Page 82 - STAV broj 334

APOKRIFNI FRAZARIJ

Život, Prkos, Nada i Ljubav

DNEVNIK HAŠKOG

SVJEDOKA

Najednom je ušla policija. Blokirali su izlaze i sve legitimirali. Sve
Piše: osim mene. Bio sam u uniformi i njihova nadležnost je bezvrijedna.
Irfan HOROZOVIĆ Ipak, pošto mi je jelo prisjelo, gledao sam po licima ljudi i policajaca.
Najednom shvatih da nema čovjeka zbog kojeg je najvjerovatnije i bila
akcija. Svi su bili za njegovim stolom, osim njega.

ve je izgledalo kao da se zbiva u ame- – Sve zanimljivije. albumu jednog od svojih prijatelja. Doduše,
ričkoj noći. Osim razgovora. – Bilo je kako je bilo. tamo je samo nadimak...
– Pitam se je li on ikad bio u – Možda će nam i to pomoći. Onda, šta – Kažite mi ime tog prijatelja?
SHalikarnasu? ste Vi? – Nema on s tim veze. Ukoliko vam be-
– Ko? – Došlo je na red. Ne znam. Ranije sam ogradska policija ne pomogne, pokušat ću se
– Pisac s Patmosa. Pisac Apokalipse. se izjašnjavao kao Jugoslaven. Sad bi možda sjetiti... Prepoznat ću kad ga dovedete.
Retorička šutnja. Iako je imao sve zapisa- najprimjerenije bilo kazati da sam Bošnjak, – Na suđenju?
no, Ispitivač je po navici nastavio s pitanjima. u gotovo zaboravljenom historijskom smislu – Naravno. Zato sam i došao.
– Dakle, kako su Vas pronašli istražitelji? – čovjek iz Bosne. – I... još nešto... ko je taj Sremac kojeg
– Sam sam se pronašao. – Sigurni ste u svoje svjedočenje? ste spomenuli? Očito poznajete sve o čemu
– Sve zanimljivije od zanimljivijeg. – Naravno da jesam. govorite.
– Došao sam i prijavio se za svjedoka. – Bio sam u vojnoj uniformi. Putovao sam – Stari pisac. Vrlo zanimljiv. I više od toga.
Vidio sam nešto o čemu su mišljenja i izjave na nagradno odsustvo i u Beogradu sam mi- Nakon dugog dana u sudnici izišli su u
podijeljeni. A ja sam bio tu. Osjećam svoje jenjao autobus. Između dva autobusa bilo je nešto nalik na američku noć..
svjedočenje kao obavezu. Nadam se da ćete toliko vremena da nešto pojedem i prošetam. – Jeste li zadovoljni?
to prihvatiti. I želim biti zaštićeni svjedok. Ušao sam u Zonu Zamfirovu, koja mi se odmah – Naravno. Bili ste izvrsni.
– Gdje živite? dopala. I zbog imena i zbog vrhunske hrane – Tako je to. Svi smo u ratu roblje. Samo
– Ovdje. i pića, te posluge. Lijepe mlade konobarice se ne zna čije.
Nije vjerovao da to čuje. bile su u narodnim nošnjama iz niškog kraja – Opet ste potonuli u misli. Nisu valjda
– Kako to mislite? koji je Sremac tako lijepo uobličio u svojim opet u pitanju konji? Oni apokaliptički?
– Imam kuću nedaleko odavde. Naslijeđe, tekstovima. Popio sam nešto prije jela i gle- – Zapravo jesu, ali na drugi način. Moj
ne bih vas s time opterećivao... dao naokolo. Neki čovjek je sjedio nasuprot prijatelj i ja naslikali smo drugačiju kvadrigu.
– Možda ćemo doći i do toga. mene, preko čitave prostorije, sasvim blizu Mnogo smo razgovarali o tom i mislili kako
– Možda. Ponekad je sve moguće... kuhinje. Jeo je, pio i uživao u svom društvu. nedostaje peti konj, ali onda smo se ipak odlu-
– Zašto želite biti zaštićeni? Najednom je ušla policija. Blokirali su čili za svoja četiri konja i njihova četiri imena.
– Zbog prijatelja... bivših. izlaze i sve legitimirali. Sve osim mene. Bio – Vrlo zanimljivo. To bih baš želio čuti.
– Tako. Smatrate da je većina vaših pri- sam u uniformi i njihova je nadležnost bez- – Život, Prkos, Nada i Ljubav.
jatelja počinila zločine? vrijedna. Ipak, pošto mi je jelo prisjelo, gle- – To su imena onoga što znače, a koji
– Ne. dao sam po licima ljudi i policajaca. Najed- su konji?
– Kako? Maločas ste kazali drukčije? nom shvatih da nema čovjeka zbog kojeg je – Kulaš, šarac, putalj i onaj, ne znam sad
– Nisam. Samo ne znam što to znači ri- najvjerovatnije i bila akcija. Svi su bili za nje- kako se zove, s bijelom grivom i repom. Svi
ječ: većina. govim stolom, osim njega. Očito, neko mu je su na slici.
– Vaše ime je neuobičajeno za kraj iz ko- spretno dojavio i iščeznuo je. – Uslikali ste ih?
jeg dolazite. Jeste li vi Poljak? Mnogo sam kasnije razmišljao o tom, ali – Naslikali. Prijatelj mi je slikar, a i ja
– Ne. Moj djed je bio Poljak. u ono vrijeme nisam čitao novine, niti sam sam sklon tome.
– A baka? se raspitivao. – Volio bih to vidjeti, imate li fotografiju?
– Nizozemka, naravno. Podrazumijeva se – Zašto niste odmah rekli policajcima za – Naravno, ali možete vidjeti sliku i uživo.
to u jeziku kojima govorim čitav život. svoje viđenje. – Gdje.
– Govorite li i jezik bake? – Zašto bih? Imao sam samo nekoliko dana – Ovdje. Kupio ju je u Frankenburgu ov-
– Ne onako kako bih želio. Zapravo odsustva, a uz njihovu pamet to bi se istopilo. dašnji kolekcionar. Neke stvari se mogu vidjeti
natucam. – Zašto ste mi onda uopće ispričali tu u stalnoj postavci njegove galerije. Otvorena
– Vaši su mnogo putovali... u daleke, stra- priču?! je. I naši konji su u njoj.
ne zemlje... – Zato što sam ga vidio na mjestu zločina! – Nevjerovatno.
– Promet je tad uznapredovao. Ko je ula- – Koga? – Čudno je to, ispitivaču Hagener, ali nije
gao u sebe, mogao je putovati i učiti gdje želi. – Čovjeka koji je pobjegao prije racije. nevjerovatno, nego istinito.
– Da, naravno, Austro-Ugarska. Među- Obraćali su mu se kao glavnom. Noć je izgledala kao da je umekšana
tim, je li i Vaša baka živjela u njoj? – Nakon toliko godina ste ga prepoznali? nekim neobičnim smanjenjem intenziteta.
– Kasnije. Mislim da su se upoznali na – Naravno, imam izvrsno pamćenje. Tu Iako nejasno, sve se vidjelo, kao u američ-
studiju u Švicarskoj. je još jedan detalj: vidio sam ga na slici u koj noći. n

82 30/7/2021 STAV