Page 64 - STAV broj 334

DRUŠTVO

Sa komadirom Na čelu tih dešavanja bila je 505. viteška
“Hamzi”, brigada, a njeno čelo na glavnom pravcu
Asimom napada i te noći bile su ‘Hamze’. Radilo
Topalovićem se o većem angažmanu vojske pa su tu noć
Topalom
na našem pravcu bili angažirani i Bišća-
ni, Cazinjani, Krupljani i drugi. U onih
desetak odabranih momaka iz ‘Hamze’ i
ove noći na samom čelu se nalazio i naš
Zvrkić. Kako baš nije bilo jednostavno
ubaciti oko 1.000 ljudi iz različitih jedi-
nica, odlučilo smo da se uz pomoć mrkle
noći razbiju neprijateljske jedinice i da
se tako uvedu naše snage. Tako je i bilo.
Linija je probijena za svega nekoliko mi-
nuta. Na žalost, cijena tog uspjeha bilo je
ranjavanje Samira Šahinovića i pogibija
Suada Tabakovića Zvrkića. Suad je bio
mrtav iste sekunde. Mi smo produžili
dalje i u furioznom naletu opuhali ne-
prijatelja. Ono što mi je ostalo žao, kao
i drugima, jeste da mu na tom mjestu ni
Fatihu nismo stigli proučiti i što mu ni-
smo mogli otići na dženazu”, sa sjetom
Majka Hasema govori Nermin Šabić i nastavlja: “Borbe
za oslobođenje Pećigrada trajale su ne-
od velike koristi i sve vrijeme je s našim 505. brigade su za kratko vrijeme oslobodi- prekidno sedam dana. U tih sedam dana
vodičem Saidom bio na čelu budući da je le velike površine teritorija. A onda, pred imali smo nekoliko ranjenih momaka i
dobro poznavao teren. Gotovo cijelu noć sami kraj jula pronijela se vijest da su au- samo jednog poginulog, našeg Zvrkića. U
po nama je lila jaka kiša. Da bismo prošli tonomaši zauzeli širi rejon Skokova i da toj operaciji oslobođen je Pećigrad i još
između linija, većim dijelom smo se morali će, kako stvari stoje, već sutra nastaviti ka deseci sela. Zarobljeno je više od 1.200
kretati kroz potok. Voda je bila hladna. Na Ćoralićima i Cazinu. Sve je izgledalo kao pripadnika tzv. Narodne odbrane APZB,
kraju smo tako mokri dugo ležali čekajući sasvim moguća i izvediva opcija. Četa za s mnogo komandnog kadra i mnogo rat-
da krenemo na izvršenje zadatka. S ostalim specijalne namjene “Hamza” tih dana se ne opreme i naoružanja. Oslobađanje Pe-
jedinicama iz brigade tu noć smo zarobili nalazila u teškom stanju, jer je uslijed ra- ćigrada bio je početak kraja Prve autono-
oko 350 ‘autonomaša’, dosta municije i na- njavanja i pogibija boraca bila gotovo pre- mije. Svi su se radovali, a naša brigada se
oružanja, kompletan centar veze i prisluš- polovljena. U noći 22. jula stradali su To- vratila u Bužim, gdje nas je dočekalo na
nu stanicu, ali i oslobodili velik teritorij od pal i Kenan. Istu noć je ranjen i Muharem hiljade sugrađana. Bila je to atmosfera
nekoliko sela, a među njima i Todorovsku Šahinović Hari. I baš u to vrijeme kad su za pamćenje, ali kada smo postrojeni na
Čelinju, Zvrkićevo rodno mjesto. To mu autonomaši svom silinom jurišali ka Sko- nogometnom stadionu i kada je rahmetli
je bilo posebno drago jer se nakon više od kovima, komandant Nanić s komandirima komandant Nanić u svom obraćanju spo-
pola godine mogao vratiti svojoj kući. Ta elitnih vodova vršio je izviđanje iz pravca menuo da nikada ne smijemo zaboraviti
kišovita noć će se ponovo negativno odra- Todorova, svima dajući jasne i precizne za- da je cijena slobodnog Pećigrada i svega
ziti na njegovo krhko zdravlje. Ali uprkos datke. Među centralnim akterima tih de- drugog čemu se sada radujemo pogibija
svemu, ni nakon toga, sve do pogibije, ni šavanja bili su rahmetli Suad, ali i njegov rahmetli Topala, Kenana, Zvrkića i osta-
jednu našu akciju nije propustio”, svjedoči saborac Nermin Šabić. lih, skoro svi su plakali. Bužim, njegovi
Nermin Šabić. “Dok su na kraju tog dana autono- borci i narod su osjećali svu gorčinu veli-
maši s razlogom slavili svoje uspjehe, ke pobjede tog 4. augusta 1994, jer nema
POGIBIJA U OPERACIJI OSLOBAĐANJA nekoliko kilometara od njih mi smo vr- te pobjede koja vrijedi našeg Zvrkića ili
PEĆIGRADA šili zadnje pripreme za ono što će kasnije bilo kojeg drugog poginulog. To je moje
Nakon 11. juna 1994. uslijedile su nove biti znano kao Operacija ‘Pećigrad’. Bilo sjećanje na jednog ‘malog’ momka, veli-
bitke, svako drugu noć nova akcija. Jedinice je to između 28. i 29. jula 1994. godine. kih, ali zaista velikih djela koja su ostala
da žive evo već više od četvrt stoljeća.”
“Oslobađanje Pećigrada bio je početak kraja ‘Prve
autonomije’. Svi su se radovali, a naša brigada se vratila FINO I POSLUŠNO DIJETE
Suadovu smrt najteže je podnijela
u Bužim, gdje nas je dočekalo na hiljade sugrađana. Bila majka Hasema, kojoj je on bio najstarije
je to atmosfera za pamćenje, ali kada smo postrojeni na od petero djece. “Moj Suad je bio fino i
poslušno dijete. Dobro je učio u školi, bio
nogometnom stadionu i kada je rahmetli komandant Nanić u bistar i razuman. Volio me je i sve je htio
svom obraćanju spomenuo da nikada ne smijemo zaboraviti uraditi. Nikad nije bježao od posla. Kako
je on samo meni znao kazati: ‘Moja mama,
da je cijena slobodnog Pećigrada i svega drugog čemu se moja mama.’ Živjeli smo od poljoprivre-
sada radujemo pogibija rahmetli Topala, Kenana, Zvrkića i de. Imali smo krave i konje. Kako je imao
završenu Srednju elektrotehničku školu,
ostalih, skoro svi su plakali”, prisjeća se Nermin Šabić. povremeno je radio i kao električar. Pred

64 30/7/2021 STAV