Page 58 - STAV broj 334
P. 58

DRUŠTVO



          nacionalne spomenike. I na kraju, izme-  nakon posljednjeg rata između dvaju car-  mi otvori / Otvor’ pendžer i uspavaj majku /
          đu Bužima i Otoke bio je grad Čavnik, od   stava, njihovi predstavnici okupe u gradu   Da j’ ne budim rano na uranku. Nju će moći
          kojeg danas nije mnogo ostalo.    Svištovu na obalama Dunava. Tada je u   razumjeti samo onaj ko se iz Cazina zaputi
            I ne samo da je opasana starim gra-  ovom gradiću u sjevernoj Bugarskoj, ne-  prema Velikoj Kladuši, pa se od Ćoralića
          dovima, kulama i utvrdama već je i unu-  kadašnjem sjedištu Ostrogota, potpisan   počne penjati uz serpentine, a na pitanje
          tra, na svakom pogodnom brdu Cazin-  Svištovski mir. Dakle, u Svištovu, koje   po čemu su ovo selo i ovaj prijevoj dobili
          ske krajine nasađena tvrđa. U središtu   je svijećama osvjetljavalo put izgublje-  naziv Skokovi, odgovor će doći kada se
          stoluje Cazin, u vrijeme osmansko jedan   nim dunavskim mornarima pa po tome   počne spuštati, odnosno skakutati, s dru-
          od najtvrđih gradova na zapadnoj granici   i ime dobilo, iscrtana je Cazinska krajina,   ge strane brda, prvo prema Pećigradu, a
          carstva. Između Cazina, Bihaća i Izačića,   a Cetingrad, Drežnik, Lapac i Srb pripali   onda niže ka Donjoj Lučkoj i ravnici koja
          ponad rijeke Mutnice, uspravio se Mut-  su Austro-Ugarskoj. U to vrijeme u gla-  se širi prema Velikoj Kladuši.
          nik, od kojeg je ostao samo dio jedne od   vi ovdašnjeg čovjeka već je bio formiran   Kada se konačno nađe u pitomini,
          kula što danas kao krnjav zub u opustje-  mentalitet ljudi s granice, Krajišnika, lju-  izniknu pred putnikom s lijeve strane
          loj staračkoj vilici čežnjivo zagriza u še-  tih, i čovjek je ovdje stoljećima spavao sa   puta, kao vojnici postrojeni u stroj, kao
          ćernu vunu neba. Ondje, prema Bihaću,   sabljom umjesto jastuka.     na vječitoj smotri pred pokoljenjima – ni-
          zaoblilo se brdo Visovac, kako ga nazi-                              šani krajputaši. To je Kajtezovića groblje
          vaju historičari i kartografi, ili Bisovac,   SA SKOKOVA DOLI        ograđeno jednostavnom drvenom ogra-
          kako ga zove narod koji živi u ravnicama   Ako bi se tražila centralna tačka Ca-  dom. Nišani ovdje kao da su postavljeni
          ispod njega. Na vrh brda bio je nekada   zinske krajine, onda bi se prst mogao upri-  u kakvom izlogu, više da se pokaže njiho-
          grad pod istim nazivom – Visovac. Od   jeti na Brezovu Kosu, koja se produžuje   va ljepota i majstorovo umijeće nego da
          njega je ostao tek pokoji kamen i tragovi   u Skokove. Najviši je to vrh i uzdigao se   obilježe grob. I taj utisak nije samo plod
          temelja, potpuno ga je razidalo i prenije-  tačno između Cazina, Velike Kladuše i   emocije i mašte. Kažu stručnjaci da nije
          lo u okolne puteve i kuće.        Bužima. To je onaj dio Cazinske krajine   bio rijedak slučaj da su osobe čija su ime-
            U drugom trokutu Cazinske krajine,   gdje brda na plećima nose legendarne ke-  na uklesana u tijela krajputaša sahranje-
          između Bosanske Krupe, Bužima i Bijele   stenove šume koje se preko Koprivne u   na na sasvim drugom mjestu, a nišani im
          Stijene, uspravio se grad Jezerski, koji je   jednom širokom luku svijaju ponad Cazi-  podignuti i pored puta da ih svako vidi
          posljednjih godina dijelom renoviran. Ova-  na, pa se kaže: kesteni su resali, Koprivljani   i pamti njihova imena. Pa ipak, izgleda,
          mo, na suprotnoj strani, između Cazina i   veseli. Ovdje se u jesen, u dubini noći, ako   da ovdje nije tako. Ne samo zbog toga što
          Velike Kladuše dođe Todorovo. U njemu je   se umiriš i naćuliš uši, može čuti kako pu-  ovi nišani ne dolaze iz dalekog junačkog
          u Drugom svjetskom ratu stolovao Huska   caju prezrele šišarke i po šušnju dobuju   doba već i zato što se iza njih steru ženski
          Miljković, komandant muslimanske mili-  kestenovi plodovi. Davno su Skokovčani   nišani pred kojima zasigurno leže supruge
          cije, i, poput kakvog feudalnog gospodara,   skovali pjesmu koja počinje ovako: Kad ja   dalekih potomaka ljutih Krajišnika koji
          vladao ovim krajem, čuvajući ovaj narod   pođem sa Skokova doli / Mala moja, pendžer   smiraj nađoše ovdje.
          od pokolja i pljačke svakakvih vojski. Da-
          nas je od todorovske utvrde ostalo samo
          podnožje kule, ali je zato, ovamo, s druge  Cazinska krajina, kao historijski pojam i geografsko područje,
          strane Skokova, u šumi, uz rječicu Radeti-  počela se formirati nakon Karlovačkog mira (1699), kada se
          nu ostala, uspravna i cijela, sva istoimena
          kula – Radetina. Izgrađena je da štiti put  velika oseka Osmanskog Carstva zavaljala od Budima i Pešte
          koji je išao iz Cazina pa se ovdje uspinjao   na Kordun i na Savu. Tada je ovaj kraj postao prava krajina i
          prema Brezovoj Kosi i spuštao u Pećigrad
          i ponovo se verao na Todorovo, pa se opet  stoljećima je ovdje čuvana najzapadnija granica Osmanskog
          spuštao ka Kladuši i Podzvizdu i dalje za   Carstva, kojem je Karlovačkim sporazumom gotovo odsječeno
          Vrnograč i Bužim i za Krupu. Nešto je pe-
          ćkih zidova, i cijela jedna kula, doživjelo  rumelijsko krilo. U to vrijeme u glavi ovdašnjeg čovjeka već
          današnje doba i nas u njemu. U ovom gra-
          du je nekada stolovao Hasanaga Beširević   je bio formiran mentalitet ljudi s granice, Krajišnika, ljutih, i
          Pećki, strah i trepet nad Kordunom. Sa  čovjek je ovdje stoljećima spavao sa sabljom umjesto jastuka.
          svojim jurišnim četama upadao je sve do
          Zagreba i robio, palio i pljačkao, a Huse-
          in-kapetan Gradaščević ipak ga nije htio
          predati Austrijancima po cijenu toga da je
          i sam pao u njihovu nemilost.
            Cazinska krajina, kao historijski po-
          jam i geografsko područje, počela se for-
          mirati nakon Karlovačkog mira (1699),
          kada se velika oseka Osmanskog Carstva
          zavaljala od Budima i Pešte na Kordun
          i na Savu. Tada je ovaj kraj postao prava
          krajina i stoljećima je ovdje čuvana naj-
          zapadnija granica Osmanskog Carstva,
          kojem je Karlovačkim sporazumom go-
          tovo odsječeno rumelijsko krilo. Ostaci
          tog krila bit će potpuno ukinuti stotinjak
          godina kasnije, kada se 1790. godine,



         58  30/7/2021 STAV
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63