Page 65 - STAV broj 255

STAJALIŠTA

KRIVO SRASTANJE
Spašavanje doktora nepoznatog imena

KAD U POMOĆ

PRISKOČI ROKENROL

Sreće kakve već jesam, odmah po ulasku, korak-dva od vrata,
doslovno nalijećem na usputnog poznanika N. i nekog nepoznatog
Piše:
Sadik IBRAHIMOVIĆ mi lika skupa s njim. Vidim, odnosno čujem, da sam N. prekinuo u
zažarenom naklapanju o njemu omiljenim, napabirčenim sufijskim
temama, uočavam i obavezni poluosmijeh, kojim nastoji svojoj
retoričkoj šupljari dati dodatnu notu uvjerljivosti

akon džume ulazim u jedan od Prije no što sam sjeo, N. predstavlja – Svaki muršid je šejh, a svaki šejh
obližnjih kafića, neatraktivnih svog “sabesjednika”, ime sam mu zabo- nije muršid i mnogi to ne znaju! Pa, da
i slabo posjećenih, nadajući se ravio, i reče da je doktor. pojasnim o čemu se...
Nda nikog znanog mi neću sresti, – Doktor medicine ili doktor za ro- – Samo jednu pjesmu, a i to uz pomoć
da ću sit, presit praznih, neproduktivnih kenrol – našalih se. Miće Vukašinovića, koji je Pašu na jedvite
priča, zbog kojih sam se, u biti, i povukao – Oboje. Dobro si potrefio, on odlič- jade izvlačio iz kafane i odvodio u studio.
u samonametnutu poluizolaciju, zasjesti no svira gitaru – reče N. a zatim predstavi Primjerice, a da bih ti ugrubo približio o
u neki ćošak, kahvenisati i u miru odšu- mene i, onako usput, njemu svojstveno, čemu se tu radilo i kako se uopće radilo,
tjeti, ali baš odšutjeti, ne misleći pritom nepromišljeno, dodade: u studiju smo proveli ne više od dvade-
ni o čemu, ni o kome. – On je profesor. Objavio je nekoliko set radnih sati, a u kafani dvije hiljade.
No, sreće kakve već jesam, odmah po knjiga, ali nije poznat. Povremeno nešto Na koncu, okončao sam tu bezvezariju,
ulasku, korak-dva od vrata, doslovno nali- piskara za neke novine, međutim... Kako digao ruke od svega i nisam se ponovo
jećem na usputnog poznanika N. i nekog se, ono, zovu te novine? vraćao muzici.
nepoznatog mi lika skupa s njim. Vidim, – Savremena žena. – Uredu, shvatam, ali zašto niste po-
odnosno čujem, da sam N. prekinuo u – Čuj, Savremena žena?! Kako možeš kušali snimiti album u nekom drugom
zažarenom naklapanju o njemu omilje- pisati za takve novine? studiju?
nim, napabirčenim sufijskim temama, – Zašto da ne? Imaš nešto protiv žena? – Bilo je preskupo, nisam mogao plati-
uočavam i obavezni poluosmijeh, kojim – Ne, ali... Nebitno. Nego, da nasta- ti enormne troškove snimanja i studijske
nastoji svojoj retoričkoj šupljari dati do- vim. Kao što rekoh... muzičare, a bend nisam imao, tako da...
datnu notu uvjerljivosti, a nije mi proma- – Jesi li svirao u nekom bendu – upi- – Eto, odoh ja. Imam nekog neodlož-
kla ni kratka stanka, uobičajena u njego- tah mlađahnog ljekara. nog posla – reče N. i, jedva prikrivajući
vim raspamećenim solilokvijima kojim, – Da, jesam – reče i pogleda me zahval- ljutnju, napusti kafić.
opet, – zagledan u daljinu, u samo njemu no – ali kratko, dva-tri mjeseca, teško je Mlađahni ljekar ne reče ništa, a nije
znana duhovna prostranstva, nedokučiva bilo uskladiti obaveze na fakultetu i rad ni trebao, na čehri mu je sve pisalo. Du-
njegovim sagovornicima, tačnije publici, s bendom. A Vi? Bavili ste se muzikom? boko i s olakšanjem othuknu, pogleda
jer ovaj bezazleni ali prenaporni čovjek – Da, nekad davno. Počeo sam snima- me pogledom punim zahvalnosti, svje-
razgovarati ne umije – želi svoju isforsi- ti i album u studiju Paše Ferovića u Sa- stan da sam ga izvadio iz za njega ne-
rano teatralnu priču uozbiljiti, dati joj, rajevu, ali nije išlo i ne žalim zbog toga, ugodne situacije, na koncu reče da bi
barem on tako misli i neprestano na tome ko zna kuda bi me sve to skupa odvelo. i on trebao poći, pruži mi ruku i kroz
radi, prijeko potrebnu dozu duboke, sa- – Zaista? Pa, Paša je čuveni produ- osmijeh upita:
mozatajne mističnosti. cent! A zašto nije išlo? – Vi ste se sigurno šalili kad ste re-
Dakle, ulazim u kafić, N. me uočava, – I, samo da znate, tri su vrste šejho- kli da pišete za novine Savremena žena?
prekida priču, ustaje, ne skida namješteni va! Prvi je... Je li tako?
poluosmijeh, pruža mi ruku i nudi da im – Vidi, Paša jeste najbolji, ali i naj- – Naravno! Pa, vidio si kako me je
se pridružim. Prihvatam, premda znam neodgovorniji, svi muzičari u Sarajevu predstavio! Kao piskaralo! Tako se s njim
šta me čeka, ali, razmišljam, ako sam i to znaju. Bilo je nemoguće raditi s njim, priča!
pored predostrožnosti upao u klopku, barem su moja iskustva takva. Nije po- Dečko ode, a ja napokon zasjedoh za
neću uzmicati, bježati, a gnjavažu ću već štovao dogovore, termine, rokove... Eto sto u ćošku, da u miru kahvenišem i od-
nekako izdržati. Nije prva, a vjerovatno zašto nije išlo. šutim, ali baš odšutim, ne misleći pritom
ni posljednja. – Jeste li nešto snimili? ni o čemu, ni o kome. I nisam. n

STAV 23/1/2020 65