Page 68 - STAV broj 334

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (16)

KAKO SMO BEZ TOMOVE POMOĆI

KONAČNO UBILI JERRYJA

Da nije zaraze, možda bih ih pripitomio, davao im hranu. Bili bi mi
kućni ljubimci, nužno društvo, kad već vlastitog društva, vršnjaka,
nije bilo, kada sadržaji za mlade ne postoje ili su tek periferna
Piše: Ammar KULO
tačka u misiji preživljavanja. I nisu izgledali nimalo ružno niti me
bilo strah! Naprotiv, u ovim vremenima zla, progona, uništavanja,
ubijanja činili su se kao prijatelji.

ečer je. Početak decembra. Prva
ratna godina. Napolju je hladno,
gotovo da prelazi u minus. Vrije-
Vme je loženja, a to u ovim uvjetima
znači kuburenje, muku s ogrjevom: izre-
ži, iscijepaj, prosuši, unesi, naloži, naloži,
i tako po x puta u toku dana, iznesi lug...
Sve u cilju da se postigne odgovarajuća tem-
peratura u podrumu, a podrum su tek goli
zidovi i ploča, i to uzemljen prostor. Mno-
go je teže dostići željeni Celzijus. Osobito
ako je ujutro visok atmosferski pritisak pa
je potpala gotovo nemoguća misija, a i dim
ne smije biti suviše crn i primjetan! Ne do-
lazi u obzir potpala uz kocke. Mora biti is-
ključivo drvo, i to suho, isjeckano na sitne
komade... Svi ti faktori usložnjavaju iona-
ko mučnu atmosferu života humanoidnih
krtica, nas “podrumaša” koji smo odlučili
ostati živjeti nedaleko od prve linije fronta.
Mora da smo uspjeli postići koliko-to-
liko ugodnu temperaturu, atmosferu za
kakav-takav život, čim smo dobili nove
sustanare, male crno-bijele dlakave živo-
tinje, prenosnike virusa, bolesti, štetočine,
ono čega se užasava cijeli ženski rod bez
izuzetka, u narodu poznate pod imenom
poljski miševi... Da nije zaraze, možda bih
ih pripitomio, davao im hranu. Bili bi mi
kućni ljubimci, nužno društvo, kad već
vlastitog društva, vršnjaka, nije bilo, kada
sadržaji za mlade ne postoje ili su tek peri-
ferna tačka u misiji preživljavanja. I nisu
izgledali nimalo ružno niti me bilo strah!
Naprotiv, u ovim vremenima zla, progona,
uništavanja, ubijanja činili su se kao pri-
jatelji. Možda su daleka, bosanska braća vratima pojaviše se čika Salih i teta Hata. rat. Nek’ smo zdravo”, reče Salih, zatim,
planetarno poznatog, umiljatog i mudrog Djedova generacija, stari kućni prijatelji. upirući rukom u žućkasto svjetlo žarulje,
miša Jerryja iz holivudskog crtića. nastavi: “Ovo kod vas je ko u Vegasu. Kod
Dan se prilično “skratio”. S prvim mra- RJEŠAVANJE SVJETSKIH PITANJA nas mrak već od pet sati! Nema ni vode.
kom, kada tama prekriva u dobroj mjeri “Izvolite sjesti. Kako ste”, upita mama Sva sreća da je banja blizu. Možemo nato-
napušteno, pusto i razrušeno Olovo, po- vremešne starce koji su tek počeli “uživa- čiti. Jest da je voda s primjesama sumpo-
stajući prirodni štit od četničkih pogleda i ti” svoje penzionerske dane. “Bilo je i bo- ra, ali je i dalje voda. Struja je problem. U
napredne optike s okolnih brda, na ulaznim ljih dana, al’, eto, guramo. Pod starost ovaj mraku smo evo već više od tri mjeseca...”

68 30/7/2021 STAV