Page 63 - STAV broj 334

teritoriju općine Cazin 29. jula 1994. godi- i 8 mjeseci zatvorske kazne. Sa mnom su
ne. Izvjesno vrijeme osnovna škola u To- u zatvoru bili Ibrahim Baja Veladžić, Šefik
dorovu nosila je njegovo ime. Štulanović, rahmetli Osman ef. Mustafić i
još deseci ljudi. Međutim, nakon 45 dana,
MEĐU PRVIMA U ODBRANI BOSANSKE pušten sam kući. To je bilo dva ili tri dana
KRUPE prije akcije 5. korpusa u kojoj je 15. novem-
Suadov prvi ratni angažman vezan je bra 1993. godine oslobađano Todorovo. I
za sudjelovanje u odbrani Bosanske Kru- Suad je sudjelovao u toj akciji. Sa svojom
pe 21. aprila 1992. godine. Jedan od Sua- jedinicom je prošao pored moje kuće i za-
dovih saboraca od samog početka rata bio robio i razoružao nekoliko neprijateljskih
je Salih Melkić: “Suad i ja smo puno toga vojnika. Neko vrijeme smo bili u MUP-u
prošli zajedno. Sve od početka rata pa do Velika Kladuša, koji je vodio Fikro Kara-
moga zarobljavanja u vrijeme formiranja jić i čije je sjedište bilo u školi u Mrcelji-
tzv. ‘Autonomne pokrajine Zapadna Bo- ma. U decembru, u noći kad je poginuo
sna’. U početku smo bili u sastavu Terito- Šeherzad Šarić, ja sam ponovo zarobljen”,
rijalne odbrane Velika Kladuša, a kasnije, prisjeća se Melkić.
formiranjem Prve velikokladuške pješadij- Govoreći o zajedničkom boravku na
ske brigade, koja je 1. aprila 1993. godine borbenoj liniji, Salih Melkić prepričava
promijenila naziv u 521. brigadu, ušli smo situaciju iz zime 1992. godine, kad su Suad
u njen sastav. S izviđačko-diverzantskim Tabaković i on boravili na bihaćkom rati-
vodom iz Todorova sudjelovali smo u od- štu. “Suad je bio najbolji borac u našoj je-
brani Bosanske Krupe. Sjećam se da smo dinici. On se ničega nije bojao. Bio je brz,
prvi došli u Krupu, prije i Bužimljana i Ca- okretan i sitnije građe, tako da je lahko
zinjana. Poslije toga smo oko mjesec držali uspijevao naći zaklon. Često se prisjetim
liniju kod Vatrogasnog doma u Bosanskoj situacije kad smo skupa bili u Spahićima.
Otoci, pa onda odlazili na bihaćko ratište u Prethodno je bio jedan neprijateljski na-
području Spahića i Čekrlija u zimu krajem pad i mi smo došli u ispomoć. Nakon što
1992. i početkom 1993. godine. Najduže su naši uzeli dio teritorija, četnici su uda-
vremena smo držali straže na Pržinama i u rili jaku kontru. Tad je poginuo Salih Diz-
Bosanskoj Bojnoj. Pošto smo mi bili malo darić, jedan od starješina iz 502. bihaćke
nestašni momci, bilo nam je pomalo do- brigade. Na tom dijelu ratišta teren je bio
sadno samo držati stražu. Kako smo bili jako nezgodan. Tvrdo, ne može se više od Suad Tabaković
željni žešćeg ratovanja, tražili smo da se deset centimetara ukopati. Goli krš, sami
formira izviđačko-diverzantski vod. Tad kamen i vrlo teško je bilo naći dobar za- kod nje. Jedne prilike vraćali smo se s te-
je formiran IDV ‘Škorpioni’, u čiji sastav klon. To je bilo pred Novu godinu. Suad i rena gladni ko dva vuka. I ja mu kažem:
smo obojica ušli. Sjećam se da su s nama ja smo bili jedan pored drugog. Četničke ‘Hajmo kod mene da jedemo, ako ništa
bili i Elvir Ibrišević iz Srebrenika, kojeg linije su bile ispred nas na svega 60 metara. drugo, bit će barem kruha.’ Veli on meni:
smo zvali Tuzlak, i jedan Mostarac. Obo- Kiša lije, hladno. Mi ležimo, pokisli, glad- ‘Šuti, dobro je i to. Vidiš da ja tebi ni to
jica su kasnije poginuli.” ni, premoreni. U jednom momentu ja pri- ne mogu ponuditi.’ Obojica smo se od srca
Po kazivanju Saliha Melkića, sve je bilo mjećujem da je Suad zaspao. Meni sva leđa nasmijali. Bio je nižeg rasta, skroman, nje-
dobro do septembra 1993. godine. Kako isti- mokra od kiše, ali on spava, još hrče. Ja ga žan i prijatan. Čovjek kojeg se zavoli još
če, u to vrijeme je došlo do rasformiravanja guram i govorim: ‘Čovječe, probudi se’, a pri prvom susretu. Onaj ko ga nije dobro
njihovog voda, počeli su se prikupljati pot- on spava po takvom nevremenu, na goloj poznavao teško je mogao i pomisliti da se
pisi za “Autonomiju” Fikreta Abdića i sve zemlji. Ja sve vrijeme strepim, a on ništa, u tom mladiću krije toliko snage, tempe-
je ukazivalo da će vrlo brzo doći do podjele mrtav-hladan na sve”, dodao je Melkić. ramenta, odlučnosti, istrajnosti, hrabrosti
i sukoba. “I ja i Suad smo vrlo brzo shvatili i niz drugih vrlina koje su ga činile izuzet-
kuda to vodi. Kaže nama komandir Meho “ČOVJEK KOJEG SE ZAVOLI JOŠ PRI nim borcem.”
Sadiković: ‘Dječaci, ovo ne miriše na dobro PRVOM SUSRETU” Po Nerminovom svjedočenju, najveća
i ovo vodi podjeli. Ko je za to da pređemo U Četu za specijalne namjene “Ham- Suadova tegoba u toku rata bili su proble-
u Bužim, za mnom. Ko neće, nikome ništa, za” Suad Tabaković došao je samo nekoliko mi s plućima. Međutim, kako kaže, ni to ga
bili smo ko što smo i bili.’ I tako je i bilo. dana nakon saborca Nermina Šabića, koji nije spriječilo da u “Februarskoj ofanzivi”
Suad, ja i još neki saborci smo krenuli u nam kaže da je Suadov dolazak u četu bio sa svojim saborcima provede sve vrijeme
Bužim. Po dolasku u Bužim, smjestili smo posljedica formiranja paradržavne tvorevi- u snijegu do iznad pojasa. “U borbama na
se u podrum hotela ‘Radoč’. Nakon dan ili ne “AP Zapadna Bosna”. “Taj čin značio je Spahića Glavici u februaru 1994. godine
dva, kaže meni Suad: ‘Hajmo mi kući, do- ostaviti svoju kuću i porodicu i s grupom Suad je bio u ulozi pomoćnika našem rah-
nijeti sebi malo garderobe.’ U to vrijeme velikokladuških patriota preći na slobod- metli Džambi na osamdesetčetvorci. Bili su
još nisu bile formirane linije. I došli smo ni teritorij Bihaćkog okruga. Kako smo u izuzetan tandem. Veliki doprinos dao je i u
mi kući u Todorovo. S nama je bio i Lelo, četu došli u isto vrijeme, raspoređeni smo aprilu, tokom odbrane linija u zoni odgo-
najstariji sin Fikreta Miminog iz Čelinje. u isti, Prvi vod. Zajedničko nam je bilo i vornosti naše brigade u rejonu Hercegovi-
U međuvremenu je upala Fikretova polici- to da smo obojica bili muhadžiri, ja pro- ne. Posebno je bio sretan kada smo u sklo-
ja i zarobila me. Suad je ubrzo čuo za moje tjeran od četnika, a on od sljedbenika Fi- pu brigadne akcije 11. juna 1994. godine, s
zarobljavanje i on se uspio vratiti u Bužim. kreta Abdića. Suad je u Bužimu imao tetku našim vodom, ušli u selo Goluboviće. Tada
Zbog svog stava spram ‘Autonomije’ te Asimu Aličić, u čijem komšiluku sam i ja smo izveli do tada jednu od jačih diverzi-
prelaska na teritorij pod kontrolom Petog boravio s porodicom. Često bi, kada dobi- ja, razoružavši pet puta brojnijeg neprija-
korpusa ARBiH, osuđen sam na 4 godine jemo dan ili dva slobodno, Suad odlazio telja. Te noći rahmetli Zvrkić nam je bio

STAV 30/7/2021 63