Page 61 - STAV broj 255

Beograd i sve njegove džamije
oko 1730. godine

edna od iznimno intrigantnih tema,
o kojoj se ponajmanje pisalo, svakako
je sudbina vakufa u Kneževini Sr-
Jbiji. Kao što je bila tužna i preteš-
ka sudbina muslimanskog stanovništva
u Kneževini Srbiji, tako je bila tragična
i sudbina muslimanskih vakufa. Od po-
četka 19. stoljeća na udaru su se našli i
muslimani i vakufi.
Drugi srpski ustanak završen je spo-
razumom između Miloša Obrenovića i
Marašli Ali-paše, na osnovu kojeg će u
Smederevskom sandžaku, koji će posluži-
ti kao budući embrion Kneževine Srbije,
biti uspostavljena dvojna srpsko-osman-
ska uprava, a Srbi dobiti poluautonomi-
ju. Međutim, iz akata koji su regulirali
ovaj kompleksni način uprave nije jasno
kako je reguliran status vakufske imovi- Srbima. Ako muslimani nisu željeli od- bez sahibije (vlasnika), pripadnu državi,
ne. Položaj muslimana kontinuirano se reći se svoje imovine i to učiniti, morali a vakufska zemlja bez nadzora da se do-
pogoršavao. su plaćati na tu imovinu određeni porez dijeli crkvama, odnosno “da svi vakufski
beogradskoj blagajni. Stari Beograđanin placevi imaju pripasti crkvama”. Da bi se
ETNIČKO ČIŠĆENJE I OTIMANJE UZ Rašid-bej o tome piše: “Što se pak nesret- načinio još veći pritisak na muslimane,
OBILNU POMOĆ RUSIJE nih muslimana tiče, oni iz daleka posma- 1. decembra iste godine odlučeno je da se
Kako možemo vidjeti iz pridruženog trahu kako olahko njihova krvlju steče- desetina naplaćuje od muslimanske zemlje
akta člana 5 Akermanske konvencije, sklo- na imanja i čifluci prelaze u tuđe ruke.” sve dok ne bude prodata. Odlukom Po-
pljene 1826. godine između Osmanskog Odredbe Hatišerifa iz 1830. godine pečiteljstva pravosuđa od 17. novembra
carstva i Rusije, zabranjeno je muslima- odnosile su se samo na rješavanje pita- 1841. godine u mjestima gdje muslimani
nima koji ne pripadaju garnizonima da nja nepokretnih dobara muslimana koja još žive vakufska zemlja, koja je bila bez
prebivaju u Srbiji. Prisiljavani su da svoja su bila u njihovom privatnom vlasništvu. sahibije, tačnije džamije, pripala je crkvi.
nepokretna dobra predaju na korištenje Društveni, komunalni, privredni i sakralni Kneževina Srbija 1862. godine bila je
Srbima, a prihodi s ovih imanja, zajedno (vjerski) objekti, koji su se nalazili na va- vazalna država s Osmanskim carstvom kao
s dankom, moraju se uplaćivati u sulta- kufskoj ili nekada općinskoj zemlji, nisu sizerenom. Prisustvo Osmanskog carstva
novu kasu, koji će ih kasnije proslijediti još bili predmetom rasprave. u Kneževini bilo je iskazano putem prisu-
muslimanima posjednicima ove imovi- stva vojnih garnizona u šest tvrđava, poli-
ne. Hatišerif (sultanova povelja ili ukaz) OTIMANJE VAKUFSKE IMOVINE I cije i postojanja osmanskih civilnih vlasti,
iz 1830. godine, koji je kao i svi drugi NJENO POKLANJANJE CRKVAMA nadležnih za muslimansko stanovništvo
hatišerifi donijet pod pritiskom Rusije, Sve do 1836. godine sva vakufska do- koje je živjelo u gradskim naseljima. Na-
išao je još dalje i prisiljavao muslimane bra smatrana su za svojinu srpske drža- kon događaja na Čukur česmi, pri čemu
da žive samo u garnizonima i da se po- ve. Ali te godine Državni savjet osnovao je jedan osmanski vojnik testijom povri-
vuku iz gradova, čemu su se muslimani je komisiju, čiji je zadatak bio da popiše jedio srpskog šesnaestogodišnjeg dječaka
suprotstavljali svim snagama. vakufska dobra i utvrdi njihovu vrijed- Savu Petkovića, koji mu je zatražio testiju
Član 4 ovog Hatišerifa regulirao je i nost. Prvobitno je bila ideja da se nakon da iz nje pije, a ovaj ga uz drske riječi od-
sudbinu spahiluka u Smederevskom san- toga vakufska imovina rasproda privatnim bio, uslijedio je sukob između osmanskog
džaku. Predviđeno je da će prihodi s ti- licima. Hatišerif iz 1838. godine samo je garnizona i naoružanih Srba, pri čemu je
mara i zijameta, kojima će ubuduće Srbi ponovio odredbe iz prethodnih hatišeri- najviše stradalo civilno muslimansko sta-
raspolagati, biti procijenjeni, nakon čega fa. Ali odluka o sudbini vakufske imovine novništvo Beograda.
će se, zajedno s prihodima iz šest nahija, ova put dobila je drugačiji smjer. Ovo je bilo povodom da se u Kanlidži,
čije se pripajanje očekivalo, plaćati jedin- Agresija na muslimansku imovinu se predgrađu Istanbula, u septembru 1862.
stvenom sumom. Muslimani su primora- nastavlja. Uredbom Sovjeta Knjaževstva godine održi međunarodna konferencija.
vani da svoja nepokretna dobra u roku od Srpskog od 27. jula 1839. godine naloženo Uoči ove konferencije Francuska i Rusija
jedne godine po utvrđenoj cijeni prodaju je da sva muslimanska dobra, koja ostanu sačinile su sporazum o zajedničkom istu-
panju u korist srpskih interesa. Konferen-
Hasan-pašina džamija na cija je zaključena protokolom od dvanaest
Kalemegdanu, 1842. članova, po kojem se tvrđave Soko i Užice
imaju srušiti, izuzimajući gradove. Porta
je zadržala svoje garnizone u četiri gra-
da: Beogradu, Feth-i islamu (Kladovu),
Smederevu i Šapcu. U skladu s odredba-
ma 1. i 8. člana zaključaka ove konferen-
cije, trebalo je da se muslimani isele što
je moguće brže iz Kneževine Srbije, koja
je trebalo da isplati Porti devet miliona
groša u ime odštete za nepokretna i po-
kretna dobra beogradskih muslimana.

STAV 23/1/2020 61