Page 80 - STAV broj 334
P. 80

KULTURA



                                             Skica za portret pjesnikinje Anite Pajević
                                             “NETKO JE
          Piše: Željko GRAHOVAC



                                             HIDŽABOM




                  sip Mandeljštam (po auten-
                  tičnim svjedočenjima družice   PRORIJEDIO
                  mu i supruge Nadježde) kao
         Ojedan od temeljnih pojmova
          nike (sušapatnike, suposvećenike) – s  SUNCE I HINIO
          u svom duhovno-poetičkom postavu
          isticao je sagovorništvo: pjesnik nikad
          nije i ne može biti sam, on ima sagovor-

          kojima zajedno sudjeluje u tom što jest
          pjesništvo, s čijim stihovima, pjesma-
          ma i knjigama (ne samo sa svojima!)   ZRAK DOK DIŠE”
          gradi, oblikuje, zaokružuje, ispunjava
          svoj pjesnički opus. U tom smislu, neki
          autor može i samo jednom pjesmom,   Pisati stihove za Anitu Pajević je – što pravilnije disati (udisati/
          katrenom, pa i distihom predstavlja-
          ti nezaobilaznu referentnu tačku, re-  izdisati) jedno te isto pitanje: Kako ne kazati to što se ne može
          per, orijentaciju, intenciju, invektiv,
          sjeme za tekst ili za tekstove što ih on   kazati? Ako dišeš pravilno, to što se ne može kazati oglasi se
          sam (Mandeljštam) ispisuje i što će ih   (očituje se) kao nemogućnost u jednom disajnom intervalu (stih,
          još ispisati...
            Rođena 1989. u Mostaru, gdje je   dva, tri ili najviše četiri stiha), svaki taj disajni interval evocira
          završila studij hrvatskoga jezika i knji-  cjelokupnost, težinu, definitivnost, potvrdu te nekazivosti.
          ževnosti, prva knjiga poezije (Perlinov
          šum) nagrađena prvom nagradom na
          manifestaciji “Slovo Gorčina” i nared-
          ne godine (2016) štampana, uposlena
          na “AbrašRadiju”, gdje uređuje emisiju
          Poeziju na štrikove – to je ono što zna-
          mo o Aniti Pajević. Onog što ne zna-
          mo o njoj ima puno više, naprimjer, ne
          znamo kako je u drugoj po redu knjizi
          Redukcije (2019) velika poezija stala u
          svega 15 pjesničkih tekstova od kojih
          je sačinjena, ne znamo otkud to da prva
          pjesma u prvoj knjizi (sa sedam svojih
          stihova) biva antologijska:
            “depresija je žuta i miriše na pozna-
          to voće/ netko je hidžabom prorijedio
          sunce i hinio zrak dok diše/ ne mogu
          više sebi biti ja/ mašinica se prekinula/
          i to je za ljude/ rasula se staklenka češ-
          ke u meni/ ovog ljeta rodit će mi prve
          kajsije” (free your tummy)
            Pitanja su ta koja daju težinu spo-
          znaji, ne odgovori; pitanje za čitaoca: Je
          li distih (“netko je hidžabom prorijedio
          sunce i hinio zrak dok diše/ ne mogu
          više sebi biti ja”) to što čini da nas po-
          topi težina ove pjesme? Ne znači ništa
          ako sada napišemo da je to takav-i-ta-
          kav (u smislu pozitivnosti) distih, reci-
          mo – izvanredan, recimo – genijalan...
          Iako jest, štaviše – nemamo riječi ko-
          jom bismo pogodili kako je i koliko je



         80  30/7/2021 STAV
   75   76   77   78   79   80   81   82   83   84