- fali. Iz ove perspektive samo mi je žao što moja djeca nose imena koja im mogu biti
nježevu. Nije me zanimala ni veća kuća, ni nisam imala hrabrosti da još jednom odem od pomoći pri uklapanju u konstitutivni
stan, niti bilo šta drugo. Gdje god da sam do predsjednika Alije Izetbegovića i da mu okvir, dok su djeca moga brata ‘nekonsti-
došla, rečeno mi je da nema od toga ništa, kažem: ‘Okrenite se, gospodine Izetbegovi- tutivna’ i ‘nelegitimna’. Ako ćemo broja-
bilo je nekih i bezobraznika koji su mi nudili ću, i smijenite sve ove što su ispod. Takvi će ti krvna zrnca, što se danas uveliko radi,
nužni smještaj. Ženi s dvoje djece su nudili nam napraviti belaj.’ Žalosno je da porodica ta djeca su ista. Nama naši roditelji nisu
nužni smještaj, to je strahota. Jedan mi je poginulog borca mora ići u Predsjedništvo ostavili imanja niti kuće, mi smo u amanet
službenik u to doba kazao da sam ‘izuzet- da bi riješila svoja statusna pitanja”, rekla je. dobili državu. To je teret koliko i ponos.
no drska’ i da ‘idem i do Alije’, ali da neću Brat i ja se borimo da opstane sistem, da
riješiti svoje probleme. Ja se tada zainatim IDEAL DRŽAVE doprinesemo BiH u kojoj za svakoga ima
i odlučim poslati pismo predsjedniku Aliji Sanja Sadiković kaže da njenoj majci mjesta, gdje niko ne smeta nikome. Na-
Izetbegoviću”, govori nam Vesna Domuz. i njoj ljudi često postavljaju pitanje da li cionalni identitet je važan, posebno Boš-
U tom pismu navede da će sazvati sve se Čedomir Domuz borio za državu kakvu njacima, kojima je dugo bio nepravedno
medije i na stepenicama ostaviti i “Zlatni imamo danas. Ona u takvim situacijama naj- otet, čiju borbu svakako podržavamo i na
ljiljan”, i “Orden zlatnog grba s mačevima” češće odgovori kako se njen otac i saborci tome trebaju nastaviti insistirati, no mora
i Policijsku medalju za hrabrost ako se ne nisu borili za ideale, već za goli opstanak se i za nas Bosance i Hercegovce pronaći
riješe njeni problemi. Zatim odlazi u poštu i naroda, dok je na nama, novim generacija- neko mjesto. Otac je na zadnjem izjašnja-
adresira pošiljku na Predsjedništvo BiH. U ma, da gradimo državu. vanju rekao za sebe da je Indijanac, tako
ponedjeljak šalje pismo, a u srijedu je zove “Apsurd je da se ne mogu složiti ni pro- je i upisan. Vesna je imala i smiješne situ-
Mirza Hajrić, tadašnji šef kabineta, koji joj bosanske snage. Mislim, apsurdno je uop- acije iza rata kada su je pitali neki ljudi je
govori da dođe na razgovor s predsjednikom će imati probosanske snage u BiH, ali eto... li zaista Indijanka. Dakle, da je danas živ,
Alijom Izetbegovićem. Svugdje na svijetu imate poziciju i opozici- bio bi vjerovatno ‘nelegitiman’ i ‘nekonsti-
“Kada sam došla tamo, samo su se sklo- ju, SAD ima demokrate i republikance, ali tutivan’, dok bi drugi i dalje bili ‘genetski
nili i policajci i portiri. Objasnili su mi su svi oni proamerikanski nastrojeni. Ne- predodređeni’”, dodala je ona.
koji je put do kabineta predsjednika Alije mate antiamerikanske lidere”, upozorava
Izetbegovića i to je bilo sve. Nevjerovatno! Sanja na nesuvislosti koje je proizveo rat POVRATAK ISLAMU
Ne možete vjerovati kada nešto takvo doži- na ovim prostorima. Povratak islamu obično je proces koji
vite. Patite se na nižim nivoima i onda bez Podvlači da smo kao društvo još uvijek se s roditelja prenosi na djecu, ali u sluča-
problema dođete do predsjednika države s nezreli i donekle licemjerni. Govori da će ju Vesne Domuz i Sanje Sadiković proces
kojim vrlo opušteno razgovarate. Kada sam uvijek biti onih koji će govoriti da su po- se odvijao u suprotnom pravcu. Kako nam
ušla, na vratima me dočekao Mirza Hajrić, litičari lopovi dok čekaju prvu priliku da šaljivo nastoji približiti Sanja, porodicu Do-
ugostio me i pitao u čemu je problem. Onda oštete državu barem kroz neplaćanje karte muz poredi s Krivim tornjem u Pisi. Kaže
sam se susrela s predsjednikom, objasnila u tramvaju. Najveći je patriotizam, ilustrira, da oni, baš poput ovog tornja, nisu ni po
mu zašto sam pisala i zašto sam u konačnici ne bacati smeće na ulicu ili u rijeku, već u čemu drugom poznati osim što su “krivi”.

44 30/7/2021 STAV