Page 69 - STAV broj 255

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Kotrlja se kao izgubljeni novčić

IZGUBLJENI DAN

Počeo sam proučavati kalendar. Te imena mjeseci, te, na kraju, i
imena kalendara. Ljudi vjeruju u sve kad im to lijepo zamotaš. Kalendar
je čudo kad se znaš s njim igrati. Znaš, godine ne stižu na svako
mjesto u istom trenutku. Čak i s ovim astronomskim mjerenjima. Onda
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ sam otkrio mjesta koja su me čekala na rođendan

isu ljudi samo fascinirani i ozna- – Slučilo. Slučilo. A čini se da je i zamotaš. Kalendar je čudo kad se znaš s
čeni različitim pričama koje žive, slutilo. njim igrati. Znaš, godine ne stižu na sva-
čak i kad su svjesni njihova na- Gledali smo se. ko mjesto u istom trenutku. Čak i s ovim
Nknadnog učešća. Fascinirani su – I sjetio se mene? astronomskim mjerenjima. Onda sam ot-
i brojevima. Brojevi su ponekad povezani – Koga bi drugog ovdje?! krio mjesta koja su me čekala na rođendan.
s pričama, a ponekad imaju svoju priču. – Znaš po čemu te pamtim? – Čime si se, Isko, bavio u svim tim
Stari Sumeri čitali su svoje zvjezda- – Znam. Odmah si rekao. Svi me pam- gradovima?
no nebo, naročito zvijezde koje su vidjeli te po rođendanu… – Slavio rođendan, šta bih drugo…
jasnije od drugih. I tako su načinili svoj – Nisam na to mislio. – Kako?
kalendar. Slijedili su ih u tome svi koji – Nego? – Kao i inače. Kao i ostali… Tako sam
su došli kasnije. On nekako zavrnu vrat kao da je za- od izgubljenog dana napravio produženi
Kalendar nije bio savršen. Zato su ista iznenađen. dan. Kad se tako zavrtiš, ne znaš gdje ćeš
umetali svake četvrte godine trinaesti – Pamtim te kako trčiš s ukradenom završiti. Imam i rođendansku kutiju. Tu
mjesec kako bi sve stvari došle na svoje lubenicom a nakupac za tobom. su slike i neke druge stvari koje sam slao
mjesto: proljeće, ljeto, jesen i zima. Me- – Bio sam dijete… sam sebi. Odsvuda. U početku je to bila
đutim, niko nije volio taj mjesec. Čak ni – Ali si se okrenuo i tako ga gruhnuo mala kartonska kutija. Sad je ona u mno-
broj trinaest. To je ostalo do danas, iako da je čovjek samo sjeo. go većoj kutiji. Šta tu sve nema, čovječe.
ljudi nisu svjesni o čemu je riječ. – Takav sam. Šta da činim? Otvorim, gledam, smijem se i uživam…
Spavao sam jednom u poznatom hotelu A uvijek je bio jak. I vješt. Na licu mu se to zaista vidjelo.
velikog evropskog grada. Odmah sam za- Onda je nastala duga priča o njegovom – I šta sad, Isko?
pazio da u njemu nema trinaestog kata. To rođendanu. O čemu bi drugom?! – Ništa. Hrpa izgubljenih dana kao
mi se učinilo neprilično. Zato sam izišao – Zaključio sam da to nije nimalo po- kesa puna novčića. Sad imam više ro-
iz lifta i pošao do svoje sobe pješice da to šteno. Zar nisu taj kalendar mogli malo đendana nego godina. Valjda čekam da
provjerim. Tako sam došao do dvanaestog bolje napraviti. Bilo kako bilo, odlučio se to potroši…
kata, a potom je slijedio 12B. Tajna je ra- sam da nešto učinim u vezi s tim. I tako Onda se počeo gromoglasno smijati.
zriješena i mogao sam u svoju sobu na 14. ti ja skupim nešto novca i razmislim kako – Samo da vidiš jednu sliku. Nikad to
Danas je problem naizgled manji. Ri- bih to mogao najveselije potrošiti. A sar- ne bi povjerovao. Smijem se do besvijesti
ječ je o samo jednom danu. Rođendanu hoš sam, to znaš. Nikako se s tim nisam kad je se samo sjetim… ne znam ni ko me
mog prijatelja iz djetinjstva. Vidim pozna- mogao pomiriti. I gledam kako se taj dan je slikao, držim neku drvenu glavu i trčim
to šeretsko lice dok mu se približavam. kotrlja kao izgubljeni novčić i upravo po- a za mnom nekolicina gnjevnih naoru-
– Prestupnik?! mislim da će upasti u šaht, kad on udari u žanih mještana jer je to njihov kumir…
– Uvijek bio. To je bar poznato. Iako, nešto, poskoči i nestane negdje u okolnim – I? Šta bi?
ruku na srce, to se nekad zvalo i olimpijac. živicama. To mi je uvijek išlo na živce… – Isto kao s lubenicom koje se sjećaš…
Zagrlili smo se. – I šta si učinio, Isko? To im je valjda bio zaštitnik rođendana…
– Otkud ti ovdje? – Ono što sam učinio. Kako se samo nasmijao.
– Nanio me put. Onako... bez razloga. Na takav odgovor može se samo šutjeti. – Kad se sve to potroši?
– A gdje živiš? – Počeo sam proučavati kalendar. Te – Ne znam ni sam. Možda u pusto-
– Ne znam ni sam. Između nekoliko imena mjeseci, te, na kraju, i imena kalen- lovine ponovo… ako me to bude zani-
mjesta. Tako se slučilo. dara. Ljudi vjeruju u sve kad im to lijepo malo… n

STAV 23/1/2020 69