Page 72 - STAV broj 334
P. 72

DRUŠTVO



          prvih ratnih udara i ponovnim dolaskom ove   postalo orijentalna kasaba s izraženim trgo-  srpske dobrovoljačke jedinice, frajkori, otpo-
          teritorije u osmanske ruke, u Valjevu počinje   vačkim životom.      čeli su sa svojim upadima preko Save. Musli-
          da se, u izvjesnoj mjeri, vraća privredni život.   Prve podatke o obnovljenoj kasabi osta-  mani iz Valjeva, kao i iz drugih neutvrđenih
            S potpisivanjem Karlovačkog mira u Valje-  vili su osmanski popisi iz 1741. godine. Na   kasaba, evakuirali su mjesto, poslavši svoje
          vo se vratio i privredni život. Ipak, to više nije   osnovu njih se vidi da je Valjevo te godine   porodice ka Užicu i Sokolu, dok su se muš-
          bila ona kasaba koju je nepunih pola stoljeća   imalo 7 mahala, ali samo 91 kuću i oko 550   karci pripremali za odbranu. Istovremeno, s
          ranije posjetio Evlija Čelebija. S približavanjem   stanovnika. Od navedenog broja domaćinsta-  prvim upadima frajkora Srbi iz valjevskog
          granice na samo nekoliko desetina kilometara   va, 74 su muslimanska, 9 kršćanskih, dok je   kraja su se samoorganizirali i uspjeli da 10.
          od valjevske kotline nestalo je onog osjećanja   8 romskih (i to 6 muslimanske i 2 kršćanske   marta zauzmu kasabu.
          sigurnosti koje je, noseći izvjesnu bezbrižnost,   vjeroispovijesti).   Ustaničke snage, pošto su zapalile dio na-
          prijeko potrebnu za procvat trgovine. Upravo   Valjevo je imalo sljedeće mahale: Stara   selja i opljačkale muslimanske kuće koje nije
          iz tih razloga, i pored evidentne poslijeratne   Mahala, Aladža, Ljubostinja, Druga Stara,   progutala vatrena stihija, priključile su se fraj-
          obnove kasabe, ona, za osmanskih vremena,   Beg, Zlokućani i Lončar.  korima. Međutim, pod pritiskom osmanske
          više nikada neće dostići zenit u kome se na-  Trgovina je obnovljena. Pored trgovine   kontraofanzive, austrijska vojska bila je pri-
          lazila neposredno prije Velikog rata. Štaviše,   i zanata, stanovnici kasabe su se bavili i po-  morana da se u jesen 1788. Godine povuče iz
          tek će pred kraj 19. stoljeća dostići nivo nase-  ljoprivrednim aktivnostima. Kasaba pono-  Srbije, prepuštajući tako i Valjevo ponovnoj
          ljenosti iz vremena Čelebijine posjete.  vo ima svoje palisadno utvrđenje s posadom   osmanskoj vlasti. Godinu dana kasnije, u jesen
            Već 1717. godine otpočeo je novi rat izme-  od 66 ljudi.           1789. uslijedila je nova austrijska ofanziva pre-
          đu Habsburške i Osmanske imperije.   Prota Mateja je u svojim Memoarima za-  ko Save i, zajedno s drugim dijelovima Sme-
            U junu sljedeće 1718. godine ovo je mje-  pisao da je Valjevo prije Kočine krajine bilo   derevskog sandžaka, i ovo se mjesto ponovo
          sto dospjelo u ruke austrijskih trupa. Tada je   veoma razvijeno i veliko mjesto, s 3.000 mu-  našlo u rukama austrijskih jedinica, ali opet
          jedna veća vojna jedinica prvo opkolila varoš,   slimanskih i 200 kršćanskih kuća i s 24 dža-  samo za kratko vrijeme. Već sredinom 1790.
          a potom je i zauzela, pošto je prethodno potu-  mije. Po tome, ono je krajem 18. stoljeća imalo   godine Valjevo je opet prepušteno Osmanli-
          kla osmansku formaciju od 600 spahija, koja   više od 18.000 stanovnika. Prota Mateja vje-  jama. Ubrzo je uslijedilo i primirje, a potom i
          je iz Bosne bila upućena u pomoć svojim su-  rovatno je mislio na cijelu Valjevsku nahiju,   mir, a granice između dvije zaraćene carevine
          narodnicima u opsjednutoj kasabi.  a ne samo na mjesto Valjevo.      ponovo su uspostavljene na istim linijama na
            Već sljedeće 1719. godine potpisan je mir u   Ivan Peretić, austrijski oficir, obavještajac,   kojima su bile i prije rata.
          Požarevcu i na osnovu njega Austrija se proširila   1784. godine, preobučen u manastirskog slu-  Peretić je u Valjevu zatekao sedam džami-
          i južno od Save i Dunava, na sjeverne dijelove   gu, prokrstario je Smederevskim sandžakom   ja. Najveći broj džamija bio je na lijevoj obali
          Smederevskog sandžaka. U tu oblast je ulazilo   prikupljajući važne informacije za rat koji se   Kolubare, od kojih je bila najpoznatija Aladža
          i Valjevo, kao jedno od najjužnijih naselja pre-  pripremao. Zabilježio je da se Valjevo sastoji   ili Šarena džamija. Vjerovatno su za mezarje
          ma Osmanskoj Carevini, budući da je granica   od 400 muslimanskih i 50 kršćanskih kuća,   ove vezani slučajni nalazi kostiju sahranje-
          između dvije imperije jednim svojim dijelom   5 džamija od drveta i 2 od ”tvrdog materija-  nih muslimana i muslimanskih nadgrobnih
          išla i preko valjevskih planina, na samo neko-  la”, prva na desnoj obali, a druga na lijevoj   spomenika-nišana, kao i keramičkih posuda
          liko sati hoda od onih teritorija koje su ostale   obali rijeke Kolubare. Jedan dio Valjeva leži   pronađenih prilikom građevinskih radova na
          pod upravom Osmanske Imperije. Zna se da je   na maloj uzvišici na desnoj obali Kolubare, a   objektu nekadašnje knjižare “Janko Veselino-
          Valjevo, na vrhuncu svog razvoja pod Austri-  drugi dio na lijevoj obali rijeke je u dolini; dva   vić” u Knez Miloševoj, a koji se sada nalaze
          jancima, imalo samo 170 domaćinstava, kako   dobra drvena mosta preko rijeke čine vezu.   u Narodnom muzeju “Valjevo”.
          su zabilježili austrijski izvori iz 1735. godine.  Cijela kasaba imala je oko 2.300 stanovnika,   Kvalitetno urađena džamija ”od tvrdog
                                            a od toga 2.000 muslimana.         materijala” nalazila se na desnoj obali Kolu-
          VALJEVO PONOVO U OSMANSKOM                                           bare. Za gradsko jezgro bila su vezana i tri
          CARSTVU                           NOVI OSMANSKO-AUSTRIJSKI RAT       velika muslimanska mezarja, a i oko svake
            Mir između Austrije i Osmanskog Car-  Novi austrijsko-osmanski rat buknuo   džamije imalo je muslimansko mezarje. Sve
          stva, potpisan u Požarevcu 1719. godine, nije   je 1788. godine. Već na samom početku rata   muslimanske džamije, musala i mezarja bit će
          dugo trajao. Već 1737. godine ratne zastave
          su se opet zavihorile. Pokušaj Habsburga da
          se domognu i južnih dijelova Smederevskog
          sandžaka nije urodio plodom. Osmanska kon-
          traofanziva koja je uslijedila bila je veoma efi-
          kasna. Historijski izvori zabilježili su veliku
          pobjedu Osmanlija nad austrijskim vojnim
          jedinicama baš kod Valjeva u jesen 1737. godi-
          ne, poslije koje je varoš poharana i popaljena.
            Poslije više ovakvih poraza Austrijanci su
          1739. godine bili prinuđeni da potpišu novi
          mirovni ugovor i da dvije decenije ranije
          zaposjednute dijelove teritorije Smederev-
          skog sandžaka vrate pod okrilje Osmanskog
          Carstva. Tako je Valjevo ponovo postalo dio
          Osmanskog Carstva i opet se našlo, kao i dvi-
          je decenije ranije, na samo nekoliko desetina
          kilometara od Save, kao granice između dvije
          antagonističke države.
            Muslimanski živalj počeo je da se vraća
          na svoja ognjišta i vrlo brzo Valjevo je ponovo



         72  30/7/2021 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77