Page 45 - STAV broj 334

“Sve je kod nas ‘izvan kutije’, sve pomalo ostanemo živi ili da svi poginemo. To je neki Vaskrs, to je bilo sve. Prvi dodir s islamom
‘naopako’. Davne 1994. godine u osnovnim strah koji djeca imaju. Meni bude smiješ- imala sam još u ratu, kada su nas odveli s
školama se pojavila vjeronauka. Onako rado- no kada me ljudi pitaju kada sam prešla na Igmana u Pazarić. To je bila 1992. godina,
znala, kao i svako drugo dijete, odlučila sam islam, ja sam u islamu cijeli život. Jednom Čedo je još bio živ. Tada su mi žene dale
ne izdvajati se od druge djece, tako da sam sam bila i u crkvi, čisto da vidim kako je. Cr- šamiju i neke dimije kako bi se mogla kre-
s njima krenula na ovaj predmet. Dobro se kva u koju sam kročila bila je ona u Blažuju, tati. Vjerujte mi, u tom periodu, tj. odmah
sjećam da smo četvrtkom imali vjeronauku. ali mi se ljudi često smiju kada im ispričam na početku rata, nije bilo lahko prihvatiti
Efendija me je zaista pazio, držao me kao da sam ušla desnom nogom i s bismillom”, suprugu Čedomira Bate Domuza. Ljudi su
malo vode na dlanu. On je meni prepisivao kroz smijeh nam pripovijeda Sanja. bili sumnjičavi, što je bilo normalno. Uvijek
sure iz Ilmihala, da mi to što jednostavnije Ona je svoj prvi dan ramazana ispostila sam se u šamiji i dimijama, toj tradicional-
bude i da mi što više približi materiju. Me- 1994. godine i dobro se sjeća da joj je tada noj nošnji žena muslimanki, osjećala dobro.
đutim, shvatila sam da kasnim s usvajanjem Vesna, ne znajući ni dan-danas odakle joj Prije tačno 21 godinu sanjala sam da sam
znanja za ostalom djecom. Jednog dana sam namirnice, napravila pravu malu gozbu za došla na svoje radno mjesto i da sam našla
ih pitala kako oni znaju ono što ja ne znam, iftar. Iako ne može objasniti zašto je to tako, kalendar na stolu. U snu mi je kolegica re-
a tadašnja raja mi je odgovorila da to uče u Vesna je molila Sanju da uči naglas dok kla- kla da ona osoba koja nađe kalendar ide na
mektebu. Pošto je isti efendija predavao i nja jer su je riječi iz Časnog Kur’ana na po- hadž. Kada sam rekla da to nema smisla i
u mektebu – krenem i tamo. Svaki ulazak seban način smirivale. da nemam direktne veze s islamom, rekla
u džamiju u meni je budio posebna osjeća- “Naše porodice imale su tu pravoslavnu mi je da samo stavim ruku na kalendar i
nja, lijepo sam se osjećala. Posebno su me religijsku pozadinu, ali su u praksi bile više da će on učiti za mene suru Kevser. Ja sam
dojmili neki momenti tokom izučavanja ateističke, tj. nije se pridavala velika pažnja to shvatila kao poruku, ali nisam dokučila
historije islama i detalja iz života poslanika religiji. Znali smo otići rodbini za Božić i značenje. Dvije godine sam tragala, pitala
Muhammeda, a. s. Naš Pejgamber je ostao učene žene, ali nisam dobijala odgovor. U
siroče, prvo bez oca, a kasnije i bez majke, tom traganju naišla sam na jednog čovjeka
pa sam se nekako kroz to poistovjećivala s koji me doveo rahmetli šejhu Mesudu ef.
njim. To su posebni ljudi kod Allaha, dž. š. Hadžimejliću. Kada smo se prvi put pogleda-
On posebnim ljudima daje takva iskušenja. li, on je samo izustio: ‘Selam, nevjesta, gdje
Još kao djevojčica sam znala da me je Allah, si ti? Znaš li otkad tebe čekam?’ S njim sam
dž. š., ostavio bez oca, ali sam predosjećala prošla sve moje faze duhovne preobrazbe i
da je za mene nešto ljepše spremio. Kada on mi je dao odgovore na pitanja koja sam
ste dijete, roditelji su vam najmoćniji, oni imala”, kazala je Vesna.
rješavaju sve nedaće i štite vas od okrutno- Tada su, kako nam pričaju, dobile i
sti svijeta. Islam mi je uveliko pomogao da novo ime.
shvatim da dijete može ostati i bez rodite- “Kada je osvanuo 6. juni 2002. godine,
lja. Moja djetinja dova u tom periodu bila datum njenog zvaničnog povratka islamu,
je da nas Bog samo ne rastavi, tj. ili da svi kao tinejdžerka, krenula sam s majkom u
tekiju čisto iz radoznalosti. Vesna je trebala
“Vjerujte da sam se dugo sjećala samo momenta kada su mi imati svog šahida (svjedoka), to je trebala
biti jedna hadžinica, ali kako je šejh Mesud
rekli za njegovu pogibiju, detalji kao da su skroz izbrisani pitao ko je došao s njom, ja sam se osjeća-
iz pamćenja. Ispraćaj je bio pred hotelom ‘Igman’, gdje smo la prozvanom. Ustala sam i sjela iza nje, a
po protokolu to je trebala biti ta žena. Šejh
zatekli ogroman broj ljudi, od kojih su većinski bile izbjeglice Mesud je neko vrijeme gledao u mene, a
iz istočne Bosne. To su ljudi koji su tako voljeli Čedu, tako ga onda me pitao kako se zovem. Kada sam
rekla Sanja, opet me pogledao i nasmijao
poštovali i toliko mu vjerovali da je to fascinantno. U kasarni se. U tom trenutku, ne znam zašto, ispravila
sam se i rekla da sam zapravo Selma. Tako
u Pazariću skinula sam obilježja koja je imao na sebi, uzela sam, sasvim spontano, osim svog svjetov-
njegovu kutiju cigareta i odsjekla pramen kose.” nog dobila i duhovno ime, baš kao što je i
majka Vesna dobila ime Esma. Hadžinica
je kasnije pričala da nije mogla ustati, da su
je noge boljele. To je još jedna zanimljiva
situacija, ništa se ne dešava bez razloga”,
objašnjava Sanja.
Vesna Domuz i Sanja Sadiković govo-
re da, uprkos svim životnim iskušenjima,
ništa ne bi mijenjale osim, naravno, Čedi-
ne sudbine. Ističu da je sve dio razvojnog
procesa i da možda ne bi bile tu gdje jesu
da nije bilo događaja iz prošlosti. Iz ličnog
iskustva navode da život čovjeku uvijek
spremi bolji scenarij od onoga koji očeku-
jemo u trenucima patnje i boli. Na samom
kraju govore kako se nadaju da će ovaj tekst
biti jedna velika lekcija mnogima i da će iz
njega moći izvući određene pouke. n

STAV 30/7/2021 45