Page 53 - STAV broj 255
P. 53
Snage Armije RBiH na tom su dijelu
već uveliko u prethodnih 45 dana bile oja-
čane jedinicama iz Srebrenika, Lukavca,
Živinica, Gračanice i Banovića. Koman-
da 2. korpusa Armije RBiH bila je svjesna
opasnosti gubitka tog dijela linija odbrane
i gubitka samog Gradačca, pa je uložila sve
resurse koje je imala u odbrani tog dijela
zone svoje odgovornosti.
Četnici non-stop na vezi, ne krijući ve-
ličinu pretrpljenih gubitaka u novembru,
prijete odmazdom i hvale se da će za koji
dan Karadžić i Mladić piti kahvu na kuli
Husein-kapetana Gradaščevića.
Već 27. decembra kreću žestoke borbe
na cijeloj liniji odbrane Gradačca. U po-
podnevnim satima na svim radiovalovima
komanda 2. korpusa prijeti da će, ako naše
linije odbrane budu narušene, dići u zrak
kompoziciju vagona s cisternama napu-
njenim hlorom, otrovnom hemikalijom
dovezenom iz hemijskog kombinata “Po-
lihem” iz Tuzle. Svi smo mi znali da smo
posljednja linija otpora tom nadolazećem
zlu, kojem je jedini cilj bio totalno biološ-
ko uništenje Bošnjaka na ovim prostorima.
Svi smo znali koliki su teret i odgovornost
na nama u tim danima koji dolaze. Napad
na naše linije odbrane kreće 27. decembra
u 13 sati. Praktično se moglo vidjeti da je
cijela linija koju držimo napadnuta. Li-
porašće, Avramovina, Huskići, Krečane,
Novalići, Industrijska zona, Vida 1 i Vida
2 – cijela linija odbrane bila je na udaru
artiljerije, koja je iz svih mogućih kalibara
zasipala branioce Gradačca.
Ono što je u tom dimu, vatri i deto-
nacijama bilo dojmljivo, bile su zastave s
ljiljanima, koje su se vihorile na tom hlad-
nom oštrom vjetru na svakom koraku lini-
je odbrane grada. Bile su na rovovima, po
drveću, na porušenim krovovima... One su
bile znak i potvrda da smo tu, da čekamo
i da nemamo namjeru otići.
Budući da je bilo već 14 sati, znali smo
da će skoro mrak, jer je decembar, i da je
ovo bilo ispitivanje; slabiji pješadijski na-
padi koji su uslijedili to su i potvrdili. A
i četnici koji su dolazili prema nama do-
bro su znali kako su prošli oni prije njih
28. decembra.
KAD TI GRANATA U SAN DOLETI
Već u jutarnjim satima kreću njihovi
napadi, redaju se jedan za drugim. Taj dan
na Sibovcu, na našoj zoni odgovornosti, u
jakom poslijepodnevnom napadu u snije-
akon što je u oktobru 1992. go- naših linija na ovom ratištu, ovaj put kre- gu ispred nas ostaje veliki broj agresorskih
dine srpski cilj da ovladaju Gra- ću na cjelokupnu liniju odbrane Gradačca. vojnika. U prvi sumrak izvukli smo njih
dačcem, te se preko Ormanice Najjači napadi na položaje Armije Repu- šest. Svi su bili iz Srbije – Šabac, Suboti-
Nspoje s Majevicom, doživio total- blike Bosne i Hercegovine počinju 26. de- ca i Apatin.
ni fijasko, agresorske snage krajem druge cembra. Mobilizirajući jaku i brojnu živu Noć s 28. na 29. decembar protječe
polovine decembra 1992. godine pokreću silu potpomognutu rezervistima iz Srbije, ne baš mirno. Kao nikad dotad na naše
novu ofanzivu. Najvjerovatnije razočarani te uz jake oklopno-mehanizirane jedinice, položaje padaju tenkovski i minobacač-
taktikom udara centriranih na jedan dio agresor kreće u još jednu ofanzivu. ki projektili. Tu noć imali smo šestericu
STAV 23/1/2020 53