Page 43 - STAV broj 334
P. 43

iskreno, nisam imala volje. Ti su nas ljudi
          “JEBO SRPSTVO KAD TU NEMA         odbacili, nisu bili spremni poslušati nas, a
          LJUDSTVA”                         kamoli da nam dođu kako bi nas vidjeli.
            S obzirom na to da je Sanja imala samo   Mene ne zanima gdje su oni bili ‘90-ih go-
          šest godina kada je ostala bez oca i pošto de-  dina, ni muški ni ženski članovi, niti mi je
          šavanja iz jula 1992. godine vidi kroz maglu,   padalo na um da to istražujem. Apsolutno
          Vesna nam je opisala kako su izgledala tri   mi nije žao što je to tako. Još prije izbijanja
          najduža i najtužnija dana u njenom životu.  rata meni je Čedo predlagao da nas negdje
            “Najprije bih se osvrnula na 29. juli   izmjesti, ali sam odlučila ostati tu gdje je
          1992. godine jer je Čedo taj dan došao u   on. Samim tim, gdje sam ja, tu su i djeca, a i
          Tarčin, gdje smo u jednoj kući bili smje-  svekrva Desanka je bila uz nas. Tako da smo
          šteni svekrva, djeca i ja, kako bi se odmo-  cijeli rat bili skupa. Desanka je bila neobič-
          rio i okupao pošto u tom periodu nisu pla-  no hrabra žena. Ona je u jednom momentu
          nirane nikakve akcije. Međutim, otišao je   ostala iza nas u Hadžićima i jedva smo je
          do Policijske stanice Tarčin, a pri povratku   izbavili. Rahmetli Fadil Đozo je dobre pare
          mi je rekao da mu što prije spremim čistu   dao da je izvučemo. Ukrao ju je policajac Sr-
          odjeću, da će se brzo okupati i opet vrati-  bin u Hadžićima, odveo je na Kobiljaču i
          ti na Igman pošto su ga zvali Mirsad Ćatić   predao njemu. Četnici su nju zajedno s mu-
          Čuperak i rahmetli Fadil Đozo. Kada sam   slimanskim stanovništvom zatvorili, tukli,
          ga pitala zašto se vraća kada mi je rekao da   provocirali i šta još sve ne. Muslimani koji
          neće biti akcija, odgovorio mi je da kreću   su s Desankom bili zatvoreni govorili su da
          prema Drini. Poginuo je 30. jula u poslije-  im je bilo teže gledati kako su nju maltreti-
          podnevnim satima, a nama su tek sutra uju-  rali nego dok su njih tukli. Svekrva Desa je
          tro došli i rekli za njegovu smrt. Poginuo je   imala običaj reći: ‘Jebo srpstvo kad tu nema
          na samom kraju akcije, a njegovo su tijelo   ljudstva.’ To im je najviše bilo krivo, zbog
          prevezli do kasarne u Pazariću. Vjerujte da   toga su je i tukli”, kaže Vesna.
          sam se dugo sjećala samo momenta kada su   “Ono što u životu nisi imao, to ti ne može
          mi rekli za njegovu pogibiju, detalji kao da   ni nedostajati”, rekla je Sanja opisujući svoj
          su skroz izbrisani iz pamćenja. Ispraćaj je   odnos sa širom porodicom.
          bio pred hotelom ‘Igman’, gdje smo zatekli   “To su za mene stranci iako nemam
          ogroman broj ljudi, od kojih su većinski   ništa protiv nikoga. Postoje neki mlađi ro-
          bile izbjeglice iz istočne Bosne. To su ljudi   đaci koji se stvarno dobronamjerno jave, s
          koji su tako voljeli Čedu, tako ga poštovali   nekima i fotografije razmjenjujem preko
          i toliko mu vjerovali da je to fascinantno.   društvenih mreža, oni donekle drugačije,
          U kasarni u Pazariću skinula sam obilježja   racionalnije gledaju na stvari iz prošlosti.
          koja je imao na sebi, uzela njegovu kutiju   Međutim, da ih osjećam kao blisku famili-
          cigareta i odsjekla pramen kose. Uopće se   ju – baš i ne. Jednostavno, ne poznajem ih.
          ne sjećam kako sam to uradila. Drago mi   Nije mi zbog toga naročito žao, ali nemam
          je da je to ostalo kao uspomena djeci”, pre-  ništa ni protiv toga da s nekim budem u
          pričala nam je Vesna dešavanja iz najtužnija   kontaktu ko ima iole normalan pogled na
          tri dana u njenom životu.         svijet”, pojasnila je Sanja.
            Dodaje da su je Batini saborci pitali na   Prijeratni život Čedomira Bate Domuza
          koji će način sahraniti ovog velikog ratnika,   bio je obilježen policijskom službom. Jedna
          na što im je ona odgovorila da ga sahrane   interesantna stvar vezana za njegove sabor-
          isto onako kako sahranjuju ostale šehide i   ce, prema riječima Vesne, jeste ta da su oni
          poginule borce. Uprkos činjenici da je to-  u prosjeku imali po sedam godina odslu-
          kom agresije na našu državu ARBiH bila   ženog zatvora.
          jedina legalna i legitimna oružana sila koja   “On je bio aktivni policajac i kao takav
          je imala multietnički i multikonfesionalni   je po zadatku sa svojim kolegama bio raspo-
          karakter, mnogi borci i njihove porodice s   ređen na liniju. Jedni su otišli prema Mra-
          pravoslavnom i katoličkom vjerskom po-  zištu, drugi prema Brezovači itd. No intere-
          zadinom ipak su trebali hrabrosti ostati   santno je da su ljudi koji su se okupili oko
          ovdje jer su u tom periodu trpjeli pritiske i   te jedinice kao rezervni sastav policije bili
          od same familije.                 zatvorenici, ljudi koji su imali u prosjeku po   na Bjelašnicu, gdje se tada nalazila Čedina
            “Mojoj svekrvi Desanki, Čedinoj majci,   sedam godina odsluženog zatvora. To su bile   jedinica. Kada je vidjela vojnike s našom
          rođeni brat je zapalio kuću. To najbolje go-  lokalne ‘kabadahije’. Jedino Čedo i njegov   uniformom, sjela je da odahne, da se malo
          vori o stavu familije prema njegovom činu   zamjenik nisu bili kažnjavani. Još je zani-  odmori. Tada joj je prišao Čedo, predstavio
          ostanka u ARBiH. Kada je riječ o mojoj po-  mljivija stvar da su ih ti ljudi bespogovorno   se, rekao joj da će je odvući Milan i smjestiti
          rodici, imala sam majku i oca koji su živjeli   slušali. Bili su užasno prgavi, ali nikad nisu   kod mene, tj. žene koja se zove Vesna. Kada
          i ostali u Sarajevu, tako da tu nije bilo nekih   napravili niti jedan jedini incident. Dok   je žena čula imena, skoro se onesvijestila.
          problema. Domuzi su uglavnom nastanjeni   ovo pričam, naumpala mi je jedna anegdo-  Pomislila je da je toliki put, toliko pješačenje
          na području Banje Luke i Prnjavora i tek   ta. Ovdje je s nama bio i komšija Milan iz   bilo uzaludno, da im je na kraju opet pala
          unazad pet godina neki mlađi članovi fa-  Hadžića, tj. bili smo svi skupa na Igmanu.   u ruke. Jedva smo ženu dozvali sebi. To je
          milije su počeli ostvarivati kontakt najpri-  Jedna žena iz istočne Bosne je mjesec dana   jedan tragikomičan detalj kojih je, doduše,
          je sa sinom Teom, a kasnije i sa Sanjom. Ja,   s dva sina preko šuma bježala i izbila čak   bilo dosta u ratu. Nažalost, danas ne znam


                                                                                                    STAV 30/7/2021 43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48