Page 40 - STAV broj 334

DRUŠTVO

Supruga i kćerka o “Zlatnom ljiljanu” Čedomiru Bati Domuzu

ČEDO JE S KOMŠIJAMA

MUSLIMANIMA

BIO I KRVLJU I

MLIJEKOM POVEZAN

Pred agresiju je operisan i jedva je preživio. Pošto je bio pred komatoznim stanjem, iz Policijske stanice
Hadžići otišlo je sedam ljudi da mu daju krv. Vozio je kolega pravoslavac sedam muslimana da mu daju
krv i spase mu život. Kada je tek počeo rat i kada je svako od nas razmišljao kamo dalje, on je kazao:
“Ljudi su mi krv dali kako bi me spasili, a sada me neko ubjeđuje da sam ugrožen od njih. Ja to ne mogu
prihvatiti.” Pošto je njegova majka Desanka imala težak porod, tako da ga nije mogla dojiti, njegova
pomajka po mlijeku bila je jedna lijepa žena Esma iz Binježeva. Kada se cjelokupna situacija sagleda,
može se sa sigurnošću reći da je on sa svojim komšijama muslimanima bio i krvlju i mlijekom povezan.

Piše: Mirza ABAZ je drveni bašluk pronašla tek nakon reinte- voljeli zvati, ostalo je još samo jedno otvo-
gracije Hadžića, a na njemu su četnici ispi- reno pitanje – Kako je moguće da danas,
sali riječi “Alijin bojovnik”. Danas, 29 go- 29 godina nakon pogibije, u Hadžićima još
dina poslije, sjećanje na legendarnog Batu uvijek ne postoji nijedan značajniji objekat
edomir Bato Domuz, vuk s Igmana, još uvijek živi. O njemu priča cijela Bosna niti ulica s njegovim imenom?
poginuo je 30. jula 1992. godine. i Hercegovina, njegovi saborci, ali i porodi- Čedina udovica Vesna Domuz i kćerka
Nosilac najvećeg ratnog priznanja ca. Bato je iza sebe ostavio suprugu Vesnu Sanja Sadiković za Stav su se prisjetile kako
Č“Zlatnog ljiljana”, Policijske me- te sina Tea i kćerku Sanju. Da je danas živ, je bilo živjeti s vitezom Bosne Čedomirom
dalje za hrabrost i “Ordena zlatnog grba s imao bi 61 godinu i igrao bi se sa svojim Batom Domuzom, detaljno su opisana kob-
mačevima” život je položio na Rogoju na unucima, kojih ima ukupno šestero. U pri- na dešavanja u periodu od 29. do 31. jula
dužnosti komandira izviđačko-diverzant- či o viteštvu “vuka s Igmana”, kako su ga 1992. godine, pričale su o životu u ratu i
skog voda kao pripadnik Ministarstva unu-
trašnjih poslova Republike Bosne i Her-
cegovine. Tog dana zajedno s njim krv za
slobodu naše zemlje prolio je i Smajo Somo,
najstariji borac na ratištu. Saborci pokoj-
nog Čedomira Domuza sjećaju se da je po-
red partizanskog spomenika na Brezovači,
na planini Igman, jednom prilikom rekao
“da će nakon 98 sahranjenih partizana on
biti 99. sahranjeni na tom mjestu, a na to
je njegov saborac Adnan Došlić rekao da
će on biti stoti”, Nažalost, tako je i bilo...
Iako su prve linije bile na maloj udalje-
nosti, saborci su Čedomira Domuza ukopali,
prema njegovoj želji, upravo na Brezovači,
a agresori mu ni mrtvom nisu dali mira.
Iščupali su bašluk na kojem je pisalo nje-
govo ime i odnijeli ga u Hadžiće. Porodica

40 30/7/2021 STAV