Page 58 - STAV broj 255

DRUŠTVO

nasmijao i odgovorio mu: ‘Srpske snage se smije. Sve oko borbe i ratnih obaveza 11. januara, s Ćorkovače smo krenuli oko
možda imaju više naoružanja, ali naši voj- on je preozbiljno shvatao i sve što mu se 5 sati ujutro i većina jedinica je na plani-
nici imaju hrabrije srce’”, ističe Selima. nalagalo od obaveza on je izvršavao. Po ranim položajima bila prije 6 sati. Mirsad
ozbiljnosti je bio na nivou viših oficira. je išao u pravcu kuće “Siporeks”. Kad je
KOBNA “MUNJA ’93.” Posvećivao je pažnju svakom detalju, pri- krenula i dobrano odmakla akcija, Mir-
O danima predratnog vojnog organizi- premama kad odlazi na liniju, dolazi. Sve sad je ranjen. To je bilo oko pola osam.
ranja te Mirsadovoj ulozi u svemu govori je doživljavao s velikom dozom odgovor- Pošto se nalazio na čistini, nije se moglo
penzionirani policajac Fehim Salkić, koji nosti. Njega je u akciji ‘Munja ‘93’ pogo- doći do njega i ukazati mu se pomoć, tako
Mirsada Salkića poznavao od najmlađih dio jedan metak i nakon nekoliko sati je da je nakon nekoliko sati podlegao. To se
dana. “Bio je karakteran momak, koji je podlegao jer nije bilo mogućnosti da ga desilo na spoju njegove jedinice s jedini-
držao do svog ponašanja i svaka riječ mu se, dok je još trajala akcija, na vrijeme cama iz drugog bataljona. Mirsad je bio
je bila na mjestu. Kako je iznimno volio prebaci do ambulante. Kad je poginuo, pravi vođa, bistar i inteligentan, a nadasve
fudbal, te bio vrhunski fudbaler, svi su imao je svega 24 godine. U sjećanju mi je vrlo hrabar”, kaže major Edham Eminić.
ga zvali Džaja, po poznatom jugoslaven- ostao kao vrlo osviješten mladić, potpuno
skom fudbaleru. Mirsad se krajem 1991. svjestan teške situacije po državu Bosnu PRAVEDNOST PRIJE SVEGA
godine uključio u rezervni sastav policije i Hercegovinu i njen goloruki narod.” Komandant 505. brigade 5. korpusa
i tu je zadužio pušku. Ti rezervni sastavi Mirsad je bio pripadnik treće čete u ARBiH Sead Jusić dobro se sjeća Mir-
policije formirani su u vrijeme afere oko trećem bataljonu, gdje je na poziciji za- sada Salkića, koji je sve do pogibije bio
Milana Martića u Bosanskoj Otoci. To je mjenika komandira čete u januaru 1993. u njegovom bataljonu. “Sve vrijeme do
bilo početkom septembra 1991. godine. godine imenovan Edham Eminić. Pret- pogibije Mirsad je dosta uspješno vodio
On je dugo bio s nama u policiji. Počet- hodno, Edham i Mirsad bili su na poziciji svoje saborce. Nije on svojim borcima baš
kom rata, nekad u aprilu 1992. godine, komandira vodova, Edham kao koman- puno opraštao ili popuštao, već je poste-
Mirsad se uključio u jedinice Teritorijalne dir prvog, tzv. lubardskog voda, a Mirsad peno stezao obruč. Otežavajuća okolnost
odbrane, a kasnije i 105. brigade. Mislim na čelu trećeg voda, koji su činili borci u njegovom komandovanju bila je ta što
da je on sudjelovao i u odbrani Bosanske iz naselja Čava. “Preuzimanjem pozici- su većini boraca iz njegovog voda linije
Krupe 22. aprila 1992. godine”, navodi je komandira čete, u tih nekoliko dana bile nekoliko kilometara ispred kuća. I
Mirsadov rođak i komšija Fehim Salkić. pred Mirsadovu pogibiju, imao sam pri- onda su ti ljudi imali volju navečer malo
O rahmetli Mirsadu govori i Husein liku nešto intenzivnije sarađivati s njim. ‘trknuti’ do kuće, pa se zaborave vratiti i
Kovačević, moralista u trećem bataljonu: Zbog dobrog poznavanja terena, Mirsad tako nastanu problemi. Mirsad je uspješno
“Mirsada Salkića se sjećam kao izuzetno je u ‘Munji ‘93’ imao zadaću da s jednim prevazilazio sve te probleme. Posebno sam
finog i čestitog momka koji je dolazio iz odjeljenjem iz svog voda ide iza leđa ne- mu bio zahvalan što on nije bio komandir
prepoznatljive vjerničke porodice. Čak bih prijateljskim jedinicama. To je bilo na lo- ‘tužibaba’, koji se pretpostavljenom javlja
rekao da je on bio preozbiljan za svoje go- kalitetu Landupa. Ostatak njegovog voda za svaku sitnicu. Nakon što je 7. oktobra
dine. Nisam imao priliku gledati ga kako imao je sasvim drugi zadatak. Tog jutra, 1992. godine oslobođena Ćorkovača, tre-
ći bataljon dobio je zadatak da tu drži li-
Otac Ibrahim nije. Tad su komandiri vodova imali oba-
vezu da osiguraju da se kvalitetno urede
zemunice i rovovi. Iz zemunica u kojima
je bilo 4-5 vojnika dalje se izlazilo u bor-
bene rovove. I znala se dešavati nepravda
da, kad dođu sljedeći put na smjenu, ljudi
ne dobiju istu zemunicu koju su uredili,
pa budu premješteni u neku drugu koja je
nešto slabije uređena. Od komandira vo-
dova sam tražio da vode računa o tome, da
svako dolazi u svoju zemunicu. I Mirsad je
to dosta uspješno odrađivao i tu je pokazi-
vao osjećaj za pravednost prema svima.”
U akciji “Munja ‘93” iz trećeg bataljo-
na učestvovalo je 110 ljudi, čiji je zadatak
bio da kroz Ademovića Potok prema Gla-
vačkoj Kosi uđu iza leđa, s jednim vodom
iz drugog bataljona. “Kako nismo imali
dovoljno vremena za izviđanje pred ‘Mu-
nju’, odlučili smo da se na dvije ključne
tačke, Malu Nikolićku i Ademovića Gla-
vicu, napadne s čela, s dvije grupe od po 6
izviđača. Na čelu tih izviđača bio je Sead
Dizdarević Tajfun. Svi drugi borci, predvo-
đeni komandirom čete Abdagom Grošićem
i zamjenikom Edhamom Eminićem, te s
borcima jednog voda iz drugog bataljo-
na, upućeni su da s dvije borbene grupe
pređu preko Glavačke Kose i Ademovića
Glavice pod Landupe. Od komandanta

58 23/1/2020 STAV